Treba konačno shvatiti da legalni posjednici oružja u Hrvatskoj nisu problem te da ih treba prestati opterećivati kompliciranim i skupim procedurama koje na kraju ne čine nikakve pozitivne učinke na opću sigurnost građana
[ Matija Šeničnjak ]
Na sjednici Sabora dana 20. siječnja provedena je rasprava o novom „Zakonu o nabavi i registraciji oružja građana“. O ovome zakonu se u stručnim krugovima, s ponekim izletom u javnost, govori već duže vrijeme. Nakon što je 2006. godine donesen Zakon o oružju koji je trebao biti zamjena za Zakon koji je bio na snazi još od devedesetih i što je najvažnije koji je trebao biti u skladu s Europskim propisima, legalni vlasnici oružja često su njime bili vrlo nezadovoljni a ponekad i sam MUP (koji je zadužen za provođenje zakona). Najviše zamjerki se odnosi na administrativne postupke, posebice na njihovu kompliciranost i troškove koje oni uzrokuju. Isto tako ispostavilo se da se važeći Zakon o oružju i Zakon o eksplozivnim tvarima isprepliću u nekoliko područja. Iz tih razloga još prije više od godinu dana krenulo se u izradu novog Zakona. Ideja predlagača odnosno Vlade RH je da se Zakon pojednostavi i da se riješe problemi ispreplitanja sa Zakonom o eksplozivnim tvarima. Stoga su u paketu izrađena dva Zakona: Zakon o nabavi i registraciji oružja građana, koji bi trebao pokrivati sve oko nabave, registracije i situacija oko posjedovanja oružja od strane građana, dok bi Zakon o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja pokrivao sve ostalo, odnosno ono što mu je navedeno u naslovu. Ideja predlagača je da po novome jedan zakon bude za građane, u kojem će naći sve što se na njih odnosi, dok bi drugi zakon bio za proizvođače, trgovce i ostale koji se bave proizvodnjom, servisom i prodajom oružja i eksploziva. Tema eksploziva i proizvodnje i prometa oružjem je povezana u jedan zakon, jer se i u praksi pokazalo da su ta dva područja često povezana.
Pojednostavljuje se nabavka i registracija oružja
Koje novine donosi Zakon koji se tiče građana? Ponajviše se radilo na pojednostavljenju, ali i boljem definiranju, procedure za dobivanje dozvole za nabavku oružja te postupak oko registracije oružja. Posebice se pojednostavljuje nabavka i registracija oružja ako građanin već posjeduje neki komad oružja. Do sada je nabavka prvog komada i svakog slijedećeg bila jednaka. Što je kako znaju svi koji su ikada registrirali oružje, dug, kompliciran i ne baš jeftin proces. Isto tako pokušalo se točno definirati način na koji se dobiva Dozvola za držanje i nošenje oružja za samoobranu. Ponovo se uvodi institut punjenja streljiva za vlastite potrebe sportskih strijelaca i lovaca, što je ukinuto (zabranjeno) izmjenama postojećeg zakona 2012. godine. Pokušalo se precizno definirati obveze liječnika obiteljske medicine oko prijave promjena kod vlasnika koje bi mogle utjecati na sposobnost posjedovanja oružja. Isto tako definira se da će oružje koje nije obilježeno žigom u skladu s propisima i koje nema originalni tvornički broj ili mu se ne može dokazati porijeklo, biti oduzeto bez naknade vlasniku. Isto tako, oružje će biti oduzeto tijekom produženja važenja dozvole, ako nema originalni tvornički broj ili potrebne žigove ili je tehnički neispravno. Produženje važenja dozvole je povezano s rokom važenja liječničke potvrde o zdravstvenoj sposobnosti i ono je sukladno trenutnom prijedlogu od pet godina. Prijedlog Zakona donosi još nekoliko sitnijih promjena, međutim kao što se pokazalo puno toga na što su iznesene zamjerke ostalo je neizmijenjeno.
Iz tog razloga su svi zainteresirani građani, udruge te posebice Lovački savez i Streljački savez pokrenuli kampanju kako bi se ipak ovaj put donio Zakon koji bi ispravno i naročito pravedno regulirao tematiku.
Donošenje ovog Zakona je zbog događanja na političkoj sceni nekoliko puta odgađano te je nakon nove godine po drugi put u hitnoj proceduri uvršten na dnevni red Sabora. Ovakav razvoj događaja je loš, jer bi na taj način puno spornih detalja Zakona moglo biti neraspravljeno prije donošenja. Međutim rasprava u saboru 20. siječnja pokazala se impresivno konstruktivnom i suvislom. Zastupnici su pokazali isto tako visoki interes da se ovaj put ne donosi Zakon koji ćemo opet morati mijenjati za nekoliko godina. Iz tog razloga je donesen skoro pa jednoglasan zaključak da Zakon ne ide po hitnoj već redovnoj proceduri te je iznijeto niz dobrih i konstruktivnih zamjerki i prijedloga poboljšanja koji će u formi amandmana biti dostavljeni predlagatelju, kako bi se Zakon doradio do konačne rasprave i donošenja. Iznimno dobri argumenti zastupnika su bili da treba konačno shvatiti da legalni posjednici oružja u Hrvatskoj nisu problem te da ih treba prestati opterećivati kompliciranim i skupim procedurama koje na kraju ne čine nikakve pozitivne učinke na opću sigurnost građana. Izneseno je da ako govorimo o problemu oružja onda se govori o problemu ilegalnog oružja, te da ga se nikako ne smije miješati s legalnim.
Lovci i sportski strijelci
Postoji li problem ilegalnog oružja, osobito onog preostalog iz rata? Da naravno. Međutim taj problem se sigurno neće riješiti tako da se postrožuje držanje legalnog oružja i da se time vrši pritisak na onaj dio populacije koji poštuje Zakon. Osobito stoga jer, po podacima, skoro svi legalni posjednici oružja u Hrvatskoj su ili lovci ili sportski strijelci. Tu znači govorimo o istim onim strijelcima koje slavimo kada donose zlatne medalje s olimpijada, da bi im s druge strane Zakonom uvelike otežavali bavljenje tim istim sportom. Zastupnici su isto tako predložili da se posluša i glas stručnjaka i relevantnih udruga, osobito jer su upravo oni ti koji će u budućnosti trpjeti ili uživati u svemu što će novi Zakon donijeti.
Navedena je i činjenica da Hrvatska ima jedan od najstrožih Zakona o oružju u Europi iako za to ne postoje realni razlozi ili pokazatelji. Hrvatska nije SAD gdje građani posjeduju velike količine oružja, često puta bez nekog posebnog razloga. U Hrvatskoj ako netko i posjeduje oružje onda za to postoji stvarno realan i opravdan razlog. Isto tako količina legalnog oružja u posjedu građana je jedna od najnižih u Europi pa stoga ni ovdje ne postoji razlog za zabrinutost.
Kako će izgledati novi Zakon, osobito nakon izmjena temeljem amandmana zastupnika Sabora, teško je reći. Ali ono što je sigurno po prvi puta se provodi šira i suvisla diskusija koja bi konačno mogla iznjedriti Zakon kojim će većina biti zadovoljna. Ono što je u svemu najvažnije zapamtiti je da Zakone ne donosimo za one koji ih provode već za građane na koje se oni odnose.