Eugen Antić
Ususret konferenciji Sigurnost 360° - Djeca i mladi, koja se u organizacija časopisa Zštita održava 5. 11. 2026. u hotelu Westin Zagreb, donosimo tekst o uvođenja operativnih djelatnika u škole, o čemu će se na konferenciji također razgovarati. Jer, sigurnost djece nije samo pedagoško ili socijalno pitanje, već i tehničko, infrastrukturno, zakonodavno i organizacijsko. O sigurnosti se, međutim, nerijetko, govori fragmentirano, iako rješenja moraju biti sustavna i cjelovita.
Stručnjaci postoje – ali nikada nisu svi za istim stolom. Stoga konferencija Sigurnost 360° - Djeca i mladi ima za cilj upravo to - pozicionirati konferenciju kao novo, relevantno i nužno stručno okupljanje koje otvara jednu od najosjetljivijih, ali i najvažnijih društvenih tema u Hrvatskoj - sigurnost djece i mladih. Konferencija "Sigurnost 360° - Djeca i mladi" održat će se pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih RH, Ministarstva unutarnjih poslova RH i Hrvatskog ceha zaštitara - strukovne zaštitarske komore.
Medijske rasprave često promašuju bit uvođenja operativnih djelatnika u škole. Problem nije u tome jesu li oni zakazali u konkretnom trenutku, nego u činjenici da im je sustav nametnuo veliku odgovornost, a ostavio ih bez zakonskih ovlasti i s nedefiniranim zdravstvenim kriterijima. Na te sustavne zamke upozoravali smo još pri formiranju ove nove kategorije u školskoj sigurnosti.
Incident u zagrebačkoj Elektrotehničkoj školi otvorio je lavinu pitanja o sigurnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama, pri čemu su u samo središte javne rasprave dospjeli operativni djelatnici za sigurnost i civilnu zaštitu. Dok dio javnosti od njih očekuje postupanje nalik policijskom ili zaštitarskom, pravna i operativna realnost u potpunosti je drukčija. Struka je na ovu opasnost upozoravala na vrijeme. Uvođenjem radnog mjesta putem podzakonskih akata i programa obrazovanja stvoren je model koji od djelatnika traži reakciju u krizi, dok im istovremeno ne daje ni kvalitetnu edukaciju, ni zakonske ovlasti niti jasno definirane zdravstvene standarde.
Nakon svakog teškog incidenta u školama ponavlja se isti obrazac u kojem se traže brza rješenja i dežurni krivci. Kada se u medijima povela rasprava o tome je li operativni djelatnik mogao ili morao spriječiti unos oštrog predmeta u školu, na vidjelo je izbilo duboko nerazumijevanje osnovnih pravnih i funkcionalnih okvira unutar kojih ti djelatnici djeluju. Na taj problem smo ukazali još početkom 2025. godine, kada smo detaljno analizirali pravni status novouvedenih djelatnika i postavili pitanje može li operativni djelatnik osigurati sigurnost bez zakonskih ovlasti. Danas, kada je sustav stavljen na prvi stvarni test, ta je analiza nažalost dobila svoju potvrdu u praksi.
Podzakonski akt ne može stvoriti ovlasti
Osnovni problem s kojim se ovaj model suočava leži u samoj pravnoj hijerarhiji. Program za stjecanje djelomične kvalifikacije od 250 sati i prateći pravilnici detaljno su razradili zadatke operativnih djelatnika, obuhvaćajući nadzor pristupa, uočavanje rizičnih ponašanja, provođenje mjera civilne zaštite i suradnju sa žurnim službama. Međutim, pravilnik je podzakonski akt i kao takav ne može samostalno propisati ovlasti koje zadiru u osobni integritet ili ograničavaju prava građana. Da bi bilo koja osoba imala pravo provjeriti nečiji identitet, pregledati školsku torbu, izdati obvezujuću zapovijed ili nekoga privremeno zadržati do dolaska policije, to mora biti izričito propisano zakonom. Operativni djelatnik u ovom trenutku nema niti jednu od tih zakonskih ovlasti. On nema status ovlaštene i službene osobe, niti na njega utječu ovlasti iz Zakona o privatnoj zaštiti jer nije licencirani zaštitar, a škola nije ustrojena kao unutarnja služba zaštite.
Zdravstveni kriteriji još uvijek nisu do kraja definirani
Uz pitanja njihova obrazovanja, provjere znanja i nedostatka ovlasti, dodatne nedoumice u praksi izazivaju i zdravstveni uvjeti koje moraju ispunjavati operativni djelatnici za sigurnost i civilnu zaštitu. Program obrazovanja za stjecanje djelomične kvalifikacije ODS CZ propisuje da kandidati moraju posjedovati posebnu psihičku i tjelesnu zdravstvenu sposobnost. Međutim, pritom nisu jasno definirani podzakonski kriteriji prema kojima se ta sposobnost utvrđuje, niti je precizirano prema kojem točno propisu medicina rada treba provoditi preglede.
Upravo je to pitanje izazvalo ozbiljne rasprave među stručnjacima medicine rada, poslodavcima i predstavnicima sigurnosnog sektora. U praksi se pojavljuju neujednačena tumačenja, pa pojedine zdravstvene ustanove primjenjuju kriterije koji važe za čuvare i zaštitare u privatnoj zaštiti, iako ODS CZ nisu zaštitari u smislu Zakona o privatnoj zaštiti niti posjeduju zaštitarske licence. Takva situacija stvara dodatnu pravnu i organizacijsku nesigurnost. Ako se za određeno radno mjesto traži posebna psihička i tjelesna sposobnost, zdravstveni kriteriji moraju biti jasno propisani i jednako primjenjivi na sve kandidate. U protivnom dolazi do neujednačenih standarda pri zapošljavanju, što narušava cjelokupni sustav sigurnosti i profesionalnih standarda koje država želi uspostaviti za osobe odgovorne za sigurnost učenika i nastavnika.
Opasnost od uloge pasivnog promatrača i pravne izloženosti
Nereguliranim ovlastima i neujednačenim zdravstvenim kriterijima stvoren je opasan paradoks u kojem se od operativnog djelatnika očekuje da bude prva linija obrane, dok mu se istovremeno ne daju nikakvi alati za postupanje. Ako taj djelatnik posumnja da učenik u torbi nosi opasni predmet, on zakonski nema pravo otvoriti tu torbu. Pokuša li fizički zadržati osobu ili joj ograničiti kretanje, ulazi u izravan rizik da sam kazneno ili prekršajno odgovara zbog prekoračenja ovlasti i nezakonitog postupanja.
U praksi, bez jasnog zakonskog uporišta, njegova se uloga u trenutku izbijanja fizičkog incidenta svodi na ulogu bilo kojeg drugog građanina ili zaposlenika škole. Njegovo se postupanje svodi na dojavu upravi škole i pozivanje policije na broj 192, čime zapravo postaje samo "promatrač i dojavljivač", a ne neposredni zaštitnik na terenu.
Prevencija i rano uočavanje kao jedina stvarna uloga
Ipak, to ne znači da su operativni djelatnici u školskom sustavu nepotrebni, ali je nužno jasno definirati njihove realne mogućnosti. Operativni djelatnik nije zamjena za policiju niti za licenciranu privatnu zaštitu na ulaznim vratima, jer njegova svrha nije provođenje pregleda ili primjena sile. Njegova stvarna vrijednost leži u kontinuiranoj prevenciji, ranoj procjeni rizika i izgradnji sigurnosne kulture unutar ustanove. Djelatnik koji je svakodnevno prisutan među učenicima može uočiti tenzije, neobična okupljanja ili ulazak nepoznatih osoba u školska dvorišta znatno prije nego što izbije krizni događaj. Jednako tako, njegova je uloga ključna u održavanju tehničkih sustava zaštite, kontroli evakuacijskih putova te provođenju jasnih protokola u izvanrednim situacijama, kako bi u kriznom trenutku točno znao kako izolirati dio objekta, usmjeriti učenike na sigurno i bez panike dočekati policiju i hitnu pomoć.
Kako izaći iz pravne zamke
Aktivna medijska rasprava trebala bi poslužiti kao poticaj zakonodavcu da konačno uredi ovo područje, umjesto da se krivnja prebacuje na pojedince ili pojedine škole. Pred donositeljima odluka sada se nalaze dva moguća smjera djelovanja. Prvi smjer obuhvaća izmjenu zakonskog okvira kojom bi se operativnim djelatnicima dale minimalne zakonske ovlasti, poput prava na uvid u osobne dokumente vanjskih posjetitelja, vizualni pregled stvari uz pristanak ili jasne protokole privremenog zadržavanja do dolaska policije u kriznim situacijama. Drugi smjer jest jasno redefiniranje njihove uloge u javnosti, gdje bi država otvoreno komunicirala da je operativni djelatnik "koordinator sigurnosnih procesa i civilne zaštite", a ne zaštitar na vratima. U tom drugom slučaju, za poslove fizičkog nadzora i kontrole ulaza škole bi trebale angažirati licencirane zaštitarske tvrtke ili ustrojiti unutarnju službu zaštite u skladu sa Zakonom o privatnoj zaštiti.
Sustav mora pružiti zaštitu vlastitim djelatnicima
Pravna nedorečenost, nedefinirani zdravstveni kriteriji i nedostatak nadležnosti najgori su saveznici u izgradnji sigurnog okruženja. Stavljanjem operativnih djelatnika u školski prostor bez jasnih zakonskih ovlasti i normi stvoren je sustav u kojem se od pojedinca očekuju izvanredni rezultati, a da mu se pri tome ne osiguravaju osnovni pravni i organizacijski alati za rad.
Incident u Elektrotehničkoj školi mora poslužiti kao ozbiljna opomena da se sigurnost djece i nastavnika ne može graditi na polurješenjima. Želimo li da operativni djelatnici za sigurnost i civilnu zaštitu postanu stvarni nositelji sigurnosne kulture u hrvatskim školama, moramo im osigurati čvrst zakonski temelj, ujednačene zdravstvene i profesionalne standarde, precizno definiranu ulogu i punu podršku svih ostalih stručnih službi.
Prijavite se na konferenciju i saznajte više!