Kroz analizu više događaja koji su doveli do pogibije policajaca i zaštitara, pokušat će se doći do zaključka koji su problemi doveli do tragedija, je li ih se moglo izbjeći te što poduzeti da se najteže posljedice ubuduće svedu na najmanju mogućnost.
[ Željko Cvrtila, mr. krim ]
Posao policajca i zaštitara u mnogo je segmenata isti ili vrlo sličan. I jedni i drugi trebaju biti posebno školovani i opremljeni, po određenim zakonskim i podzakonskim propisima imaju posebne ovlasti koje zadiru u temeljna ljudska prava i slobode, i jednima i drugima jednaka je uloga u sprječavanju i hvatanju počinitelja kaznenih dijela i prekršaja kod narušenog javnog reda i mira. Osim većih ovlasti policajaca, ključna je razlika u tome što policajac može djelovati na svim javnim područjima (pa i privatnim, uz posebne uvjete, nalog suda…) dok su ovlasti zaštitara ograničene na područje za koje je s vlasnikom područja sklopljen ugovor, privatno područje koje se štiti privatnom zaštitom. Zadnjih smo godina svjedoci sve češćih pogibija zaštitara i policajaca pri obavljanju njihovih redovnih poslova. Ipak, bez analize događaja koji su doveli do tragičnih završetaka ocjene je teško donositi paušalno.
Brzina vrhunska, akcija opasna
Najnovije razbojništvo u Raiffeisen banci u Sesvetama kad je jedan policajac ubijen, a drugi teško ranjen, iznova dokazuje da se nešto u sustavima zaštite mora mijenjati. Iako je službeni stav policije bio da nije bilo pogreške policajaca pri poduzimanju radnji, valja događaj opet razmotriti. Što se zbilo? Dana 5. svibnja u 18,06 sati sesvetska policija dobiva dojavu da je u tijeku razbojništvo u banci i šalje ophodnju na intervenciju pa prva ophodnja dolazi pred banku u 18,09 sati. Brzina policijske reakcije je odlična. No, iako su bili upoznati da je razbojništvo u tijeku i da je neminovno da u banci ima osoblja i klijenata, policija ulazi u banku sa spremnim oružjem, pritom se ne opremajući ni pancirkama kakve su imali. Što kažu policijski propisi? Razni udžbenici raznih policijskih autora, s više ili manje točnosti govore da pri odvijanju razbojništva u novčarskoj ustanovi u nju nije dozvoljeno ulaziti zbog mogućnosti stradavanja osoblja i klijenata, te mogućnosti uzimanja taoca, s čime se situacija usložnjava i dolazi do daleko veće štete od one imovinske koja bi nastala kad bi se razbojništvo dovršilo. Striktno propisane procedure o policijskom postupanju koje obvezuju, u tim slučajevima nema. Uslijedile su izjave čelnika MUP-a da su policajci postupili ispravno. Gledamo li udžbenike to nije točno, no oni su općenitog, ne obvezujućeg karaktera. Gledamo li policijske procedure, onda nisu postupili protupropisno, ali ne zato što u procedurama piše drukčije, nego zato što ih - uopće nema.
Prometni policajac ubijen 2008. nije se smio nalaziti u "crvenoj zoni" potrage za odbjeglom osobom jer nikad nije bio obučen za takav iznimno opasan zadatak
Dana 3. travnja 2008. u šumskom području zvanom Vrh, Novi Golubovac, pri potrazi za počiniteljem teških kaznenih djela, poginuo je policajac Mobilne jedinice prometne policije, tzv. Kobre. Imao je pancirku. U čemu je onda pogreška? On jednostavno nije bio obučen za takav zadatak i nije se smio nalaziti u "crvenoj zoni" potrage za odbjeglom osobom. Iako je tadašnji policijski vrh nedvojbeno znao da je odbjegli počinio više ubojstava, naoružan i nespreman za predaju, i iako se znala zona kretanja po nađenim tragovima i primjenom metoda elektronskog nadzora, u najopasniju je zonu umjesto specijalne policije upućen prometni policajac koji nikad nije bio obučavan za te opasne zadatke. Jasno, došlo je do propusta tadašnjeg policijskog rukovodstava, ali opet nitko ne odgovara jer ni u jednom propisu nema jasne procedure postupanja u tim situacijama, iako je nedvosmisleno jasno ovo: kad bi te opasne situacije rješavala prometna policija, onda je nepotrebno imati specijalnu policiju koja se obučava baš za takve i slične zadaće. Slično je bilo i 12. veljače 2003. u Nedelišću, pri potjeri za pljačkašem Varaždinske banke. On je tada ubio prometnog policajaca, neobučenog za takve zadatke, i pritom još bez pancirke.
Zaštitari nisu recepcionari!
Dana 5. rujna 2005. izvršeno je razbojništvo u poslovnici Fine u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, pri čemu su ubijena dva zaštitara. Razbojnici su još pri samom ulasku pucali i ubili, odnosno teško ranili zaštitare te ih onemogućili u bilo kakvom daljnjem pružanju otpora ili traženju pomoći, odnosno izvještavanju policije. Treba jasno reći, a ovaj primjer to pokazuje, da zaštitari - nisu recepcionari. Oni to eventualno mogu biti u nekim drugim tvrtkama, ali nikako ne u novčarskim ustanovama.
Staviti naoružane čuvare na ulaz u novčarsku ustanovu, bez kombiniranja s nekom fizičkom preprekom tj. tehničkom kontrolom prilikom ulaska, to je kao bacanje crvene krpe biku. Bili su stavljeni u potpuno podređeni položaj prema svakome tko je htio opljačkati tu poslovnicu. Ne vide tko ulazi, a njih se vidi i izvana, ne mogu stajati iza pulta sa spremnim oružjem, a onaj tko dolazi u razbojništvo upravo to čini. Pult im ne pruža gotovo nikakvu zaštitu i kad bi eventualno i mogli reagirati, to je već prekasno jer su na samom ulazu.
Vjerojatno poučeni baš tim slučajem, u Raiffeisen banci u Sesvetama osiguranje je postavljeno puno taktičnije, u zasebnoj zaštićenoj prostoriji s videonadzorom. Nepostojanje pravih i jasnih pravila o načinu osiguranja novčarskih ustanova, bez obzira na Zakon o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima (i na njegove izmjene), te nedovoljno taktičko znanje u zaštitarstvu i loše sigurnosne prosudbe doveli su do ovih tragičnih posljedica.
Dana 14. listopada 2006. u poslovnici Fine u Đurđevcu su ubijeni zaštitar i klijent. Na samom ulazu nalazio se zaštitar u kojeg je počinitelj pucao prije no što je ovaj stigao poduzeti bilo što u svoju zaštitu i u zaštitu klijenata i imovine. Također na ulazu nije bilo ni tehničke kontrole ulaza. Opet je sklop tih dvaju propusta doveo do ubojstva zaštitara.
Naravno da je lako biti general poslije bitke, ali generali ne služe samo tome da bitke vode, već i tome da nakon bitke naprave kvalitetnu analizu, prouče pogreške i dobro se pripreme za predstojeće bitke. Dakle, iz svega iznesenog jasno je vidljivo da, kako u policiji, tako i u zaštitarskom sektoru, nedostaju jasne i nedvosmislene procedure za pojedine događaje, odnosno postupanja, temeljena na praktičnim iskustvima, propisima i teoretskim istraživanjima. Procedure trebaju detaljno obraditi pojedine postupke svakog od mogućih sudionika intervencije, propisati nužnu opremu, međusobnu koordinaciju i rukovođenje.
Kao mrtvo slovo na papiru
Jasno da nije moguće propisati proceduru za baš svaku moguću sigurnosnu situaciju s kojom se policajac ili zaštitar mogu susreti u svome radu, ali svakako se trebaju proceduralno obraditi složene, opasne i najučestalije situacije. Procedure moraju imati mogućnost izmjena i nadopuna, u svakom onom slučaju u kojem se pokaže potreba za promjenama, a zbog učinkovitijih i sigurnijih intervencija.
Osmišljavanje odličnih postupaka neće dati nikakve rezultate, već će ostati mrtvo slovo na papiru, ako te postupke nećemo primjenjivati u praksi, kod konkretnih sigurnosnih situacija. Dakle, nakon uspostave kvalitetnih procedura, sve postojeće djelatnike potrebno je educirati o načinima primjene tih procedura (integralni treninzi), te program edukacije o pojedinim postupanjima obvezno uvesti u školstvo koje obrazuje nove policajce i zaštitare. Ali ni to nije dovoljno. Procedure treba periodično provjeravati, kao i stečena znanja, o čemu trebaju ovisiti njihova policijska ili zaštitarska licenca.
Ako se netko duže nije susretao s određenim postupanjem i nije primjenjivao određenu proceduru, ona se zaboravlja i teže je primjenjiva. Za takve visoke standarde djelatnicima, jasno, treba omogućiti vrijeme i prostor za educiranje ili obnavljanje pojedinih znanja. Recimo, gađanje se mora vježbati, ali se ne vježba i kad se oružje smije upotrijebiti. Osim za građane, opasno je to i za zaštitare i policajce, jer će u slučaju prekoračenja ovlasti, vrlo izvjesno snositi kaznenu sankciju.
Primjer dvostrukog ubojstva zaštitara u Fini 2005. dokazuje da zaštitari nisu recepcionari! Oni to možda mogu biti u nekim drugim tvrtkama, ali nikako ne u novčarskim ustanovama!
Tko je kriv za propuste koji su doveli do teških posljedica po čuvare sigurnosti? Neki su kod zadnjeg događaja u Sesvetama krivili vrh MUP-a. Teško je ikoga osobno okriviti u bilo kojem slučaju. Policajci i zaštitari, uglavnom vođeni snažnom i poštenom željom za izvršavanjem svojih zadaća, postupaju najbolje kako znaju, odnosno kako su educirani. Rekao bih da je svakako kriva neuređenost sustava i u policiji i u zaštitarstvu. Još se mnogo mora raditi na uspostavi kvalitetnog sigurnosnog sustava. Iz ovakvih tragedija moraju se izvući pouke i odmah krenuti u promjene, nadogradnju i izgradnju poluga koje će spriječiti nove tragedije.
Gospodo nadležna za policijski i zaštitarski sustav, ne šaljite svoje djelatnike na zadatke za koje nisu pripremljeni i opremljeni jer i vi snosite odgovornost za posljedice, bez obzira koliko se daleko nalazili od mjesta događaja. Poduzmite sve što je u vašoj moći da ljudi prestanu stradavati. Nije dovoljno reći da su "ispunjeni zakonski uvjeti" i da su ljudi prošli nužno školovanje, a istodobno biti duboko svjestan da to naprosto nije dovoljno.