Eugen Antić
Demografski pad i kronični nedostatak vojnog osoblja prisiljavaju Južnu Koreju na razmatranje jednog od najznačajnijih iskoraka u području sigurnosti posljednjih desetljeća – mogućnosti da dio zadaća osiguranja vojnih objekata preuzmu privatne zaštitarske tvrtke.
Na prvi pogled riječ je o temi koja se čini vrlo udaljenom od Hrvatske, no zapravo otvara pitanja koja su sve aktualnija i u Europi: kako održati sigurnosni sustav kada broj raspoloživih ljudi neprestano opada te gdje završava uloga države, a počinje uloga privatnog sektora.
Vojnika je sve manje
Južna Koreja desetljećima održava jednu od najvećih vojnih snaga u svijetu zbog stalne sigurnosne prijetnje iz Sjeverne Koreje. Međutim, zemlja se danas suočava s izrazito niskim natalitetom i ubrzanim starenjem stanovništva, što izravno utječe na broj mladih ljudi dostupnih za obvezno služenje vojnog roka. Broj pripadnika oružanih snaga pao je na oko 450.000, dok vojni stručnjaci procjenjuju da bi za sadašnji sigurnosni model bilo potrebno najmanje 500.000 vojnika. Projekcije pokazuju da će se taj problem tijekom sljedećih desetljeća dodatno pogoršavati. Upravo zbog toga Ministarstvo obrane traži načine kako racionalnije rasporediti postojeće ljudske resurse, pri čemu se razmatra mogućnost da dio poslova koji ne zahtijevaju vojnu obuku preuzme privatni sektor.
Što se planira prepustiti privatnoj zaštiti?
Važno je naglasiti da Južna Koreja ne razmatra privatizaciju vojnih operacija niti zamjenu vojske privatnim zaštitarima. Riječ je isključivo o prijenosu određenih pomoćnih zadaća na privatne zaštitarske tvrtke kako bi profesionalni vojnici mogli biti raspoređeni na operativne i borbene dužnosti. Planovi Ministarstva obrane odnose se prvenstveno na vojne objekte koji nisu smješteni neposredno uz granicu sa Sjevernom Korejom. Privatni zaštitari mogli bi preuzeti kontrolu ulaska osoba i vozila, nadzor putem videonadzornih sustava, zaštitu ulaza i perimetra vojnih kompleksa te druge poslove fizičke i tehničke zaštite koji ne uključuju borbene aktivnosti.
Privatna zaštita u Južnoj Koreji nije novost
Važno je razumjeti da privatna zaštita u Južnoj Koreji već desetljećima predstavlja razvijenu i tehnološki naprednu gospodarsku djelatnost. Tamošnje zaštitarske tvrtke svakodnevno osiguravaju poslovne zgrade, industrijska postrojenja, logističke centre, banke, stambene komplekse, trgovačke centre i brojne objekte kritične infrastrukture. Industrija privatne zaštite pritom se u velikoj mjeri oslanja na suvremene tehnologije poput inteligentnih videonadzornih sustava, daljinskog nadzora, automatiziranih kontrola pristupa i rješenja temeljenih na umjetnoj inteligenciji. Ono što predstavlja novost nije angažman privatne zaštite kao takav, nego mogućnost da prvi put dobije značajniju ulogu u zaštiti vojne infrastrukture.
Sigurnosni izazovi
Prijedlog je očekivano izazvao brojne rasprave među vojnim i sigurnosnim stručnjacima. Za razliku od zaštite poslovnih ili industrijskih objekata, vojne baze sadrže osjetljive informacije o ljudstvu, rasporedu postrojbi, opremi, kretanju vozila i sigurnosnim procedurama. Kako bi mogli učinkovito obavljati svoje zadaće, privatni zaštitari morali bi imati pristup dijelu tih informacija. Kritičari upozoravaju da bi takav model mogao povećati rizik od curenja povjerljivih podataka, mogućih infiltracija stranih obavještajnih službi te stvaranja dodatnih sigurnosnih ranjivosti. Istodobno se postavlja i pitanje odgovornosti jer privatni zaštitari nisu pripadnici oružanih snaga te na njih ne vrijede vojni propisi i sustav vojne stege kao na profesionalne vojnike.
Južnokorejsko Ministarstvo obrane naglašava da konačna odluka još nije donesena. Prije bilo kakve šire primjene planira se provedba pilot-projekta kojim će se procijeniti mogu li privatne zaštitarske tvrtke sigurno i učinkovito preuzeti dio poslova osiguranja vojnih objekata. Tek nakon analize rezultata odlučivat će se o mogućem širenju takvog modela na druge vojne lokacije.
Sve veći broj država traži način kako ograničene ljudske resurse usmjeriti na najzahtjevnije vojne zadaće, dok se pomoćni poslovi povjeravaju civilnom sektoru. Istodobno se potvrđuje da privatna zaštita danas više nije ograničena samo na zaštitu trgovačkih centara ili poslovnih zgrada. U mnogim državama ona postaje važan partner u zaštiti kritične infrastrukture, a južnokorejski primjer pokazuje da bi njezina uloga u budućnosti mogla obuhvatiti i dio zadaća unutar vojnih sustava. Hoće li se takav model proširiti i na druge zemlje, ovisit će ponajprije o kvaliteti zakonskog okvira, razini nadzora države i povjerenju koje javnost ima u privatni sigurnosni sektor.
Cijeli članak pročitajte na stranicama Korea JoongAng Daily.
Foto: Lauren Seo on Unsplash