Foto / izvor: Google Maps, ©2026 Google
Nakon više od tri desetljeća složenih unutarnjih političkih previranja i sigurnosnih kriza, Etiopija se od 2020. godine našla u žarištu jednog od najrazornijih oružanih sukoba 21. stoljeća. Sukob između saveznih vlasti u Adis Abebi i regionalnih snaga Tigraja, predvođenih Oslobodilačkim frontom naroda Tigraja (TPLF), redefinirao je sigurnosnu arhitekturu Roga Afrike i pokazao koliko brzo unutarnji politički razdori mogu eskalirati u rat s neslućenim humanitarnim i geopolitičkim posljedicama.
Razumijevanje ovog kompleksnog sukoba zahtijeva analizu ne samo unutarnjih dinastičko-političkih lomova unutar same Etiopije, nego i načina na koji su se lokalne tenzije ispreplele s geopolitičkim interesima globalnih sila. Naizgled lokalna kriza brzo je prerasla svoje geografske okvire i postala poligon za testiranje utjecaja na jednom od najvažnijih geostrateških čvorišta svijeta.
Korijeni sukoba i pad nekadašnje elite
Korijeni ove duboke krize leže u političkoj transformaciji Etiopije započetoj još 1991. godine, kada je TPLF bio vodeća snaga unutar koalicije koja je srušila vojni režim Derg i uspostavila sustav etničkog federalizma. Tijekom gotovo tri desetljeća TPLF je čvrsto držao ključne poluge vlasti, s posebnim naglaskom na obavještajni sektor, oružane snage i vitalne gospodarske resurse. Prekretnica je nastupila 2018. godine izbijanjem masovnih narodnih prosvjeda koji su na čelo vlade doveli premijera Abiya Ahmeda. Pokretanjem opsežnih reformi s ciljem centralizacije države i stvaranja jedinstvene nacionalne političke platforme, nova je vlast postupno potisnula TPLF iz središnjih upravnih struktura. Izgubivši dotadašnji politički monopol i utjecaj u Adis Abebi, vodstvo TPLF-a povuklo se u svoju matičnu regiju Tigraj na sjeveru zemlje.
Eskalacija napetosti i izbijanje oružanog sukoba
Odnosi između savezne vlade i vodstva u Tigraju dosegnuli su točku bez povratka u jesen 2020. godine, kada su vlasti u Tigraju odlučile jednostrano organizirati regionalne izbore u prkos odluci savezne vlade o odgodi svih izbora zbog pandemije koronavirusa. Središnja vlast u Adis Abebi proglasila je te izbore neustavnima i nelegitimnima te prekinula financiranje regije, što je dodatno zaoštrilo retoriku s obje strane. Otvoreni oružani sukob izbio je u studenom 2020. godine nakon što su snage Tigraja izvele iznenadni udar na baze Saveznih obrambenih snaga Etiopije smještene u regiji radi preuzimanja teškog naoružanja i vojne opreme. Savezna vlada na taj je potez odgovorila trenutačnim proglašenjem izvanrednog stanja i pokretanjem sveobuhvatne vojne operacije radi uspostave ustavnog poretka.
Kompleksna struktura aktera u ratnom sukobu
Rat u Tigraju karakterizirala je izrazita složenost i izravna uključenost više lokalnih i regionalnih aktera. S jedne strane nalazile su se Savezne obrambene snage Etiopije pod zapovjedništvom premijera Ahmeda, čiji je primarni cilj bio neutralizacija vodstva TPLF-a i ovladavanje regijom. Suprotstavile su im se Snage obrane Tigraja, dobro organizirana i iskusna vojna formacija temeljena na veteranskom kadru i visoko motiviranom lokalnom stanovništvu. Važan čimbenik u sukobu bile su i oružane snage susjedne Eritreje, čiji je predsjednik Isaias Afewerki ušao u rat na strani etiopske savezne vlade kako bi konačno obračunao s TPLF-om kao svojim dugogodišnjim povijesnim protivnikom. Pored njih, u borbe su se uključile i regionalne milicije iz susjedne etiopske regije Amhara, tražeći ostvarenje vlastitih teritorijalnih zahtjeva u pograničnim područjima.
Pozicioniranje Roga Afrike u nadmetanju velikih sila
Promatran kroz prizmu suvremenih sfera utjecaja, rat u Tigraju poslužio je kao ogledni primjer preslagivanja moći na strateški ključnom području Roga Afrike i Crvenog mora. To je upravo ono što "vječni zakon moći" nalaže: nikada nijedan sukob nije izoliran. Svaka iskra u zabačenoj močvari, dolini ili prašumi pažljivo se kalkulira u prijestolnicama velikih sila ako se nalazi na putu energenata, sirovina ili trgovačkih arterija.
Dok su Sjedinjene Američke Države i Europska unija vršile snažan diplomatski pritisak na vladu u Adis Abebi uvođenjem sankcija i obustavom pomoći zbog kršenja ljudskih prava, Etiopija se brže okrenula neazijskim i bliskoistočnim partnerima. Ključnu ulogu u preokretu na bojištu odigrale su Kina, Rusija, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati i Iran, koji su saveznoj vladi pružili geopolitičku zaštitu u Vijeću sigurnosti UN-a te isporučili napredne vojne sustave, posebice izviđačke i napadačke bespilotne letjelice. Time je zapadni utjecaj na Adis Abebu znatno oslabljen, dok su regionalni akteri s Bliskog istoka i nove globalne sile dodatno učvrstile svoje vojno-gospodarsko prisustvo uz jedan od najvažnijih svjetskih pomorskih prolaza.
Raspad mirovnog sporazuma i obnova ratnog sukoba
Iako je Mirovni sporazum iz Pretorije iz studenoga 2022. godine na papiru privremeno zaustavio glavninu ratnih djelovanja, stabilnost na sjeveru Etiopije ostala je izuzetno krhka. Ključne odredbe sporazuma – poput potpune demobilizacije i razoružanja snaga Tigraja te mirnog rješavanja spornih pograničnih teritorija – ostale su tek djelomično provedene. Politička trvenja u međuvremenu su se ponovno zaoštrila, a unutar samog TPLF-a došlo je do dubokog rascjepa u kojem je tvrdolinijaška struja preuzela kontrolu nad regijom i odbacila suradnju sa savezno postavljenim organima.
Ova krhka ravnoteža potpuno se urušila kada su se dugotrajne pogranične čarke ponovno rasplamsale u otvorene vojne operacije velikih razmjera. Nakon niza zračnih i bespilotnih udara etiopske vojske na ciljeve u regiji, Snage obrane Tigraja optužile su središnju vlast u Adis Abebi za prekršaj primirja i pokretanje opće invazije, službeno proglasivši obrambeni rat. Ulazeći u ovaj novi val sukoba, TPLF je formirao iznenađujući vojni savez s drugim pobunjeničkim skupinama u Etiopiji – uključujući i dojučerašnje rivale poput milicije Fano iz regije Amhara – te pokrenuo opsežnu ofenzivu preuzimajući kontrolu nad ključnim prometnim čvorištima i zračnim lukama.
Propašću sporazuma iz Pretorije, Etiopija se ponovno našla usred općeg rata koji prijeti trajnom destabilizacijom čitave regije. Za one koji žele u stvarnom vremenu pratiti dinamiku linija bojišta, taktičke pomake i geografsku distribuciju incidenata, razvoj situacije u ovoj iznimno nestabilnoj regiji dostupan je putem interaktivnih platformi kao što je ethiopia.liveuamap.com.
Eugen Antić