Trebao je ovo biti pomalo neobičan uvodnik u blagdanski broj. Zamislio sam započeti s vicem – o zaštitarima, policajcima, Djedu Mrazu, sobovima… Svejedno. Doba je godine kad bismo se svi trebali opustiti, prisjetiti se zašto zapravo živimo život, i kako bismo ga možda trebali živjeti. Sa smiješkom na licu, srdačni, optimistični i plemeniti unatoč nedaćama i olujama.
Odmah nakon pristojnog vica uslijedio bi možda malko nezgrapan preokret (uvodnike ne pišem često pa bih se nadao da bi mi nezgrapnost bila oproštena). Trebao je to biti kratki osvrt na blagdane. Podsjetio bih da Božićem slavimo život, rođenje Isusa Krista, a i Nova je godina za mnoge simbol novog početka, okretanja životne stranice, promjene smjera kojim je naš brod plovio do 31. prosinca.
Zatim bih najavio naš budući smjer. Zaštita će u 2011. nastojati biti još aktualnija, sadržajnija i informativnija, otvorenija čitateljima i poslovnim partnerima kako u tiskanom izdanju tako i na popularnom portalu www.zastita.info, ali i na Facebooku. Pri kraju uvodnika planirao sam najaviti naše stare i nove konferencije u 2011. – u Zagrebu, Cavtatu, Splitu, – o sigurnosti gradova i škola, o zaštitarima, o CBRNe terorizmu, o vojsci… Jednom riječju, o sigurnosti.
A onda je 22. prosinca u banku na istoku Zagreba ušlo Zlo. Naoružano pištoljem, u tijelu razbojnika ispijenog lica i šiljatog nosa, Zlo je počelo prijetiti i vikati. Tražilo je Novac i ubrzo razbojnika pretvorilo u prokletog ubojicu! U danima kad slavimo Život, jedan je zaštitar, skromni i vrijedni vojnik Dobra, svoj život izgubio. Izdahnuo je na hladnom podu novčarske institucije. DAMIR KLAPŠEC. Tako se zvao taj Čovjek.
Po svemu sudeći, postupio je hrabro, ali nepromišljeno. Junački, no bez zaleđa, pancirke, oružja… Nije, nažalost, prvi koji je tako skončao zaštitarski život. Zadnjih su godina tako završili i Drago, Stipe, Miroslav... Pljačke banaka krvlju katkad plate i vojnici Dobra iz redova policije. Bili su to Ivan, Željko… Zlo u bankama ubija i obične ljude. Jer banke su tamo gdje je Novac. A zbog njega su neki spremni na sve.
U bijesu zbog novog ubojstva mnogi će možda reći da upravo zbog novca zaštitari u bankama ne nose pancirne košulje. U bijesu će mnogi reći i da baš zbog novca zaštitari nemaju dovoljno obuke, da premalo vježbaju pucanje iz vatrenog oružja. Mnogi će u bijesu reći da baš zbog novca zaštitari po novčarskim institucijama ne sjede u kutu, zaštićeni, već na foteljama uz ulaz, kao glineni golubovi. Zlobnici će u bijesu reći da baš zbog novca mnoge banke još nisu uvele dodatne mjere tehničke ili fizičke zaštite, zbog kojih bi im prihodi s 3,4 milijarde kuna (u 2009.) pali na tričave 3,2 milijarde. Usput, te iste banke lani su – samo u Hrvatskoj i samo na provizijama i naknadama – ostvarile 2,9 milijardi kuna prihoda.
No mi u Zaštiti nismo bijesni, već samo tužni. Dijelimo tugu s obitelji, i sa svim kolegama zaštitarima ubijenog Damira, iako smo sigurni da ovakva tragedija zapravo pogodi cijelu industriju sigurnosti. „Pao je jedan naš“, reći će mnogi. Baš zato, zbog ove zajednice i struke, tog Čovjeka ne smijemo zaboraviti. Njegov Život mora imati nasljeđe, a žrtva smisao. U 2011. promijenimo pravilnike, članke, praksu, arhitekte; popravimo procedure, banke, komunikaciju… Pao je DAMIR KLAPŠEC. Naš čovjek.
Čestit Vam Božić i sigurnija nam nova godina!
Antun Krešimir Buterin, izvršni urednik