David Stainko
Novi napad i brutalno vršnjačko nasilje koje se je nedavno dogodilo u Elektrotehničkoj školi u Konavoskoj ulici u Zagrebu, ponovno postavlja pitanje jesu li škole u Hrvatskoj uistinu sigurne za njihove učenike i djelatnike.
Udruga "Roditelji za djecu" organizira u ponedjeljak, 14. rujna, u 10:00 sati prosvjed ispred same zgrade škole. Pod parolom "Budućnost bez nasilja - Škole moraju biti sigurna mjesta za djecu i njihove djelatnike", ogorčeni roditelji i nastavnici zatražit će hitne i radikalne izmjene zakona kako bi se spriječile nove tragedije u obrazovnim ustanovama.
Zabrinuti roditelji učenika postavljaju si mnoga pitanja strahujući za sigurnost svoje djece. Slučaj ponovno otvara pitanje - je li sustav zakazao? Pitamo se zbog čega se dogodio napad nožem u školi? Je li ovo izoliran slučaj do kojeg je došlo zbog određenog propusta u samoj školi? Jesmo li smo izvukli pouke iz prijašnjih slučajeva? Odgovore na ta, kao i mnoga druga pitanja, treba donijeti struka.
Ono što za sada znamo je da je napadač imao fantomku na glavi i da je žrtvu, svojeg školskog kolegu, napao oštrim predmetom, nožem, preciznije mačetom. Napadač, 15 godišnji učenik prvog razreda, je svoju žrtvu, također učenika prvog razreda poznavao od prije. Naime, oba su učenika došla iz iste osmogodišnje škole i poznaju se od prije. Postoji opravdana sumnja da su učenici koji su išli zajedno u osmogodišnju školu neke svoje prijašnje razmirice i sukobe donijeli sa sobom i u srednju školu. Navodno isti učenici, napadač i njegova žrtva, čak i treniraju zajedno u nekom sportskom klubu. Dakle, njihovo poznanstvo, ali i njihov međusobni sukob, postoji od ranije. Negdje je zasigurno sustav zakazao. Određeni propusti su učinjeni ranije i kulminacija njihova sukoba se dogodila sada, u prvom razredu srednje škole.
Oba učenika su tek došla u srednju školu upisavši prvi razred, i učenici su te škole tek nekoliko dana. Njihovi razrednici, predmetni nastavnici, stručna služba škole kao i operativni djelatnici u školi (zaštitari) te učenike nisu stigli upoznati. Početak je školske godine, razrednici učenicima tek pojašnjavaju određena školska pravila, daju im raspored školskih sati, a predmetni učitelji daju uvodne informacije o svom predmetu. Spremačice, kuharice,kućni majstori kao i zaštitari tek se uhodavaju u određene poslove koje treba učiniti na početku školske godine, kako bi sve funkcioniralo. Svi žele da nova školska godina započne veselo, opuštene i sretno, sa što manje stresa.
Nitko ne očekuje da će u njihovoj školi doći do ovakvog slučaja vršnjačkog nasilja, u kojem će učenik s nožem napasti svog školskog kolegu. Nitko. Pa ni zaštitari škole, preciznije operativni djelatnici za sigurnost i civilnu zaštitu u odgojno-obrazovnim ustanovama. Zaštitari škole su bili na svom radnom mjestu ali oni ne mogu fizički biti na svakom dijelu škole u isto vrijeme. Ako je zaštitar bio na ulazu u školu, ne može znati što se u tom trenutku događa u prizemlju u toaletu ili u toaletu na pojedinom katu škole. Kako da svugdje bude prisutan u svakom trenutku, bez obzira na videonadzor? To je neizvedivo. Netko im treba javiti da je došlo do sukoba i da je potrebna njihova intervencija. Također, zaštitar nema ovlasti da pregledava učenicima torbe, tako da ne može znati imaju li pojedini učenici kakav oštar predmet kod sebe.
Sukob među učenicima započeo u sportskom klubu?
Nadalje, govori se da je sukob među učenicima započeo u sportskom klubu. Čudno, jer sport bi trebao zbližavati učenike, a sportski klubovi bi trebali biti mjesto gdje se učenici druže. Mjesto zabave, mjesto zajedničkog druženja i mjesto poticanja učenika u njihovom timskom radu. Pa kako su se onda dotični učenici posvađali i verbalno sukobili u sportskom klubu? Je li tu sustav zakazao? Trener sportskog kluba morao bi u svakom trenutku imati saznanja o svojim članovima, i trebao bi voditi računa da se učenici ne svađaju u klubu za vrijeme treninga. U ovom slučaju izgleda da sukob između učenika sadašnjeg prvog razreda, napadača i njegove žrtve, traje već duže vrijeme, pa se opravdano pitamo kako to da trener kluba nije to već ranije primijetio i reagirao kao sportski djelatnik-pedagog.
Prijašnja svađa učenika i njihov verbalni sukob u sportskom klubu imali su svoju kulminaciju u srednjoj Elektrotehničkoj školi i time ponovno ukazali na razne oblike vršnjačkog nasilja u hrvatskim školama. Je li se ovaj slučaj vršnjačkog nasilja mogao spriječiti? Je li ovdje zakazala stručna služba prijašnje škole koja se s tim učenicima bavila u osnovnoj školi? Možda. No, što ako je sukob kulminirao za vrijeme praznika, škola i stručna služba škole učenike tada nisu dužne nadgledati. Je li propust u odgojnim učincima rada pojedinih članova kluba učinio trener kluba? Možda. No ni trener kluba ne ulazi učestalo u njihovu svlačionicu i nije u svakom trenutku prisutan njihovim razgovorima te ne može registrirati svaki sukob.
Odgovornost ovdje svakako najviše snose roditelji. Roditelj mora učestalo nadgledati svoje dijete i razgovarati s njim, kao i imati uvida u njegove probleme i saznanja u njihov eventualni vršnjački sukob prije nego uopće dođe do vršnjačkog nasilja. Da bi učenik stavio na glavu fantomku, uzeo mačetu i krenuo u školu s namjerom da napadne i ozlijedi školskog kolegu, zasigurno ga je nešto nagnalo na to, neki razlog je morao postojati, a roditelj je trebao imati određena saznanja o tome. Ako roditelj nije imao saznanja što učenik planira, a u ovom slučaju je evidentno da nije, zasigurno je došlo do propusta u odgojnim metodama. Roditelji su morali znati i prevenirati situaciju prije nego što dođe do ovakvog vršnjačkog nasilja u kome je njihov sin sudionik sukoba - napadač.
Kada je došlo do napada, učenik, žrtva napada, se branio kako je mogao i znao. Njegovo zapomaganje, galamu i sukob čula je jedna od djelatnica škole - spremačica, koja je hrabro krenula zaštititi učenika žrtvu od napadača. I ona se je branila i pomagala učeniku - žrtvi napada, najbolje kako je u tom trenutku znala i mogla. Oboje su zadobili više ubodnih rana od oštrog predmeta po tijelu. Učenik nešto ozbiljnije i teže ubodne rane u predjelu grudnog koša i abdomena, a spremačica u predjelu ruku i trbuha. Zasigurno da je njezina pomoć i njeno hrabro suprotstavljanje napadaču uvelike pomoglo učeniku.
Kao zaštitar ili djeluješ odmah i hitno ili tvoje djelovanje nema svrhe
Nakon što je napadač uzmaknuo, postoji jedan nevjerojatan trenutak u samom događaju, trenutak u kojem učenik koji je žrtva napada na mobitel zove majku i govori joj da je napadnut nožem kao i da ona pozove hitnu i policiju. Kako? Kako to da učenik s ubodnim ranama po prsištu i po dijelu trbuha opasnim po život, zove i razgovara sa majkom. Kako to da do njega već nije došao netko od zaštitara, netko drugi od nastavnika i djelatnika škole pa čak i netko od njegovih kolega učenika koji su bili u blizini. Učenici su se svi panično razbježali. Kažu da je bilo dvoje zaštitara - gdje su oni bili? Zaštitar, čim je vidio da se nešto dešava trebao je odmah potrčati prema mjestu napada i stići tamo za pola minute. Ako nije to u stanju učiniti, žao mi je što to moram kazati, ali nije za posao zaštitara. Kao zaštitar ili djeluješ odmah i hitno ili tvoje djelovanje nema svrhe.
U trenutku dok je napadač još bio u dijelu toaleta, ušao je jedan od nastavnika, te je odmah djelovao i obuzdao daljnji sukob, kao i zadržao napadača do dolaska policije. Žalosno je kada učitelji, nastavnici, djelatnici škole moraju biti prisiljeni da u školi za vrijeme svog radnog vremena primjenjuju zahvate iz borilačkih vještina. Uostalom i koje zahvate da primjene, je li ih ikada netko podučio kako da se obrane u slučaju napada nožem? Kako da obrane sebe od napadača ili učenika koji je žrtva napada. Kako da jedna spremačica od 56 godina zaustavi u napadu učenika od 15 godina, koji je naoružan nožem- mačetom? Šok i stres koji su spremačica i dvojica profesora koji su priskočili u pomoć doživjeli ostat će im duboko urezani u pamćenje. I ne, to nije ono što ide u njihov opis posla i nikako ne nešto što bi trebalo biti dio njihovog radnog staža. No nažalost to se u školama dešava i struka mora znati odgovoriti na taj izazov i naći odgovarajuća rješenja.
Struka treba izvući pouku i iz ovog slučaja vršnjačkog nasilja. Zaštitarima - operativnim djelatnicima - treba dati veća ovlaštenja, tako da oni mogu pregledavati učenicima torbe u slučaju da imaju neka saznanja da je učenik već od prije pokazivao neki od oblika neprihvatljivog ponašanja.
Trebali bi pregledavati torbe - samo pojedinim učenicima ili možda i svim učenicima prije njihova ulaska u školu., no postavlja se opravdano pitanje je li to uopće izvedivo i ako je koliko bi to trajalo. Pitanje je i bi li se pobunili učenici a možda i njihovi roditelji jer ipak se tu ulazi u privatnost učenika. Svakako da zaštitare u školama treba učestalo obučavati i upozoriti ih na mogućnost da se nešto ovako može dogoditi, kao i upozoriti da moraju biti na stalnom oprezu, jer je njihova brza i stručna reakcija od životne važnosti.
Struka ima znanje i odgovornost ponuditi rješenja
Kod prelaska iz četvrtog razreda u peti razred osnovne škole učiteljice razredne nastave prenose informacije o učenicima njihovim učiteljima predmetne nastave. U srednjoj školi profesori ne znaju koji im učenici dolaze te njima treba vremena da upoznaju svoje učenike. Možda bi trebalo uvesti neki oblik učinkovitijeg prijenos informacija tj. uvesti jasniji i transparentan uvid u ocjenu vladanja učenika s kojom on dolazi u srednju školu. Svakako bi trebalo staviti više nadzornih kamera u školama ali i dugme za paniku po katovima tj. alarm dugme koje se pritišće u slučaju vršnjačkog napada ili nekog drugog oblika neposredne opasnosti po učenike. Očito je da zaštitari u školama uz sebe trebaju imati i još neku stručnu osobu u slučaju kada dođe do ovakvih iznenadnih oblika vršnjačkog nasilja kako bi se uvijek moglo reagirati na vrijeme u svim prostorima škole čime bi se još dodatno povećala sigurnost učenika.
I da, kao stručnjak za borilačke vještine i dugogodišnji učitelj smatram da bi učitelje, profesore, kao i sve ostale djelatnike u osnovnim i srednjim školama trebalo bolje upoznati s njima primjenjivim zahvatima samoobrane kako bi mogli učinkovito reagirati u slučaju da moraju zaštititi sebe ili nekog od učenika u svojoj školi. Mnogi učitelji i profesori govore kako se treba zaštititi uhvatima, ali nitko im nije kazao i podučio ih kojim uhvatima. U hrvanju se koriste jedni, u judu drugi, u aikidu treći, a u jiu jitsi četvrti oblik uhvata. Pa se onda opravdano postavlja pitanje koji bi uhvat u zadanom trenutku trebalo točno koristiti kao najučinkovitiji. Kao što vidite pitanja o sigurnosti učenika u školama ima mnogo. Sigurnost djece mora biti sustavna tema, ne reakcija na incidente.
Struka ima znanje i odgovornost ponuditi rješenja. Konferencija Sigurnost 360: Djeca i mladi, koja će se održati 5. 11. 2026. u hotelu Westin u Zagrebu okupit će najveći tim najkompetentnijih stručnjaka te ponuditi neka od rješenja, kao i dati odgovore na mnoga pitanja koje postavlja struka ali i roditelji koji su zabrinuti za sigurnost svoje djece.