Eugen Antić
Zaštitarska djelatnost predstavlja jednu od ključnih profesija koja osigurava javni red, mir i sigurnost u različitim segmentima društva. Unatoč njenoj važnosti, zaštitari u Hrvatskoj suočavaju se s brojnim izazovima – od zahtjevnih radnih uvjeta do nepravedne raspodjele plaća. Jedan od najvećih problema u sektoru jest nejednakost u plaćanju između licenciranih zaštitara, koji su prošli edukaciju i stekli potrebne licence, i onih koji rade bez licence. Ova nejednakost ne samo da potkopava njihovu motivaciju, već ugrožava i kvalitetu sigurnosnih usluga.
Licencirani zaštitari prolaze edukaciju i postupke licenciranja kako bi stekli potrebne kompetencije za obavljanje posla. Njihova izobrazba se sastoji od teoretskog i praktičnog dijela. Program izobrazbe za zaštitara traje 100 nastavnih sati, razvrstanih u 6 programskih cjelina, od čega je 50 sati teoretski dio, a 50 sati praktični dio. Programske cjeline kroz koje prolaze su: normativno uređenje područja rada i ovlasti zaštitara i čuvara, uporaba sredstava i uređaja tehničke zaštite, osnove kriminalistike i pravila postupanja, osnove komuniciranja, osposobljavanje u rukovanju i gađanju vatrenim oružjem, osposobljavanje u primjeni tjelesne snage – samoobrane. Stručni ispit za zaštitara sastoji se od praktičnog i teoretskog dijela, a stručni ispit za čuvara od teoretskog dijela. Stručni ispit za zaštitara polaže se pred ispitnim povjerenstvom koje čine predsjednik i pet članova, a stručni ispit za čuvara polaže se pred ispitnim povjerenstvom koje čine predsjednik i tri člana.
Ova obuka obuhvaća pravne aspekte, fizičku pripremu, komunikacijske vještine, pa čak i specifične sigurnosne protokole poput upravljanja kriznim situacijama. Licenca predstavlja dokaz profesionalnosti i osposobljenosti za obavljanje ovog zahtjevnog posla.
Međutim, unatoč njihovoj stručnosti i dodatnim odgovornostima, licencirani zaštitari često primaju jednaku plaću kao i oni bez licence. Ovo ne samo da potkopava motivaciju onih koji su uložili vrijeme i trud u stjecanje licence, nego i stvara osjećaj nepravde unutar sektora.
Zaštitari bez licence: Rupa u sustavu
Osobe koje rade kao zaštitari bez odgovarajućih licenci često su angažirane zbog manjka radne snage i niskih troškova za poslodavce. Iako obavljaju slične zadatke, njihov nedostatak formalne obuke može dovesti do sigurnosnih propusta i smanjene kvalitete usluge. S druge strane, sustav koji ne regulira razliku u plaćama između licenciranih i nelicenciranih zaštitara obeshrabruje radnike da se dodatno educiraju i profesionaliziraju, što dugoročno šteti kvaliteti cijele industrije.
Neadekvatno vrednovanje licenciranih zaštitara ima šire posljedice: demotivacija radnika – zaštitari koji su uložili u svoje obrazovanje osjećaju se podcijenjeno; pad kvalitete usluga – poslodavci mogu preferirati jeftiniju radnu snagu, što smanjuje standarde sigurnosti; te manjak profesionalaca – nedostatak poticaja za stjecanje licence rezultira smanjenjem broja kvalificiranih zaštitara na tržištu.
Mišljenja zaštitara: Glas s terena
U raspravama na društvenim mrežama, zaštitari iznose svoja iskustva i mišljenja o problemima u sektoru. Jedan zaštitar ističe kako je nepravedno što licencirani i nelicencirani zaštitari imaju istu plaću, bez obzira na razlike u odgovornostima i kvalifikacijama. Navodi kako plaće nisu vezane uz kvalifikacije, već ovisne o poslodavcima koji za sve radnike na istom objektu daju istu satnicu, dok neki voditelji dobivaju tek simbolično veću plaću.
Drugi zaštitari primjećuju kako često dolazi do zapošljavanja osoba bez licence koje nisu u formi ili nisu spremne za zahtjevne objekte, dok licencirani zaštitari moraju preuzimati veće odgovornosti. Posebno se naglašava osjećaj nepravde jer licenca nije priznata u praksi kao važan element u definiranju plaća i radnih uvjeta.
Jedan zaštitar bez licence, s petogodišnjim iskustvom, tvrdi da u obavljanju posla licenca nije presudna osim u specifičnim situacijama poput osiguranja novca ili osoba. Ističe kako je problem u sustavu koji omogućava takvu praksu te navodi da poslodavci često traže od zaštitara obavljanje zadataka izvan njihove nadležnosti. Licencirani zaštitari odgovaraju kako nelicencirani radnici nemaju ovlasti niti zakonsku osnovu za obavljanje brojnih poslova koje preuzimaju.
Jedan iskusni zaštitar s međunarodnom licencom navodi kako i unatoč svom iskustvu i dodatnim kvalifikacijama nema nikakve koristi od toga te da prima istu plaću kao i oni bez licence. Smatra da je stanje u sektoru posljedica loše regulative i nepostojanja interesa za poboljšanje uvjeta rada zaštitara.
Izazovi širih uloga u zaštitarstvu
U zaštitarstvu rade recepcioneri, portiri, domari, kućepazitelji, od sljedeće školske godine ovima će se pridružiti i operativni djelatnik za sigurnost i civilnu zaštitu (ODS CZ) koji će raditi na zaštiti škola, a ni jedne Zakon o privatnoj zaštiti ne prepoznaje i ne dopušta im raditi zaštitarske poslove. Svi ovi koje smo nabrojili, nemaju zakonski regulirane ovlasti poput provjere identiteta, davanja upozorenja i zapovijedi, privremenog ograničenja slobode kretanja, pregleda osoba, predmeta i vozila te osiguravanja mjesta događaja.
Ove dodatne uloge često stavljaju radnike u situacije gdje moraju preuzimati odgovornosti koje nadilaze njihove formalne kompetencije. Primjerice, portiri ili recepcioneri, iako ključni za organizaciju i prijem, često se susreću sa situacijama koje zahtijevaju osnove kriznog menadžmenta, što nije dio njihove obuke. S druge strane, uvođenje operativnog djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu u školama otvara pitanje koliko je ova nova pozicija osmišljena da zaista odgovori na sigurnosne izazove ili samo popuni praznine uz minimalne troškove.
Osim toga, nedostatak jasnih zakonskih okvira često vodi do nesporazuma u raspodjeli odgovornosti između različitih uloga, što može ugroziti učinkovitost i sigurnost. Nužno je regulirati granice ovlasti i odgovornosti ovih djelatnika te jasno definirati njihovu ulogu u sustavu privatne zaštite. Bez toga, riskiramo situaciju u kojoj će djelatnici, bez odgovarajućih obuka i ovlasti, morati donositi kritične odluke koje mogu imati dalekosežne posljedice.
Na kraju, ovu praksu moramo zaustaviti. Trenutačno škole ostaju izvan Zakona o privatnoj zaštiti (ZOPZ), i formira se nova kategorija osoba koje će čuvati škole, a nisu licencirani zaštitari. Pitanje je tko će sljedeći otpasti izvan ZOPZ-a? Možda bolnice? Hoćemo li i u bolnicama formirati neku novu kategoriju koja će ih štititi? Ako se taj trend nastavi, postavlja se pitanje: što će nam onda Zakon o privatnoj zaštiti?
Kako riješiti problem?
Relevantne institucije i poslodavci mogu poduzeti nekoliko koraka kako bi se riješio problem razlike u plaćama prema kvalifikacijama. Na primjer, trebalo bi uvesti jasna pravila o minimalnoj plaći za licencirane zaštitare u odnosu na one bez licence. Također, poticanje licenciranja kroz subvencioniranje edukacija i tečajeva moglo bi motivirati radnike na profesionalizaciju. Osim toga, stroži nadzor nad poslodavcima bio bi ključan kako bi se osiguralo da posao zaštitara obavljaju samo kvalificirane osobe u skladu sa zakonima.
Dodatan korak mogao bi biti uvođenje statističkog praćenja sektora kako bi se osigurala transparentnost. Na primjer, dostupni podaci o prosječnim plaćama za licencirane i nelicencirane zaštitare te podaci o broju licenciranih radnika na tržištu omogućili bi preciznije adresiranje problema i razvoj politika koje bi unaprijedile sektor.
Konačno, povećanje svijesti javnosti o važnosti licenciranih zaštitara i njihovoj ulozi u sigurnosnom sustavu pridonijelo bi promicanju ove profesije. U tom smislu, važno je napomenuti da Inspekcija za privatnu zaštitu i detektivske poslove Ravnateljstva civilne zaštite, na svojim web stranicama ima i uputu za sve pravne ili fizičke osobe koje imaju saznanja o nezakonitom obavljanju poslova privatne zaštite ili obavljanju djelatnosti privatne zaštite od strane pravnih osoba i obrta koji nemaju odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova za obavljanje navedenih poslova, da prijavu o navedenom mogu poslati na nadležno postupanje Inspekciji za privatnu zaštitu i detektivske poslove, elektroničkim putem na e-mail: sektor.za.inspekcijske.poslove@mup.hr. Ova inicijativa može igrati ključnu ulogu u regulaciji sektora i podizanju standarda sigurnosti.
U mnogim zemljama, poput Njemačke i Norveške, zaštitari prolaze rigorozne obuke te su plaćeni sukladno njihovim kvalifikacijama. Dobar primjer je Norveška, gdje zaštitari s licencom imaju jasno definirane uvjete rada i minimalne plaće koje odgovaraju njihovom stupnju osposobljenosti. Uvođenje sličnog modela u Hrvatskoj moglo bi značajno unaprijediti sektor i motivirati radnike na dodatnu edukaciju.
Ravnopravno vrednovanje rada licenciranih zaštitara ključno je za profesionalizaciju zaštitarske djelatnosti u Hrvatskoj. Uvođenjem sustava koji poticajno nagrađuje kvalifikacije i kompetencije, cijeli sektor bi mogao postići višu razinu kvalitete i povjerenja javnosti. Dugoročno, to bi koristilo ne samo zaštitarima, nego i poslodavcima i društvu u cjelini.