Nakon provedenih istraga u kojima su istražna tijela utvrdila postojanja kaznenih djela na štetu države i državnih tvrtki, postavlja se pitanje gdje je nestao taj golemi novac?! Nestao nije, samo je promijenio vlasnika putem različitih fiktivnih poslova i računa u Hrvatskoj i inozemstvu, a dio je i vraćen u državu kroz "strana" privatna ulaganja
Hrvatska ima Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (NN 87/08). Njime se propisuju mjere i radnje u bankarskom i nebankarskom financijskom poslovanju poduzimane radi otkrivanja i sprječavanja pranja novca i sprječavanja financiranja terorizma, obveznici provedbe mjera i radnji koji su dužni postupati prema Zakonu, djelovanje i postupci Ureda za sprječavanje pranja novca u otkrivanju sumnjivih transakcija kojima se prikriva pravi izvor novca i imovine ili prava za koje postoji sumnja da su pribavljena na nezakonit način u zemlji ili inozemstvu (pranje novca), a uređuju se i druga pitanja važna za razvoj preventivnog sustava u sprječavanju pranja novca.
Zakon je preventivan jer unaprijed pokušava spriječiti legalizaciju ilegalne imovine, ali je i represivan jer se u slučaju sumnje na nezakonite transakcije o tome izvješćuju nadležna tijela radi poduzimanja istražnih radnji. Stoga je prijeko potreban takav pravni akt koji omogućuje mjere kojima se sprječava ili otkriva pranje novca.
Svaku sumnju prijaviti Uredu
Pranjem novca smatraju se sva činjenja i nečinjenja radi prikrivanja pravog izvora protupravno stečenog novca te korištenja protupravno stečenog novca za obavljanje dopuštene djelatnosti ili stjecanje imovine na zakonit način. Pravne osobe obvezne poduzimati mjere radi otkrivanja i sprječavanja pranja novca, tj. obveznici, jesu različite financijske institucije i ostale pravne osobe ovlaštene za obavljanje poslova u svezi s vrijednosnim papirima, mjenjačnice, zalagaonice, igračnice, automat-klubovi, organizatori igara na sreću, prigodnih robno-novčanih lutrija, tombola i drugih igara na sreću, a mogu biti i druge fizičke i pravne osobe koje se bave transakcijama novca. Obveznici bi trebali provoditi mjere za sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma. Mjere su: procjena rizika, dubinska analiza stranke, imenovanje ovlaštenih osoba, stručno osposobljavanje, izrada i dopunjavanje liste indikatora, izvještavanje Ureda, zaštita podataka, uspostava informacijskog sustava i prikupljanje podataka, pribavljanje podataka od klijenata, utvrđivanje i provjera identiteta klijenata i zastupnika, utvrđivanje stvarnog vlasnika, praćenje poslovnog odnosa i drugo sukladno Zakonu i pravilnicima.
O svakoj transakciji koja se provodi u gotovini u vrijednosti od 200.000 kuna i većoj, obveznik mora odmah obavijestiti Ured, a najkasnije u roku od tri dana od dana obavljanja transakcije, zajedno s dostavom potrebnih podataka i obvezu sastavljanja liste indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija i osoba u vezi s kojima postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma. Obveznik je dužan suzdržati se od provođenja transakcije za koju zna ili sumnja da je povezana s pranjem novca ili financiranjem terorizma. O takvoj transakciji obveznik je dužan bez odgode, prije izvršenja transakcije, obavijestiti Ured i navesti razloge za sumnju na pranje novca tj. financiranje terorizma te navesti rok u kojem se transakcija treba izvršiti. Obveznici su dužni obratiti posebnu pozornost na sve složene i neobično velike transakcije, kao i na svaki neuobičajen oblik transakcija koje nemaju očitu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu te u slučaju kad u odnosu na njih još nisu utvrđeni razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma.
Ured za sprječavanje pranja novca ima dvojaku funkciju:
kao obavještajno-financijska jedinica i središnja nacionalna jedinica prikuplja, pohranjuje, analizira i dostavlja podatke, informacije i dokumentaciju o sumnjivim transakcijama nadležnim državnim tijelima na daljnje postupanje u cilju sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma
kao upravna organizacijska jedinica u sastavu Ministarstva financija, obavlja zadaće u cilju sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma kroz provođenje propisanih mjera.
Financijske istrage1
Jedan od osnovnih motiva organiziranog kriminala jest financijska korist. Organizirane kriminalne grupe investiraju nezakonit prihod u nove nezakonite aktivnosti ili peru novac kako bi ga legalizirali i infiltrirali radi ostvarenja ekonomskog utjecaja u društvu. Usredotočenost na prihod stečen kaznenim djelom u borbi protiv organiziranog kriminala, te usporedna integrirana financijska istraga čiji je cilj utvrditi, privremeno oduzeti i oduzeti prihod stečen kaznenim djelom, treba biti dio svake strategije za borbu protiv organiziranog kriminala i teških kaznenih djela. Oduzimanje nezakonitog prihoda ima brojne učinke: čini prevenciju jer imovinska je korist razlog i motiv većine kaznenih djela, sprječava infiltriranje nezakonitog prihoda i korupcije u legalnu ekonomiju, ukida sredstvo za buduće činjenje kaznenih djela, pomaže u ciljanju na najviše vodstvo kriminalne organizacije, podupire vladavinu zakona i moralno načelo da nitko ne može imati koristi od počinjenja kaznenog djela.
Kako bismo bili djelotvorniji u prevenciji i borbi protiv kriminala, nužno je usmjeriti se na otkrivanje, zamrzavanje, privremeno i trajno oduzimanje prihoda od izvršenog kaznenog djela. Sustav i postupak oduzimanja može se podijeliti na tri faze:
istražna faza, u kojoj se prihod stečen kaznenim djelom utvrđuje i locira te se prikupljaju dokazi o njegovu vlasniku (kao i podatci o imovini vlasnika) – financijska istraga
sudska faza, u kojoj se optuženi proglašava krivim (ili oslobađa) i odluka o oduzimanju je konačna,
faza raspolaganja, u kojoj država oduzima imovinu i njome raspolaže u skladu sa zakonom, pri čemu se vodi računa o međunarodnoj razmjeni, odnosno vraćanju imovine.
Važno je da se može oduzeti ne samo izravni ili neizravni prihod pribavljen kaznenim djelom, već i zakonita imovina odgovarajuće vrijednosti, kad se ne može oduzeti sam nezakonit prihod, što je utemeljeno na Varšavskoj konvenciji koja je pobliže odredila imovinu što je predmet mjera za zamrzavanje, oduzimanje ili trajno oduzimanje, i to:
imovina gdje je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom; imovina stečena na zakonit način, ako je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom, u cijelosti ili djelomično, sjedinjena s tom imovinom, u visini procijenjene vrijednosti imovinske koristi sjedinjene sa zakonito stečenom imovinom; prihod ili druge koristi iz imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, iz imovine u koju je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom sjedinjena, u visini procijenjene vrijednosti sjedinjene imovinske koristi, na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena kaznenim djelom.
Ispitivanje imovine definira se kao istražna tehnika koja omogućuje da se podatci iz više spisa i evidencija (javnih i privatnih) ili drugih izvora sustavno analiziraju kako bi se utvrdila određena individualna imovina i financijska prava te njihova pripadnost određenoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Da bi to bilo moguće, prijeko je potrebno da istražna tijela imaju pristup podatcima o imovini (zemljišne knjige, registri poduzeća, porezne evidencije, bankarski podatci), pod određenim zakonskim uvjetima.
Elementi potrebni za uspješnu financijsku istragu su sljedeći:
financijska istraga mora biti standardni postupak koji se primjenjuje kad se istražuje kazneno djelo kojim je ostvaren prihod,
istražitelji moraju biti specijalizirani za financijsku istragu,
treba postojati uska suradnja s istražiteljima koji provode kaznenu istragu.
Do 20 milijardi dolara godišnje?
Prebacivanje tereta dokazivanja podrijetla imovine, tj. prihoda, kod teških kaznenih djela, na počinitelja, iznimno je korisna mjera pri oduzimanju ilegalno stečene imovine. Ako počinitelj u skladu s poznatim prihodima ne može dokazati način stjecanja neke imovine za koju se sumnja da je nastala ilegalnim stjecanjem prihoda, podliježe oduzimanju. Mora se dokazati da je imovina stečena ilegalno ili da je osumnjičenik nije mogao steći na osnovi svog zakonitog prihoda. To se može proširiti i na bliže srodnike ili pravnu osobu.
Financijske istrage isprepliću se s mjerama za sprječavanje i otkrivanje pranja novca. Financijska istraga mnogo je širi pojam od mjera što se poduzimaju u sprječavanju i otkrivanju pranja novca, koje bi trebale biti sastavni dio financijskih istraga, odnosno jedan od izvora informacija, inicijalnih ili kad financijska istraga već traje.
Prema statističkim podatcima međunarodnih organizacija, trgovina ljudima, kao druga kriminalna aktivnost po zaradi, donosi zločincima ilegalni prihod od 7 do 13 milijardi dolara na godinu. Organizirani kriminalitet u V. Britaniji sadrži velike i kompleksne probleme. Znatan dio kreće ili je orkestriran izvan države, i sve više od nasilnih kriminalaca. Neki procjenjuju da ekonomska i socijalna šteta iznosi više od 20 milijardi funta godišnje.
1 O svemu opširnije: Golobinek, R., Bolta, D., Turkalj-Dragosavac, D., Đak-Horvatić, J., Financijske istrage i oduzimanje imovine stečene kaznenim djelima, VE, Strasbourg: 2007.