zaštitari
14.7.2021.

Bez Zakona o minimalnoj plaći, pitanje je gdje bi se obrušavanje zaštitarske plaće zaustavilo

Miomir Jačimović, Republički sindikat radnika Hrvatske o minimalnim troškovima zaštitarskog radnog sata za 2021. godinu

Izrazito niska cijena zaštitarskih usluga, posebno tjelesne zaštite, i dalje je glavni problem hrvatskog zaštitarstva. Generator toga je nelojalna konkurencija, koja svoj "životni prostor" traži i dobiva isključivo obrušavanjem cijena (a time i kvalitete). U tom brutalnom (jer se uopće ne razmišlja o radniku kao čovjeku) i neravnopravnom (jer jedni poštuju propise, a drugi ih krše i to vide kao svoju prednost) ratu cijena, sve se na kraju lomi preko radnika, posebno zaštitara i čuvara, čija primanja nikako da se izdignu iznad razine "minimalca". Pri tome je svakom razumnom čovjeku, koji barem malo poznaje odnose u našem zaštitarstvu, jasno da kvaliteta ne igra nikakvu ulogu u dobivanju poslova jer je hrvatski zaštitarski obrazac slijedeći: Na natječaj za tjelesnu zaštitu nekog objekta javljaju se zaštitarske tvrtke AAA, koja već štiti taj objekt po cijeni od npr. 40 kn/h, i tvrtka BBB, koja namjerava preuzeti posao. Tvrtka BBB, koja često nema dovoljno svojih radnika za takav posao, ponudi cijenu od npr. 35 kn/h i dobije posao. U pravilu, tek tada tvrtka BBB započinje pregovarati s radnicima tvrtke AAA, radi prelaska u tvrtku BBB. Logično je da tvrtka BBB tim radnicima neće moći ponuditi ista primanja koje su dobivali u tvrtki AAA (jer s postignutom cijenom to realno i ne može), pa će ti radnici ubuduće (u pravilu) morati raditi iste poslove, ali za nižu plaću. I taj obrazac se ciklički ponavlja.

Svakom razumnom čovjeku jasno je da se razina kvalitete po ovakvom obrascu ponašanja može samo snižavati. I da nema Zakona o minimalnoj plaći, pitanje je gdje bi se obrušavanje kvalitete i zaštitarske plaće zaustavilo.

Koliko je dovoljno?

Da bismo dobili barem površan odgovor na pitanje "koja je cijena potrebna da bi se njome pokrili minimalni troškovi jednog prosječnog radnog sata tjelesne zaštite", potreban nam je kakav-takav uvid u troškove koji prate ovu djelatnost. Upravo to ćemo pokušati u ovom tekstu, uzimajući kao osnovicu aktualni "minimalac" u RH. Inače, ovakve analize nisu rijetkost u uređenim gospodarskim sustavima. One služe mnogim inspekcijskim, policijskim i sl. institucijama za otkrivanje utajivača poreza i "praonica novca".

Krenimo s početnim troškovima minimalne plaće po radniku. Oni su redoviti, direktni i apsolutno predvidivi. Minimalna mjesečna plaća od 1. siječnja 2021. iznosi 4.250,00 kn bruto. Obvezni doprinosi na "minimalac" iznose 701,25 kn (tj. 16,50 posto na bruto plaću). Dakle, početni troškovi "minimalca" po radniku ne mogu biti manji od 4.951,25 kn mjesečno, odnosno ne mogu biti manji od 28,57 kn po satu (za "osnovni minimalac", tj. za redovito radno vrijeme). Ali, to je tek početak.

Slijedi utvrđivanje "raskoraka" između mogućeg ostvarenja radnih sati i mogućnosti naplate odrađenih sati. Ukupno redovito radno vrijeme jednog radnika iznosi 2080 sati godišnje (tj. 52 tjedna x 40 sati, v. Zakon o radu). Na blagdane i dr. neradne dane otpada 104 sata godišnje po radniku (tj. 13 blagdana x 8 sati, v. Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Minimalno trajanje godišnjeg odmora iznosi 160 sati godišnje po radniku (tj. 4 tjedna x 40 sati, v. Zakon o radu). Na stanku za odmor otpada cca 87 sati godišnje po radniku (v. Zakon o radu - Riječ je o minimalnom broju sati, s obzirom da smo polusatnu stanku obračunavali na svakih 12 sati rada). Prosječno bolovanje na teret poslodavca (prvih 42 dana bolovanja) iznosi cca 40 sati godišnje po radniku. Riječ je o podacima od prije par godina, dobivenih od većine zaštitarskih društava. Prosječni plaćeni dopust i sl. na teret poslodavca (npr. rođenje djeteta, smrt člana uže obitelji, selidba, zaključivanje braka, sati članova radničkog vijeća i povjerenika ZNR i sl.) iznosi oko pet sati godišnje po radniku, također prema podacima dobivenim prije par godina od većine zaštitarskih društava.

Dakle, poslodavac može od korisnika usluge godišnje naplatiti najviše 1684 sata rada jednog zaštitara (ili čuvara), dok istodobno svakom zaštitaru (ili čuvaru) treba godišnje platiti 2080 sati "radnog odnosa", odnosno 24,11 posto više od naplativog. Time se minimalni troškovi rada zaštitarskog radnog sata povećavaju na (minimalno) 35,46 kn po satu (za "osnovni minimalac", tj. za redovito radno vrijeme).

S obzirom na to da zaštitari (i čuvari) većinom rade od 0 - 24, što podrazumijeva da (u pravilu) rade i noću, i nedjeljom, i blagdanima i dr. neradnim danima, minimalna (zakonska) povećanja za rad noću, rad nedjeljom, rad blagdanom i dr. neradnim danima, predstavljaju također redovite, direktne i apsolutno predvidive troškove.

Članak 94. Zakona o radu ("Pravo na povećanu plaću") propisuje: "Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću". Čak i ako iznos (tj. postotak) povećanja plaće nije utvrđen kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, to ipak ne znači da radnik neće moći ostvariti svoje pravo na povećanu plaću. U tom slučaju povećana plaća će se morati utvrditi prema čl. 90. Zakona o radu ("Određivanje plaće") koji propisuje: "(1) Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. (2) Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. (3) Ako plaća nije određena na način iz st. 1. i 2. ovog članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. (4) Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja".

Primjerena plaća

Dakle, ako plaća nije utvrđena kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan isplatiti radniku primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, onda plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja. Naime, povećanje plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, noćni rad, te rad nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom, sastavni je dio plaće, pa se na njega isto može primjenjivati čl. 90. Zakona o radu. Dakle, pravo na primjerenu plaću obuhvaća i pravo na primjereno povećanje plaće. Pojam primjerene plaće odnosi se na plaću koja se isplaćuje za rad iste ili slične stručnosti ili uvjeta rada u onoj grani djelatnosti u kojoj posluje poslodavac, odnosno srodnoj grani djelatnosti. To znači da bi sud, ukoliko to bude potrebno, prilikom određivanja primjerenog povećanja plaće u hrvatskom zaštitarstvu, mogao uzeti u obzir povećanja koja su utvrđena u kolektivnim ugovorima za npr. zaštitare i čuvare zaposlene u unutarnjim čuvarskim službama Grada Zagreba, Zagrebačkog Holdinga… Ili bi mogao uzeti u obzir čl. 13. st. 3. "Zakona o obavljanju studentskih poslova" (tj. jednog od rijetkih zakona koji propisuje iznos povećanja), kao i mi u našem primjeru. Članak 13. stavak 3. Zakona o obavljanju studentskih poslova propisuje: "Izvođač ima pravo na 50-postotno uvećanje naknade za sate rada u dane državnog blagdana, za rad noću, za prekovremeni rad i za rad nedjeljom."

Jedna kalendarska godina ima 52 nedjelje (minimalno), što ukupno iznosi 1248 sati (godišnje) rada nedjeljom. Dakle, barem 300 sati (godišnje) rada nedjeljom (po radniku), koji u pravilu treba biti plaćen barem 50 posto više (analogija, Zakon o obavljanju studentskih poslova). Jedna kalendarska godina ima ukupno 2920 sati noćnog rada. Dakle, barem 695 sati (godišnje) noćnog rada (po radniku), koji u pravilu treba biti plaćen barem 50 posto više. Jedna kalendarska godina ima ukupno 312 sati blagdana / neradnih dana, dakle, barem 84 sata (godišnje) rada blagdanom / neradnim danom (po radniku), koji u pravilu treba biti plaćen barem 50 posto više.

Riječ je (naizgled) o 1079 sati (godišnje, po radniku) koje bi trebalo biti plaćeno barem 50 posto više, odnosno o 64,37 posto stvarno odrađenih redovitih sati (godišnje po radniku). No, s obzirom da smo već ranije uračunali trošak blagdana, te činjenice da ne rade baš svi zaštitari nedjeljom, noću i sl, moramo (radi objektivnosti ove analize) prethodni broj sati umanjiti barem za cca 40 posto, tako da bi se ipak radilo o "samo" cca 650 sati (godišnje, po radniku) koje bi trebalo biti plaćeno barem 50 posto više, što predstavlja ukupno 38,60 posto stvarno odrađenih "redovitih" sati (godišnje po radniku). Time se minimalni troškovi rada zaštitarskog radnog sata povećavaju na (minimalno) 42,30 kn/h.

Od ostalih relativno predvidivih povećanja treba istaknuti:

  • minimalan iznos osiguranja od odgovornosti iznosi 0,60 kn/h,
  • minimalni troškovi prijevoza s posla i na posao baziraju se na cijeni mjesečne karte ZET-a 2,57 kn/h (uz napomenu da uopće nismo uračunavali troškove međugradskog prijevoza),
  • obvezna godišnja gađanja vatrenim oružjem 0,05 kn/h,
  • zdravstveni pregledi za zaštitare (ili čuvare) 0,10 kn/h,
  • otežani uvjeti rada cca 0,47 kn/h,
  • plaćeni dopusti za darivanje krvi cca 0,37 kn/h,
  • odore, "pancirke", oružje (nabavka, održavanje) cca 2,15 kn/h,
  • osposobljavanja iz ZNR i ZOP 0,30 kn/h, te
  • zaštitarska (ili čuvarska) izobrazba 0,30 kn/h (ukupan trošak podijeljen na 5 godina, što je realno s obzirom na veliku fluktuaciju radnika).

Time se trošak rada zaštitarskog radnog sata povećava na (minimalno) 49,21 kn/h.

Napominjemo da, u ovoj analizi, uopće nismo uračunavali slijedeće (realne) troškove: knjigovodstvo/računovodstvo, odgovorne osobe za tjelesnu zaštitu (v. Zakon o privatnoj zaštiti), odgovorne osobe za tehničku zaštitu (v. Zakon o privatnoj zaštiti), stručnjaci/služba ZNR (zaštite na radu), ZOP (zaštite od požara), ZO (zaštite okoliša), prostor/zgrada, komunalije, amortizacija, kamate, troškovi javne nabave, službeni automobili, interventne ekipe, kontrola/nadzor, troškove dnevnica, terenskih dodataka, i dr. troškove službenih putovanja i terenskog rada, troškove otkaznih rokova i otpremnina, pa čak niti dobit, koja se ipak očekuje od jednog trgovačkog društva.

Sukladno svemu navedenom, smatramo da bi se svaka cijena za zaštitarske (i čuvarske) poslove, koja bi bila niža od 49,21 kn/h, trebala smatrati neuobičajeno niskom cijenom, da baš ne kažemo sumnjivom, a svi oni koji bi i nadalje forsirali takvo brutalno obrušavanje cijena tjelesne zaštite trebali bi doći pod povećalo Državnog inspektorata, Porezne uprave i Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije.