Ne trebaju nam posebne postrojbe civilne zaštite već nadogradnja postojećih u vidu rezervnog sastava. Država takvom rezervnom sastavu treba pomoći da se osposobi i postane dio sustava. Dobar ronilački klub, primjerice, treba staviti u sustav civilne zaštite, ali da se pritom kontrolira svaka kuna, a ne kao što se sada zna dogoditi da imamo opremu koju nitko ne koristi
Vatrogastvo predstavlja način življenja. Taj se način života prenosi s generacije na generaciju, pa nerijetko unutar iste obitelji imamo tri generacije vatrogasaca – djeda, oca i sina, kaže Ante Sanader, predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, koji je u vatrogastvu 42 godine, i stekao je najviša zvanja u tom zanimanju.
Hrvatsko vatrogastvo sazdano je na austrougarskoj tradiciji. U Varaždinu je 1864. nastala prva dobrovoljna vatrogasna organizacija u nas pod nazivom “Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu” sa 156 članova-osnivača. Poslije se i u drugim hrvatskim gradovima osnivaju dobrovoljna vatrogasna društva. Desetljeće nakon Varaždina, dobivamo i 1876. Hrvatsko-slavonsku vatrogasnu zajednicu, današnju Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, naraslu u tradiciji najboljih europskih vatrogasnih zajednica.
U ovom trenutku u Hrvatskoj ima 150.000 vatrogasaca, a njih 55.000 je u potpunosti obučeno i spremno, dakle riječ je o operativnim vatrogascima, dok su ostali podupirajući članovi. Da hrvatsko vatrogastvo stoji uz bok europskom, pokazuje i nedavni primjer kada su Izraelci zatražili pomoć hrvatskih vatrogasaca u gašenju požara otvorenog prostora.
"Imamo 30.000 intervencija na godišnjoj razini, a u javnosti se čuje za jedan posto njih, i to uglavnom kada se nešto značajno zapali", kaže Sanader. Značajan dio posla vatrogasaca otpada na prometne intervencije, pa je u svijetu uobičajeno i da vatrogasci voze hitnu pomoć. Interveniraju i kod poplava jer imaju pumpe koje se koriste za izbacivanje vode. No ne dobivaju sredstva za takve intervencije, njih dobivaju Hrvatske vode.
Točno se zna hijerarhija
Predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, osvrčući se na ovoljetne požare kaže da će ih biti i ubuduće sve dok građani podcjenuju opasnost, dok su poljoprivredne površine neočišćene, a divlji deponiji posvuda.
"Moramo nešto smisliti za zapuštene privatne površine, stimulirati ljude da ih urede ili daju u najam", kaže Sanader koji kritike na račun Hrvatskih šuma ne smatra opravdanima jer je veliki broj neodržavanih posjeda unutar šuma - privatno.
Na komentare da sustav nije funkcionirao u ovoljetnim požarima, odvraća da uvijek ima određenih grešaka i zato se kasnije i rade analize, no drži da je sve napravljemo po pravilima. Vatrogasci su u svakom trenutku imali operativne planove, točno se znala hijerarhija. No, razumljivo je da su se oni kojima su kuće bile ugrožene, možda i pobunili da sustav ne postoji.
U pravilniku o gašenju velikih šumskih požara precizno je utvrđen sustav snaga i operativni postupci. Prvo na teren izlazi lokalno društvo i ako procijeni da ne može riješiti problem poziva susjedno društvo. Ako to nije dovoljno, poziva se glavnog gradskog zapovjednika a on u slučaju potrebe poziva županijskog zapovjednika. Nakon toga obavještava se glavni vatrogasni zapovjednik koji šalje snage s kontinenta. Zapovjednici vatrogasnih postaji određuju prioritete - prvo se spašavaju ljudi, životinje, a potom imovina.
Na prekretnici smo - želimo li nastaviti s vatrogastvom na austrougarskoj tradiciji ili ne
U splitskom požaru svi su željeli pomoći i gasiti požar, no bili su nespremni i neobučeni, a vatrogasac je prvenstveno svjestan da svaka intervencija može biti opasna po život. Stoga bi Sanader radije da se takvi građani koji su spremni pomoći priključe dobrovoljnom vatrogasnom društvu. Neka, kad prođu osnovnu obuku, budu rezervni sastav za velike krize jer tada je potrebno puno ljudi, ali onih koji su osposobljeni.
Puno se raspravljalo i o opremi s kojom vatrogasci raspolažu. Sanader kaže da je obveza jedinica lokalne samouprave da financiraju vatrogastvo, no neke manje općine su siromašnije i otuda razlika u opremljenosti vatrogasaca. Često je i načelnike i gradonačelnike teško izmoliti za financiranje jer imaju druge prioritete, no nakon ovosezonskih požara vjeruje da će doći do promjena. Ključno je povećati sredstva.
"Mislim da smo sada na prekretnici - želimo li nastaviti s vatrogastvom na austrougarskoj tradiciji ili ne. Trebamo napraviti strategiju zaštite od požara, jer Europa traži da pokažete što hoćete i precizno navededete u što se i zašto ulaže. Strategija mora reći hoćemo li ići sovjetskim modelom ili ulagati u moderan europski. Mi želimo decentralizrano vatrogastvo, ne treba nam tutor. Problem je ako se glavnog vatrogasnog zapovjednika stavilo u DUZS, umjesto da je u HVZ-u. Istočni blok je, naprimjer, uništio vatrogastvo jer ga je centralizirao", kaže Sanader koji je zagovornik austrijskog ili njemačkog modela, odnosno austrougarskog koncepta, koji je decentraliziran jer smatra da u njemu leži snaga.
"Da imamo i duplo više profesionalaca, premalo je za ekstremne situacije. Mora postojati organiziran narod, a to se može samo kroz dobrovoljno vatrogastvo. Važna je motivacija za civilnu zaštitu, važno je da bude dobrovoljno, no pritom morate biti spremni i obučeni jer izlažete svoj život opasnostima", kaže Sanader.
Svjesni rizika
Zaključuje stoga da nam ne trebaju posebne postrojbe civilne zaštite već nadogradnja postojećih u vidu rezervnog sastava. Država takvom rezervnom sastavu treba pomoći da se osposobi i postane dio sustava. Dobar ronilački klub, primjerice, treba staviti u sustav civilne zaštite ali da se pritom kontrolira svaka kuna, a ne kao što se sada zna dogoditi da imamo opremu koju nitko ne koristi.
U Hrvatskoj su dobrovoljna vatrogasna društva dobro ustrojena, stvorena je dobra vatrogasna kultura, vatrogasna mladež se obučava od ranih nogu, primjerice imaju kamp vatrogasne mladeži u Fažani s organiziranim vježbama prilagođenim djeci od 14 do 18 godina, a sve s ciljem jačanja vatrogasnog pokreta i vatrogasne kulture. Preventiva je najvažnija i za velike i za male.
"Civilna zaštita nastupa u kriznim stanjima a mi smo njena operativna snaga. Sadašnji Zakon o sustavu civilne zaštite predviđa obuku, ali vježbe se teško provode", kaže Sanader te dodaje da onaj prijašnji koncept "Ništa nas ne smije iznenaditi" izaziva danas podsmijeh, no on je bio odlično zamišljen. Vježbe su nužne da bi se u realnim situacijama znalo što sve treba napraviti i kako stvari funkcioniraju.
"Moramo biti svjesni rizika i u skladu s tim se i ponašati jer naprosto ne ulažemo u vlastitu sigurnost. Zaštitom od požara nitko se ne bavi dok ne dođe do katastrofe, nitko ne razmišlja o neobrađenim površinama, što treba raditi kad plane, hidranti su razbijeni, vatrogasni aparati ukradeni. Civilna zaštita se ismijava, a svi skupa smo spremni poštivati red tek u nevolji", kaže Sanader.
Hrvatska vatrogasna zajednica već dugi niz godina uspješno surađuje s vatrogasnim organizacijama iz cijeloga svijeta. Ujedno je aktivan sudionik projekata Europske unije gdje se uz pomoć njihovih sredstava radi na boljoj prevenciji te unaprijeđenju vatrogasne djelatnosti. Na raspolaganju ima i 12 licenciranih timova s potražnim psima, specijaliziranih za spašavanje iz ruševina na urbanim područjima.