S obzirom da noću ne spavaju ni "loši momci", miran san ne mogu si priuštiti niti policajci i zaštitari kao "dobri momci". Znajući da svaki smjenski rad šteti, osobito noćni, ključno je maksimalno smanjiti štetnost djelovanja smjenskog rada noću
[ Željko Cvrtila, mr. krim. ]
Rad zaštitara i policajaca naprosto je nezamisliv bez noćnog rada. Dok većina stanovništva odmara, jasno da netko vani (javni prostori ili prostori poslovnih i stambenih objekata) mora brinuti o sigurnosti ljudi i imovine jer ne spavaju ni oni koji su spremni okoristiti se (ili su vođeni drugim motivima) nemogućnošću nužne pozornosti nad stvarima i ljudima. Svaki noćni rad dovodi do raznih poremećaja u funkcioniranju osobe koja radi noću, bez obzira o kojoj je profesiji ili zanimanju riječ. Stručnjaci su utvrdili da noćni rad dovodi do poremećaja u spavanju, povećava rizik od kardiovaskularnih oboljenja, dovodi do depresija i anksioznosti, povećava rizik za spontani pobačaj, prijevremeni porod te rođenje djeteta sa smanjenom porođajnom težinom, povećava umor i želučane probleme... Dovodi i do problema u obitelji, oko brige za djecu i udaljavanja bračnih drugova. Uz to, smjenski i noćni rad, posebno kad zahvaća vikende, blagdane i praznike, dovodi i do socijalne marginalizacije, jer se zbog posla ne stignu obići razni sportski, kulturni i religiozni događaji.
Smjenski rad
Istraživanje rada u noćnim smjenama, kojim je obuhvaćeno oko 20 posto radnika u razvijenim zemljama (Europa, SAD), Međunarodnog središta za istraživanje raka (IARC) i agencije Svjetske zdravstvene organizacije, uvrstilo je rad u noćnim smjenama u skupinu "potencijalno kancerogenih" radnih mjesta. Šef UN-ove agencije Vincent Colianni kaže da su, na osnovu niza istraživanja iz cijelog svijeta, brojni stručnjaci zaključili da rad u smjenama koji podrazumijeva i noćne, vjerojatno izaziva rak. Izloženost svjetlu prekida proizvodnju hormona melatonina koji tijelo proizvodi noću. Manjak melatonina potiče nastanak tumora, a izmjena ritma budnosti i sna mogla bi poremetiti gene koji sudjeluju u nastanku tumora. Danska je vlada zato, prva u svijetu, počela isplaćivati odštetu ljudima za niz godina provedenih u noćnim smjenama i oboljeli od raka.
Smjenski rad ljudi koji održavaju javni red, tj. sigurnost u gradovima ili na nekim prostorima, uveden je kad je uočena i potreba za ljudima koji održavaju red. Dakle, veoma davno. Vjerojatno se ni u budućnosti sigurnost neće moći održavati bez rada u smjenama pa tako i u noćnim. Dakle, smjena i rad noću sastavni je dio ljudi koji brinu o sigurnosti, prije svega policajaca i, u novije doba, sve više zaštitara jer su privatna i poslovna sigurnost prepoznale prednost angažiranja osoba za sigurnost dobara i ljudi. Kad to znamo treba samo razmisliti kako smanjiti štetnost djelovanja smjenskog rada, posebice noću, kako bi zaštitari svoj posao obavljali što uspješnije i dulje.
Svakako ne treba zaboraviti ni druge koji u nizu djelatnosti obavljaju rad u smjenama i noću (vatrogasci, zdravstveni djelatnici, razni operateri, ugostitelji...) No, mislim da je braniteljima sigurnosti ipak najteže. Zašto? Osim što rade u smjenama, njihov je posao i opasan. Osim umora i manjka melatonina, tu su i opasnost i dodatni stres. Želi li ga se obavljati kvalitetno, pa i sigurno, kako za sebe i partnere, tako i za osobe i imovinu koju treba štititi, posao iziskuje dodatne tjelesne pripreme. Oni koji taj težak posao obavljaju, najbolje znaju kako je teško nakon napornih smjena, posebice noćnih, otići na tjelesne pripreme. A tu su još i obveze prema obitelji, školi… Kako bi se ta teška situacija donekle ublažila zaštitnicima sigurnosti treba ostaviti dovoljno vremena kako bi se uspjeli dobro odmoriti te tjelesno i psihički pripremiti za novu smjenu. I tako ponovo i ponovo…
Radni ritam za terenske poslove
Poznati su različiti ritmovi smjenskog rada. Rad u smjenama koji podrazumijeva samo rad u jutarnjoj i poslijepodnevnoj smjeni, jednostavan je ritam smjenskog rada. Može biti teži ako se odmah iz popodnevne smjene (koja obično završava u kasnim večernjim satima) ide u ranu jutarnju smjenu, što je uobičajeno kod rada na blagajnama, zbog smanjenja primopredajnih poslova. No situacija se komplicira kad se konstantno radi u smjenama, iako povremeni, ali stalno izmjenjujući rad i u noćnim smjenama, može biti teži za organizam od konstantnog ritmičkog rada u smjenama koji podrazumijeva i rad noću. Konstantni trosmjenski ritam može biti razvrstan u različite modele. Jedan od učestalijih poznatih sustava - rad je u smjenama tzv. 2:2:2, što podrazumijeva dva dana rada ujutro, dva dana poslijepodne, dva dana u noćnoj smjeni i dva dana odmora, no to zapravo nisu puna dva dana odmora jer se u odmor uračunava i dan izlaska iz druge noćne smjene. Smjene su po osam sati dnevnog rada. Takav je sustav rada dobar za djelatnike koji rade izravne terenske poslove (policajci pozornici i ophodnici, zaštitari na stojećim osiguranjima ili pješačkim ophodnjama) jer je tamo teško izdržati 12-satni dnevni rad i pritom (posebice zadnja tri sata) ostati sposoban odraditi naporne i opasne intervencije. Djelatnici u tom radnom sustavu pokazuju bolje radne rezultate jer su duže vrijeme koncentrirani i spremni za posao. Manjak je takvog sustava rada to što su djelatnici gotovo svaki dan na radnome mjestu, što poskupljuje i povećava napore pri dolasku i odlasku s radnog mjesta.
Iako noću rade i druge službe, braniteljima sigurnosti ipak je najteže jer je njihov posao noću još opasniji i stresniji. Onaj tko nije išao na intervenciju gdje u pitanje dolazi tjelesni integritet to, nažalost, ne razumije
Drugi vrlo učestali sustav rada jest rad u smjenama tzv. 12:24:48, što podrazumijeva 12 sati rada prvog dana u dnevnoj smjeni, 24 sata slobodnog i ulazak u noćnu 12-satnu smjenu drugi dan, te nakon toga 48 sati slobodnog, i onda opet ulazak u 12-satnu dnevnu smjenu. Takav je sustav dobar za rad djelatnika u dežurstvima i na drugim mjestima gdje nisu ponajprije nužni fizički napor i mogućnost primjene fizičke i smrtonosne sile poradi zaštite ljudi i imovine. Mogućnost pogreške i nekvalitetnog obavljanja zadaće u tim je napornim smjenskim ritmovima puno veća, prije svega zbog smanjenja koncentracije te fizičke i psihičke spremnosti izazvane umorom. Ipak, taj sustav ima i prednosti jer djelatnicima omogućuje manje dana nazočnosti na radnome mjestu, što smanjuje troškove i napore putovanja na posao i s posla. To ne znači da su oni odradili manje sati rada, samo su u jednom danu odradili više sati i time smanjili broj dana na poslu. Ovaj sustav rada omogućuje veću slobodu djelatnicima u obavljanju njihovih privatnih obveza te tako smanjuje pritisak na poslodavca poradi promjena smjena i odobravanja slobodnih dana. Ipak, u tome sustavu djelatnici polučuju manje radne rezultate, jer su manje radnih sati koncentrirani na posao budući da im radna sposobnost opada s povećanjem sati provedenih na poslu.
Postoje različite varijacije tih dvaju prikazanih modela smjenskog rada koji uključuju i rad noću, ovisno o tome radi li se dnevno osam ili 12 sati. Tako se tri i više dana može raditi u jutarnjoj smjeni u osmosatnom radnom danu, pa onda nekoliko noćnih smjena, nakon čega slobodno i opet vraanje u ritam 2:2:2. Isto je tako i s radom u 12-satnom ritmu. Moguće je raditi nekoliko dnevnih smjena, pa noćnu i slobodno, te opet u ustaljeni način rada.