12.11.2026.

Ljubav na klik: Kako digitalna forenzika razotkriva romantične prevarante

Photo by Agence Olloweb on Unsplash

Internet je promijenio način na koji se upoznajemo, zaljubljujemo i gradimo odnose, ali je istodobno otvorio vrata sve sofisticiranijim oblicima manipulacije. Iza privlačnih fotografija, romantičnih poruka i obećanja o zajedničkoj budućnosti nerijetko se kriju organizirane kriminalne mreže. Kada ljubav postane sredstvo prijevare, digitalna forenzika postaje jedan od ključnih alata u otkrivanju počinitelja, prikupljanju dokaza i pokušaju povrata ukradenog novca.

Nekada su se ljubavne priče uglavnom rađale u neposrednom društvenom okruženju – među prijateljima, kolegama, susjedima ili tijekom školovanja. Danas je dovoljan jedan klik da se upoznamo s osobom s drugog kraja svijeta. Digitalne platforme i aplikacije za upoznavanje iz temelja su promijenile način na koji ljudi pronalaze partnere, proširile krug potencijalnih poznanstava i stvorile nove mogućnosti za razvoj romantičnih odnosa. Međutim, uz nove mogućnosti pojavili su se i novi rizici.

Online upoznavanje postalo je uobičajen dio suvremenog života, a istraživanja pokazuju da se sve veći broj parova upoznaje upravo putem interneta. Digitalni prostor trajno je promijenio tržište upoznavanja. No, je li veći izbor potencijalnih partnera ujedno i jamstvo kvalitetnijih odnosa?
Znanstvenici upozoravaju da nije nužno tako. Dok internet omogućuje lakše povezivanje,  može potaknuti i preopterećenost izborom, stalno uspoređivanje potencijalnih partnera i osjećaj da uvijek postoji neka bolja alternativa. Algoritmi aplikacija dodatno oblikuju način na koji korisnici upoznaju druge ljude, često bez jasnog razumijevanja kriterija prema kojima se profili prikazuju. U takvom okruženju granica između iskrene emocionalne povezanosti i manipulacije može postati varljiva. 

Ljubav kao mamac

Romantične prijevare jedan su od najokrutnijih oblika internetskog kriminala jer istodobno pogađaju dvije iznimno osjetljive dimenzije ljudskog života – emocije i financijsku sigurnost.
Prevaranti najčešće stvaraju lažne digitalne identitete, koriste fotografije drugih osoba, izmišljaju uspješne poslovne karijere i predstavljaju se kao ljudi koji zbog posla, putovanja ili međunarodnih projekata žive izvan zemlje u kojoj se nalazi njihova žrtva.

Njihova taktika nije slučajna. Riječ je o dugotrajnom procesu izgradnje povjerenja, tijekom kojeg se žrtva postupno emocionalno veže uz osobu koju zapravo ne poznaje.
U početku sve izgleda kao romantična priča. Poruke stižu svakodnevno, komplimenti su pažljivo odabrani, razgovori postaju sve intimniji, a planovi o zajedničkoj budućnosti sve konkretniji. Nakon što se uspostavi emocionalna povezanost, pojavljuju se prvi problemi – iznenadna bolest, poslovne poteškoće, blokirani bankovni računi, nepredviđeni troškovi ili hitna potreba za novcem.
Iznosi najprije mogu biti relativno mali, no s vremenom rastu. Žrtva često ne primjećuje da je ušla u dobro osmišljenu financijsku zamku.

Milijun funti zbog ljubavi: slučaj koji otkriva razmjere manipulacije

Koliko sofisticirane mogu biti romantične prijevare pokazuje slučaj koji je istraživala međunarodna istražna kompanija Conflict International.
Žrtva je bila uspješna direktorica globalne kompanije, razvedena žena s visokom neto vrijednošću. Na aplikaciji za upoznavanje upoznala je muškarca koji se predstavljao kao britanski poslovni čovjek angažiran na unosnom građevinskom projektu u Kataru.

Tijekom nekoliko mjeseci muškarac je postupno stjecao njezino povjerenje. Njihova komunikacija postajala je sve intenzivnija, a odnos se razvijao u smjeru ozbiljne romantične veze.
Nakon određenog vremena počeo je tražiti novac za navodne poslovne hitne slučajeve. Zahtjevi su se ponavljali, a iznosi postupno rasli. Klijentica mu je na kraju uplatila više od milijun funti. Njezina obitelj počela je sumnjati da nešto nije u redu te je angažirala istražitelje.
Istraga je pokazala da muškarac kojeg je upoznala zapravo nije postojao. Fotografije koje je koristio bile su generičke fotografije dostupne na internetu, dok je navodni građevinski projekt u Kataru bio potpuno izmišljen.

Financijska istraga otkrila je i složenu mrežu računa preko kojih se novac preusmjeravao prema različitim državama, prvenstveno u Aziji i istočnoj Europi. Istražitelji su identificirali obrasce pranja novca i uspjeli ući u trag većini sredstava. Prikupljeni dokazi omogućili su pokretanje postupaka za zamrzavanje dijela imovine, građanskih postupaka i kaznene istrage.
Ovaj slučaj pokazuje da žrtve romantičnih prijevara nisu nužno neiskusne osobe ili ljudi slabijeg obrazovanja. Meta mogu postati uspješni poduzetnici, direktori, visokoobrazovani pojedinci i osobe s velikim financijskim mogućnostima.

Digitalna forenzika: tehnologija koja razotkriva lažne identitete

Kada se romantična prijevara dogodi, jedno od najvažnijih pitanja jest: tko se zapravo nalazi iza profila, kamo je nestao novac i postoje li dokazi koji mogu povezati počinitelja s prijevarom? Odgovore na ta pitanja sve češće daje digitalna forenzika.
Riječ je o znanstvenoj i stručnoj disciplini koja obuhvaća identifikaciju, prikupljanje, očuvanje, analizu i prezentaciju digitalnih dokaza. U istragama romantičnih prijevara analitičari mogu pregledavati komunikaciju putem aplikacija za upoznavanje, društvenih mreža, elektroničke pošte i drugih digitalnih platformi, kao i podatke s mobilnih telefona, računala i računa u oblaku.

Posebno važnu ulogu ima OSINT, odnosno prikupljanje i analiza informacija iz javno dostupnih izvora. Usporedbom fotografija, javnih profila, poslovnih podataka i digitalnih tragova moguće je utvrditi postoje li nedosljednosti u identitetu osobe koja se predstavlja kao potencijalni partner.
Istražitelji mogu analizirati i vremenske obrasce komunikacije, povezanost različitih profila te javno dostupne informacije o navodnim poslovnim aktivnostima.
Jednako je važna financijska forenzika. Ona omogućuje rekonstrukciju novčanih tokova, analizu bankovnih transakcija i, u slučajevima u kojima je korištena kriptovaluta, analizu transakcija na blockchainu.

Pritom treba naglasiti da digitalni trag sam po sebi nije uvijek dovoljan za identifikaciju počinitelja. IP adresa, fotografija ili korisnički profil mogu biti važan trag, ali njihovo povezivanje s konkretnom osobom zahtijeva dodatne provjere i zakonito pribavljene dokaze.

Jedan izbrisani razgovor ne znači da je nestao svaki dokaz

Jedna od čestih zabluda među korisnicima interneta jest da brisanjem poruka nestaju i svi tragovi komunikacije. U stvarnosti je situacija znatno složenija. Digitalna forenzika može obuhvatiti analizu dostupnih podataka na uređajima, sigurnosnih kopija, metapodataka i drugih izvora informacija. Ponekad je moguće pronaći i dijelove obrisanih podataka, no njihov oporavak nije zajamčen.

Važnu ulogu imaju metapodaci, odnosno podaci koji opisuju druge podatke. Oni mogu sadržavati vremenske oznake, informacije o stvaranju i izmjenama datoteka te druge tehničke karakteristike. Ipak, stručnjaci upozoravaju da digitalne dokaze nikada ne treba promatrati izolirano. Vremenska oznaka ne mora nužno predstavljati trenutak nastanka poruke, a nepotpun razgovor može stvoriti potpuno pogrešnu sliku odnosa između dvije osobe. Razlike u vremenskim zonama, sinkronizaciji uređaja i načinu pohrane podataka također mogu utjecati na interpretaciju. Zato je očuvanje izvornog materijala, dokumentiranje postupaka i čuvanje dokaza iznimno važno. Bez toga čak i tehnički zanimljivi podaci mogu izgubiti dokaznu vrijednost.

Photo by Joshua Koblin on Unsplash

Umjetna inteligencija ubrzava istrage, ali stručnjaci ostaju nezamjenjivi

Razvoj umjetne inteligencije otvorio je nove mogućnosti u borbi protiv digitalnog kriminala. Napredni sustavi mogu analizirati velike količine podataka, prepoznavati ponavljajuće obrasce, povezivati sumnjive profile i upozoravati na neuobičajene komunikacijske aktivnosti.
Upravo je takva analiza posebno korisna u slučajevima kada se iza jedne romantične prijevare krije veća organizirana mreža koja istodobno kontaktira velik broj potencijalnih žrtava.

U istraživanju usmjerenom na otkrivanje romantičnih prijevara predstavljen je i pristup koji kombinira podatke s društvenih mreža i platformi za upoznavanje s alatom Maltego, namijenjenim analizi digitalnih poveznica i otvorenih izvora. Cilj takvih pristupa nije samo prepoznati sumnjivi profil nego i povezati različite digitalne tragove te olakšati daljnju istragu.
Ipak, umjetna inteligencija ne može zamijeniti stručnjake. Njezini rezultati zahtijevaju ljudsku provjeru, kritičku procjenu i razumijevanje pravnog konteksta. Pogrešna procjena algoritma može dovesti do lažnih sumnji, zbog čega su stručnost i odgovornost istražitelja i dalje presudne.

Digitalni dokazi mogu odlučiti o ishodu istrage

Digitalna forenzika danas ima sve značajniju ulogu u različitim vrstama kriminalističkih istraga, od financijskih prijevara i krađe identiteta do prijetnji i drugih oblika kibernetičkog kriminala.
Kako ističe prof. dr. Hadžib Salkić, rektor Univerziteta FINRA u Tuzli i stalni sudski vještak kriminalističke struke, specijaliziran za mobilne tehnologije, u vremenu sve složenijih sigurnosnih izazova ulaganje u digitalnu forenziku, kibernetičku sigurnost i razvoj stručnih kapaciteta predstavlja jedno od najvažnijih ulaganja u sigurnost države i njezinih građana.

Prof. Salkić je koautor knjige Digitalna forenzika kroz praktične primjere u kojoj se bavi forenzikom mobilnih telefona i društvenih mreža, ali i analizom računala i operativnih sustava, načinom na koji se prikupljaju digitalni dokazi te načinom identifikacije, analize i prezentacije digitalnih tragova.
Kaže da je kod svih online prijevara i cyber napada posebno važna međunarodna suradnja jer počinitelji, žrtve, digitalni servisi i financijski tokovi često pripadaju različitim državama. Smatra da je, uz istražne kapacitete, nužno  razvijati nacionalne mehanizme odgovora na incidente, CERT timove, međuinstitucionalnu suradnju i kontinuiranu edukaciju građana.

Uloga vještaka nije samo u predstavljanju dokaza, već i mogućnosti da pruži odgovori na pitanja koja mogu postaviti sud, tužiteljstvo ili obrana. Zbog toga, stručnjaci moraju biti sposobni artikulirati kompleksne tehničke informacije na način koji je razumljiv pravnim stručnjacima i sudskoj poroti. Također, moraju biti spremni na ispitivanje i osporavanje svojih nalaza, te imati jasne i dobro dokumentirane dokaze koji podržavaju njihovo mišljenje. U pravnim postupcima, forenzički nalazi često igraju ključnu ulogu u donošenju presuda. Bilo da se radi o kriminalnim slučajevima, parnicama u vezi s intelektualnim vlasništvom, ili poslovnim sporovima, digitalni dokazi mogu biti presudni. Primjeri uključuju analizu komunikacija na društvenim mrežama te ispitivanje datoteka na računalima i mobilnim uređajima. Alati kao što su EnCase, FTK (Forensic Toolkit), Cellebrite i Magnet AXIOM često se koriste za prikupljanje i analizu podataka s različitih uređaja. Ovi alati omogućavaju stručnjacima da precizno identificiraju i izvuku podatke koji mogu biti ključni u istragama, te da osiguraju integritet prikupljenih dokaza kroz cijeli forenzički proces.

Pored komercijalnih alata, postoje i mnogi open-source alati kao što su Autopsy i Sleuth Kit, koji su popularni među forenzičarima zbog svoje fleksibilnosti i mogućnosti prilagodbe specifičnim potrebama. Programsko kodiranje također igra ključnu ulogu u digitalnoj forenzici, omogućavajući stručnjacima da razviju prilagođene skripte i aplikacije za specifične potrebe istraga. Društvene mreže su postale plodno tlo za zlonamjerne aktivnosti, uključujući lažne profile, širenje dezinformacija, phishing napade i druge vrste digitalnih prevara. Forenzički stručnjaci koriste sofisticirane algoritme i analitičke metode za praćenje aktivnosti korisnika, identifikaciju sumnjivih obrazaca ponašanja, ali i detekciju lažnih profila ili automatiziranih botova. Alati za analizu društvenih mreža često uključuju analizu teksta, otkrivanje anomalija u interakcijama između korisnika, ali i praćenje određenih ključnih riječi ili hashtagova koji mogu ukazivati na zlonamjerne aktivnosti. 

U knjizi Digitalna forenzika u detekciji i dokazivanju AI generiranih manipulacija, čiji je također koautor, prof. Salkić pojašnjava kako je brzi napredak umjetne inteligencije  omogućio je generiranje vrlo realističnog digitalnog sadržaja, predstavljajući nove izazove za digitalnu forenziku i autentifikaciju digitalnih dokaza. Deepfake tehnologije, temeljene na generativnim adversarnim mrežama (GAN), omogućuju stvaranje audio i video materijala koji točno oponašaju stvarne ljude. U knjizi je opisana studija forenzičke analize manipulacija generiranih umjetnom inteligencijom korištenjem modernih alata i algoritama za detekciju. Istraživanje je provedeno na 30 video uzoraka analiziranih alatima kao što su ExifTool, Sensity AI, FTK Imager i Autopsy. Rezultati pokazuju da su kombinirani modeli detekcije (AI + analiza metapodataka) postigli točnost od 87 do 92 posto. Korištenjem forenzičkih formula performansi - Accuracy (točnost), Precision (preciznost), Recall (podsjećanje) i F1-rezultat - studija je potvrdila učinkovitost primijenjenih metoda u dokazivanju manipulacija unutar digitalnih dokaza. 

Iza digitalnog profila možda se i krije stvarna osoba – ali ne nužno ona za koju se predstavlja

Internet je ljudima omogućio da pronađu ljubav izvan granica vlastitog grada, države i društvenog kruga. No, istodobno je kriminalcima omogućio da lakše prikriju identitet, ciljano odabiru žrtve i djeluju preko međunarodnih granica. Romantične prijevare zato nisu samo pitanje osobne naivnosti ili pogrešne procjene. One predstavljaju ozbiljan oblik digitalnog kriminala koji zahtijeva interdisciplinarni pristup, suradnju financijskih institucija, istražitelja, pravosudnih tijela i stručnjaka za digitalnu forenziku.

U vremenu kada se povjerenje sve češće gradi putem zaslona, digitalna pismenost postaje jednako važna kao i sposobnost prepoznavanja rizika u stvarnom svijetu. Jer iza jedne romantične poruke možda se doista krije ljubavna priča, no ponekad se iza nje nalazi dobro organizirana kriminalna operacija. A kada emocije postanu sredstvo prijevare, digitalni tragovi mogu biti jedini put do istine.

Dražen Najman

Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.