U Vijećnici Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu održana je radionica "Javna nabava u tjelesnoj i tehničkoj zaštiti“, namijenjena svim obveznicima javne nabave i pružateljima usluga tjelesne i tehničke zaštite. Na radionici se razgovaralo o zakonskom okviru, praksi, sivim zonama, policama osiguranja, normama. Radionicu je organiziralo Udruženje istražnih i zaštitnih djelatnosti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca, a prenosila se i online putem.
Tajnik Udruženja istražnih i zaštitnih djelatnosti, Dario Kovačević naglasio je da je cilj radionice omogućiti obveznicima javne nabave uvid u najbolja rješenja i mogućnosti prilikom sastavljanja natječajne dokumentacije, a s druge strane ponuditeljima usluga transparentne i kvalitetne uvjete natječaja.
Lidija Stolica, predsjednica Udruženja istražnih i zaštitnih djelatnosti je naglasila kako djelatnost privatne zaštite obuhvaća poslove zaštite osoba i imovine koji se obavljaju tjelesnom i/ili tehničkom zaštitom te poslove izrade prosudbi ugroženosti. Djelatnost privatne zaštite mogu obavljati pravne osobe i obrtnici te unutarnje službe zaštite koji imaju odobrenje Ministarstva za obavljanje tih poslova. Pravne osobe i obrtnici koji žele zaštititi svoju imovinu i zaposlenike iznad zaštite koju osigurava država ili iznad opsega koji osigurava država moraju u tu svrhu angažirati pravnu osobu ili obrtnika koji ima odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite
„Poslove privatne zaštite može javno nuditi i ugovarati samo ona pravna osoba i obrtnik koji imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite“, naglasila je Stolica koja je govorila o javnoj nabavi u tehničkoj zaštiti.
Navela je da se prije izvedbe tehničke zaštite izrađuje projektna dokumentacija koja se, uz prethodno sastavljenu prosudbu ugroženosti, sastoji od sigurnosnog elaborata, projektnog zadatka i izvedbenog projekta. Nakon izvedbe tehničke zaštite izrađuje se projekt izvedenog stanja, koji postaje sastavni dio projektne dokumentacije. Stručni nadzor nad provedbom tehničke zaštite provode nadzorni inženjeri s licencom zaštitara-tehničara što je obavezno za I i II kategoriju. Za poslove nadzora i projektiranja viših kategorija potreban je zaštitar-tehničar magistar struke ili stručni specijalist s pet godina iskustva.
„Projektnu dokumentaciju smiju izrađivati samo pravne i fizičke osobe registrirane za obavljanje poslova tehničke zaštite, na način i pod uvjetima utvrđenim Zakonom o privatnoj zaštiti. No prilikom javne nabave za projektiranje novog objekta - građevinsko projektiranje, navodi se i projektiranje tehničke zaštite (videonadzor), no ne postavljaju se uvjeti za projektiranje tehničke zaštite“, objasnila je Stolica. Nakon natječaja, projektiranja svega, pa i tehničke zaštite dogovara se s arhitektom, no arhitekti niti ne znaju za Zakon o privatnoj zaštiti. Radovi se podugovaraju s elektroprojektantom koji također nema dopuštenje za tehničku zaštitu. Svi oni ustvari podliježu kaznenim odredbama.
Ne igra se po pravilima ni kada se provodi stručni nadzor jer u 90 posto slučajeva investitor angažira elektronadzornika (koji nema ovlaštenja za tehničku zaštitu) da nadzire i izvođenje tehničke zaštite, a to je kažnjivo i za investitora i nadzornika.
„Javni naručitelj ne smije odrediti samo cijenu kao jedini kriterij za odabir ponude te u tom slučaju relativni ponder cijene ne smije biti veći od 90 posto“, navela je Stolica. Mogući dodatni kriteriji prilikom odabira svakako bi trebali biti: garancija na opremu i radove, cijena održavanja jer neku opremu održava samo jedna tvrtka, a kasnije odrede visoku cijenu, stručnost odnosno broj zaposlenika s licencom, broj inženjera, potvrda o obučenosti za nuđenu opremu, rok izvođenja, certifikati kvalitete (ISO9001, ISO27001…) ali i pokrivenost teritorija koja određuje brzinu reakcije kod održavanja te svakako reference.
Stolica je dala i neke preporuke za investitore vezano za regulativu, pa je tako rekla da za sigurnosno važne objekte treba napraviti ograničen postupak - predkvalifikaciju kako bi što manji broj subjekata bio upoznat s troškovnikom i projektom, ne stavljati projektiranje TZ u javnu nabavu građevinskog ili elektro projekta, jer to mora biti zaseban natječaj, jednako tako ne stavljati izvođenje TZ u javnu nabavu građevinskih radova, jer također je riječ o zasebnom natječaju.
Ante Perčin, predsjednik Udruge zaštitarske djelatnosti Hrvatske udruge poslodavaca govorio je o javnoj nabavi u tjelesnoj zaštiti. Naglasio je da Zakon o javnoj nabavi precizira pojam i kriterije sposobnosti za obavljanje profesionalne djelatnosti, ekonomske i financijske sposobnosti, kao i tehničke i stručne sposobnosti, uz jasni naglasak da je „kriterij za odabir ponude u postupcima javne nabave ekonomski najpovoljnija ponuda“ ( čl. 283. ZOJN), koja se utvrđuje na temelju omjera cijene i kriterija kvalitete.
Kada je riječ o definiranju tehničke i stručne sposobnosti, „javni naručitelj može odrediti uvjete tehničke i stručne sposobnosti kojima se osigurava da gospodarski subjekt ima potrebne ljudske i tehničke resurse te iskustvo potrebno za izvršenje ugovora o javnoj nabavi na odgovarajućoj razini kvalitete, a osobito zahtijevati da gospodarski subjekt ima dovoljnu razinu iskustva, što se dokazuje odgovarajućim referencijama iz prije izvršenih ugovora.“ (Čl. 259. ZOJN)
„Nažalost, unatoč zakonskim mogućnostima u većini natječaja za navedene usluge, se ne traže posebne tehničke specifikacije i dokazi sposobnosti ponuditelja i/ili su isti toliko elementarni da svaki od potencijalnih ponuditelja propisane uvjete bez ikakvih problema ispuni ostvarivši na istima maksimalni broj bodova, tako da je u ocjeni preostalog dijela ponude ponovno jedni kriterij najniža ponuđena cijena usluga privatne zaštite“, pojasnio je Perčin.
Dokazi sposobnosti ponuditelja trebali bi biti u proporciji s uslugama privatne zaštite koje se tenderiraju. Kada je riječ o ljudskim potencijalima stoji da raspoloživost određenog broja licenciranih zaštitara za posao za koji se konkurira treba biti u proporciji sa zakonskom opcijom prilaganja izjave o raspolaganju s određenim brojem kadrova. No, apsurd je što zaštitari na raspolaganju ne moraju biti zaposleni u društvu ponuditelju, stoga izjava uglavnom sadrži popis nekadašnjih zaposlenika društva, što je donekle i logično s obzirom na kontinuirani manjak zaštitara na tržištu od 20-25 posto u odnosu na potrebe.
Daljnje anomalije po pitanju ljudskih potencijala ogledaju se u tome što, primjerice, potencijalni ponuditelj konkurira sa zaštitarima iz središnje Hrvatske na priobalnim destinacijama, u kojima uopće nema ustrojeno poslovanje i to čak i kad je evidentno da ukupna procijenjena cijena nabave ne pokriva naknadu za terenski rad i dnevnice, smještaj i dr.
Dokazi sposobnosti ponuditelja trebale bi biti i police odgovornosti iz djelatnosti i garancije za dobro izvršenje posla.
„Police osiguranja za djelatnost privatne zaštite, nisu rekreativna kategorija dokumenta, nego bi iste svojim volumenom morale na određeni način biti, ako ne vinkulirane u korist klijenata, onda makar u bližem skladu s vrijednosti imovine koju osiguravaju. Stoga opcije u kojima ukupno tražena polica odgovornosti iz djelatnosti po štetnom događaju i agregatni limit iste ne pokrivaju ni vrijednost imovine koja se štiti na par lokaciji je, pored opće nelogičnosti, u konačnici štetna za samog naručitelja usluge.
Kada je riječ o normama kvalitete (ISO 9001, 27001, 45001, 31001, 14001, 10002…), većina većih zaštitarskih društva ima od dva do pet ISO certifikata, iako je realno postaviti pitanje u kojim segmentima usluga privatne zaštite su pojedini certifikati donijeli taj kvalitativni iskorak za certificirana društva. Minimalni kriteriji ispod kojega se navedena dokumentacija ne bi trebala uzimati u obzir bi bio da svako zaštitarsko društvo mora imati uspostavljen sustav upravljanja kvalitetom izdan od certificirane akreditacijske kuće, na način da posjeduje „akreditirani certifikat“ za norme koje prilaže.
„Zakonodavac u čl. 289. ZOJN opisuje pojam 'izuzetno niske ponude', kao i obvezu javnog naručitelja da u slučaju zaprimanja iste traži od ponuditelja objašnjenje o cijeni i troškovima navedenim u ponudi. Nažalost takvi primjeri su prilikom nabave usluga tjelesne zaštite češće pravilo nego iznimka, ali unatoč navedenoj praksi, primjenu navedenog članka u stvarnosti još nismo doživjeli“, tumači Perčin.
Dodaje da je dio problema vezan uz dokazivanje dampinških cijena svakako vezan uz problem utvrđivanja prosječne cijene pojedinih usluga privatne zaštite. No, RH ima Zakon o minimalnoj plaći kojim se propisuje najniži mjesečni iznos bruto plaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu, tako da ako ponuđeni komercijalni iznos ponude svojim volumenom ne pokriva isplatu minimalne plaće čuvarima/zaštitarima, ne treba biti pretjerano kreativan u dokazivanju pojma izuzetno niske ponude iz čl. 289 ZOJN
„Propisivanjem i traženjem dodatnih tehničkih specifikacija i sposobnosti potencijalnog ponuditelja, uz precizniju razradu svih dijelova tehničke i stručne sposobnosti za realizaciju svake pojedine usluge privatne zaštite, svrha je osigurati realni odabir 'ekonomski najpovoljnije ponude' potencijalnog ponuditelja, pri čemu dakako nije jedini kriterij najniža cijena ponude. Također i ukazati naručiteljima na određene alate i kriterije na temelju kojih će biti u mogućnosti donijeti relevantnu odluku i osigurati si doista adekvatne izvršitelje usluga privatne zaštite za vlastite potrebe“, objašnjava Perčin.
Cilj je da krajnji korisnik usluga privatne zaštite na svom tenderu dobije izvršitelja koji je doista u mogućnosti realizirati usluge privatne zaštite sukladno specifikaciji i potrebama naručitelja usluga, uz primjerenu razinu i kvalitetu istih, te uz realizaciju istih na zakonom propisan način.
Tijekom radionice razvila se i zanimljiva rasprava među sudionicima koji su podijelili vlastita iskustva i izazove s kojima se susreću prilikom javne nabave usluga privatne zaštite, što je svakako i cil organizacije ovakvih radionica. (N.G.K.)
.jpg)