© IFAD/Délmer Membreño/Factstory
Migranti su 2025. godine poslali 728,6 milijardi dolara obiteljima u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, što je gotovo dvostruko više od iznosa zabilježenog desetljeće ranije, navodi se u novom izvješću Međunarodnog fonda UN-a za poljoprivredni razvoj (IFAD).
Ti su se prijenosi, poznati kao doznake, povećali za 94 posto u razdoblju od 2016. do 2025., daleko nadmašivši rast broja migranata iz tih zemalja, koji je iznosio 28 posto. Taj nesrazmjer pokazuje da rast nije samo posljedica većeg broja migranata: migranti u inozemstvu u prosjeku šalju veće iznose kući.
Oko 220 milijuna migranata i pripadnika dijaspore uzdržava približno 1,1 milijardu rođaka.
„Ovo izvješće govori o financijskim tokovima iznimnih razmjera. No, što je još važnije, govori o obiteljima”, izjavio je u ponedjeljak u sjedištu UN-a Pedro de Vasconcellos, voditelj IFAD-ova Mehanizma za financiranje doznaka.
Iza tih milijardi kriju se pojedinačni prijenosi vrijedni obično između 300 i 400 dolara, koji se šalju devet ili deset puta godišnje, pojasnio je.
Prema podacima IFAD-a, ukupan iznos poslan kući prošle godine bio je više nego četiri puta veći od globalne službene razvojne pomoći te je također nadmašio izravna strana ulaganja u zemlje s niskim i srednjim dohotkom.
Sve veća važnost doznaka istovremeno čini obitelji i gospodarstva ranjivima na promjene koje pogađaju migrante u inozemstvu. To je osobito vidljivo u Latinskoj Americi i na Karibima, gdje Sjedinjene Američke Države i dalje predstavljaju glavni izvor doznaka.
Izvješće upozorava da deportacije, ograničenja zapošljavanja ili smanjena potražnja za radnom snagom mogu smanjiti kako broj osoba koje šalju novac, tako i njihovu sposobnost da to čine.
Na pitanje o strožim migracijskim politikama u Sjedinjenim Državama i Europi, g. de Vasconcellos je odgovorio da se njihov utjecaj još ne očituje kao opći pad. „Trenutačni podaci zapravo ne pokazuju smanjenje doznaka”, rekao je, dodajući da potrebe obitelji obično održavaju stabilnost tih novčanih tokova tijekom kriza.
Ključna novčana injekcija
Srednja Amerika jedna je od najizloženijih regija. Doznake su 2025. godine činile 30 posto BDP-a u Hondurasu, 28 posto u El Salvadoru i 27 posto u Nikaragvi.
Studija na koju se poziva IFAD također je pokazala da je 61 posto ispitanih povratnika u Gvatemali bilo glavni izvor prihoda u svom kućanstvu, što ukazuje na to da prisilni povratak može značiti nagli gubitak prihoda za članove obitelji koji su ostali u domovini.
Latinska Amerika i Karibi zabilježili su najbrži rast doznaka među svim regijama; iznos se povećao za 132 posto, dosegnuvši 168,6 milijardi dolara.
Azija i Pacifik ostale su regija koja ukupno prima najviše sredstava, s iznosom od 384,9 milijardi dolara, što čini 53 posto ukupnog globalnog iznosa.
Afrika je 2025. godine primila 124,2 milijarde dolara, što predstavlja porast od 86 posto tijekom desetljeća, pri čemu je Egipat preuzeo od Nigerije mjesto najvećeg primatelja na kontinentu.
Spasonosna pomoć za obitelji
Oko tri četvrtine doznaka troši se na osnovne potrebe kao što su hrana, smještaj i režije. Preostala četvrtina – više od 180 milijardi dolara godišnje – koristi se za zdravstvenu skrb, obrazovanje, stanovanje, štednju i pokretanje poslova.
Gotovo 233 milijarde dolara – otprilike svaki treći dolar poslan kući – stiglo je 2025. godine u ruralna gospodarstva, gdje su pristup radnim mjestima, financijskim uslugama i javnoj infrastrukturi često najslabiji. Kućanstva koja primaju doznake također godišnje ulažu procijenjenih 22 milijarde dolara u ruralne poljoprivredno-prehrambene sustave.
Izvješće također ističe ulogu doznaka u pomaganju obiteljima da se nose s klimatskim šokovima, bilo da je riječ o nadoknadi izgubljenih prihoda ili obnovi nakon prirodnih katastrofa.
Gospodin de Vasconcellos ipak je naglasio da je riječ o privatnim obiteljskim sredstvima koja „ne mogu zamijeniti” javna ulaganja, socijalnu zaštitu, humanitarnu pomoć ili financiranje mjera povezanih s klimatskim promjenama. Digitalno, ali i dalje skupo
Više od polovice doznaka danas započinje digitalnim putem, no mnoge i dalje završavaju tako da primatelj podiže gotovinu. Samo 35 posto usluga obuhvaćenih mjerenjem u 2025. godini bilo je u potpunosti digitalno, od pošiljatelja do primatelja.
Digitalni prijenosi su povoljniji; njihovi troškovi u prosjeku iznose oko 4,6 posto, dok kod usluga koje nisu digitalne taj udio iznosi 7,3 posto.
„Tehnologije doista mogu pomoći. No, to nije dovoljno”, izjavio je g. de Vasconcellos, naglasivši da obiteljima trebaju i pouzdani te cjenovno pristupačni načini za primanje i korištenje novca.
IFAD poziva na jeftinije i transparentnije prijenose, bolji pristup financijskim uslugama te više mogućnosti da obitelji štede, osiguravaju se i ulažu kako bi s vremenom izgradile veću otpornost.