Zakon o minimalnoj plaći i nije tako dobar kao što bi trebao biti

S obzirom da su doprinosi na bruto plaću za mjesečni minimalac (odnosno za 3.439,80 kuna) za neke radnike od 1. siječnja 2018. upola manji od doprinosa na bruto plaću za svaku veću mjesečnu plaću za redoviti rad (npr. za 3440 kn), nešto je teže govoriti o apsolutno predvidivim troškovima jer je upitno kako će u praksi Porezna uprava i drugi subjekti (pro)tumačiti izraze “propisana, ugovorena, utvrđena” (plaća), u odnosu na stvarne isplate (plaća). Dakle, kome će se i do kada priznavati pravo 50 posto popusta u odnosu na doprinose na bruto plaću!? Također, važno je i kako će se tumačiti i obračunavati povećana plaća, odnosno dodaci na plaću za prekovremeni rad, noćni rad, te rad nedjeljom i drugim neradnim danima. Čini se da za povećanu plaću, odnosno dodatke na plaću, ne vrijedi 50 posto popusta u odnosu na doprinose na bruto plaću.

Zakon o minimalnoj plaći

Opći dojam je da (novi) Zakon o minimalnoj plaći i nije tako dobar kao što bi mogao i trebao biti. Iako je riječ o vrlo kratkom propisu, on vrvi dvojbama i nejasnoćama, te zahtjeva stalne konzultacije i tumačenja, pa ne može pružiti onu dozu pravne sigurnosti koja se očekuje od zakonskog propisa jedne države – članice Europske unije. Ovime se opet pokazalo da autori različitih propisa koji uređuju rad i radne odnose u Republici Hrvatskoj funkcioniraju na različitim frekvencijama, te time otežavaju rad i život onih na koje se odnose ti propisi.

Naime, Zakon o radu govori o 40-satnom tjednom radnom vremenu, a Zakon o minimalnoj plaći uporno ističe mjesečnu plaću, što znači da se mjesečni minimalac može zaraditi za:

• 160 sati, kada u jednom kalendarskom mjesecu ima 20 radnih dana,
• 168 sati, kad u jednom kalendarskom mjesecu ima 21 radni dan,
• 176 sati, kad u jednom kalendarskom mjesecu ima 22 radna dana,
• 184 sata, kad u jednom kalendarskom mjesecu ima 23 radna dana.

Ovdje napominjemo kako je česta zabluda da neradni blagdani/praznici utječu na broj redovitih radnih sati u jednom kalendarskom mjesecu.

Ovako nespretno i/ili nedosljedno “uređivanje” radnog vremena i razdoblja obračuna plaće (od strane zakonodavca i drugih donositelja propisa), predstavlja značajan problem hrvatskog zaštitarstva, prvenstveno zbog toga što se plaćanje usluga tjelesne zaštite obavlja isključivo temeljem broja odrađenih sati. Takva cijena sata usluge nepromjenjiva je bez obzira na broj redovitih radnih sati u nekom kalendarskom mjesecu. Dakle, bez obzira na onih 160, 168, 176 ili 184 radna sata.

Također, uobičajeno je da je takva cijena sata usluge jednaka i za noćni rad, rad neradnim blagdanima/praznicima ili rad nedjeljom, za što ne možemo kriviti zakonodavca.

Nasuprot tome, iznos jednog redovitog sata bruto minimalne plaće varira na slijedeći način:

• 21,50 kn/h, kada u jednom kalendarskom mjesecu ima 160 redovitih radnih sati,
• 20,48 kn/h, kada u jednom kalendarskom mjesecu ima 168 redovitih radnih sati,
• 19,55 kn/h, kada u jednom kalendarskom mjesecu ima 176 redovitih radnih sati,
• 18,70 kn/h, kada u jednom kalendarskom mjesecu ima 184 redovita radna sata.

Stoga bi bilo puno bolje da Zakon o minimalnoj plaći propisuje minimalnu plaću po satu rada, kao što je to u Njemačkoj, odnosno kao što je u Nacrtu prijedloga Zakona o obavljanju studentskih poslova (ili Zakona o studentskom radu, što je prihvaćeniji termin). Podsjetimo, članak 12. stavak 2. Nacrta prijedloga Zakona o obavljanju studentskih poslova propisuje: “Minimalna naknada za obavljanje studentskih poslova po satu izračunava se tako da se iznos minimalne bruto plaće u RH sukladno posebnom propisu podijeli sa 160.”

I da je tako, stvar bi bila puno jednostavnija, a sam Zakon o minimalnoj plaći bi mogao biti upola kraći jer s takvom formulacijom (kn/h) ne bi bila potrebna ona silna i (pomalo) nespretna pojašnjenja o tome na što se konkretno odnose minimalna plaća i pripadajući popusti.

Mjesečni minimalac od 1. siječnja iznosi 3.439,00 kuna. Obvezni doprinosi na bruto plaću iznose + 8,60 posto (“s popustom”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme), odnosno +17,20 posto (u svim ostalim slučajevima). Iz navedenog proizlazi da na bazi jednog kalendarskog mjeseca, početni troškovi minimalca (po radniku) ne mogu biti manji od 3.735,62 kn/mj (“s popustom”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme), odnosno 4.031,45 kn/mj (“bez popusta”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme).

Dakle, na bazi jedne kalendarske godine (cca 2080 redovitih radnih sati po radniku), prosječni početni troškovi “minimalca” (po radniku) ne mogu biti manji od 21,55 kn/h (“s popustom”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme), odnosno 23,25 kn/h (“bez popusta”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme).

Moguće ostvarenje radnih sati i mogućnost naplate odrađenih sati

Ukupno redovito radno vrijeme jednog radnika (vidi Zakon o radu) je 2080 sati godišnje (tj. 52 tjedna x 40 sati). Blagdani i drugi neradni dani (Zakon o blagdanima, spomen-danima i neradnim danima u RH) daju 112 sati godišnje (tj. 14 blagdana x 8 sati), po radniku. Maksimalno trajanje godišnjeg odmora (Zakon o radu) je 160 sati godišnje (tj. 4 tjedna x 40 sati), po radniku. Stanka za odmor (v. Zakon o radu) iznosi 87 sati godišnje, po radniku. Riječ je o minimalnom broju sati, obzirom da stanku od pola sata nismo računali na svakih 6 sati rada (kao što to propisuje Zakon o radu), već na svakih 12 sati rada.

Prosječno bolovanje na teret poslodavca (prvih 42 dana bolovanja) je cca 40 sati godišnje, po radniku. Prosječni plaćeni dopust na teret poslodavca (npr. rođenje djeteta, smrt člana uže obitelji, selidba, zaključivanje braka, sati članova radničkog vijeća i povjerenika ZNR i sl.) je oko pet sati godišnje po radniku. Riječ je o podacima dobivenim od većine zaštitarskih društava u RH.

Dakle, poslodavac može (od korisnika usluge) godišnje naplatiti najviše 1676 sati rada jednog zaštitara (i čuvara), dok istodobno svakom zaštitaru (i čuvaru) poslodavac treba godišnje platiti 2.080 sati rada, odnosno 24,11 posto više od naplativog.

Time se minimalni troškovi rada zaštitarskog radnog sata povećavaju na (minimalno) 26,75 kn/h (“s popustom”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme), odnosno 28,86 kn/h (“bez popusta”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme).

Trošak povećane plaće za noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima

S obzirom da zaštitari (i čuvari) većinom rade u tzv. sustavu od 0 - 24 sata, što podrazumijeva da (u pravilu) rade i noću, i nedjeljom, i blagdanima i drugim neradnim danima, minimalna (zakonska) povećanja za rad noću, rad nedjeljom, rad blagdanom i dr. neradnim danima, također predstavljaju redovite i apsolutno predvidive direktne troškove zaštitarskog radnog sata.

Članak 94. Zakona o radu (“Pravo na povećanu plaću”) propisuje: “Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.”

Čak i ako iznos (tj. postotak) povećanja plaće nije utvrđen kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, to ipak ne znači da radnik neće moći ostvariti svoje pravo na povećanu plaću. U tom slučaju povećana plaća će se morati utvrditi prema čl. 90. Zakona o radu.

Članak 90. Zakona o radu (“Određivanje plaće”) propisuje:
(1) Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu u
tvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.
(2) Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.
(3) Ako plaća nije određena na način iz st. 1. i 2. ovog članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću.
(4) Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

Dakle, ako plaća nije utvrđena kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan isplatiti radniku primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, onda plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

Naime, povećanje plaće za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, noćni rad, te rad nedjeljom, blagdanom ili dr. neradnim danom, sastavni je dio plaće, pa se na njega isto može primjenjivati čl. 90. Zakona o radu. Dakle, pravo na primjerenu plaću obuhvaća i pravo na primjereno povećanje plaće.

Pojam primjerene plaće odnosi se na plaću koja se isplaćuje za rad iste ili slične stručnosti ili uvjeta rada u onoj grani djelatnosti u kojoj posluje poslodavac, odnosno srodnoj grani djelatnosti.

To znači da bi sud, ukoliko to bude potrebno, prilikom određivanja primjerenog povećanja plaće u hrvatskom zaštitarstvu, mogao uzeti u obzir povećanja koja su utvrđena u kolektivnim ugovorima za primjerice zaštitare i čuvare zaposlene u unutarnjim čuvarskim službama Grada Zagreba, Zagrebačkog Holdinga, … i/ili sl.

Ili bi mogao uzeti u obzir čl. 13. st. 3. budućeg “Zakona o studentskom radu” (tj. jednog od rijetkih zakona koji propisuje iznos povećanja), kao i mi u našem primjeru.

Članak 13. stavak 3. Nacrta prijedloga Zakona o obavljanju studentskih poslova propisuje: “Izvođač ima pravo na 50 posto uvećanja naknade za obavljen posao na mjestima s posebnim uvjetima određenim posebnim propisima kao i za noćno obavljanje posla, obavljanje posla blagdanom, nedjeljom, a izvođač ima pravo i na naknadu putnih troškova, naknadu za topli obrok i druge naknade ako su ugovorene.”

Nadalje, povećana plaća (tj. dodaci na plaću) za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, blagdanima i dr. neradnim danima, ne bi trebala utjecati na gubitak popusta od 50 posto glede doprinosa na osnovnu bruto plaću, ali bi se na tu povećanu plaću (tj. na dodatke na plaću) uvijek obračunavalo 100 posto tih doprinosa. Ali pitanje je kako će to sve izgledati u praksi?!

Minimalni troškovi rada

Kalendarska godina ima 52 nedjelje, što ukupno iznosi 1.248 sati (godišnje) rada nedjeljom. Dakle, barem 300 sati (godišnje) rada nedjeljom (po radniku), koji u pravilu treba biti plaćen barem 50 posto više. Kalendarska godina ima ukupno 2.920 sati noćnog rada. Dakle, barem 695 sati (godišnje) noćnog rada (po radniku), koji u pravilu treba biti plaćen barem 50 posto više. Kalendarska godina ima ukupno 336 sati blagdana/neradnih dana. Dakle, barem 84 sata (godišnje) rada blagdanom/neradnim danom (po radniku), koji u pravilu treba biti plaćen barem 50 posto više. Ukupno 1.079 sati (godišnje, po radniku) bi trebalo biti plaćeno barem 50 posto više, ili 64,37 posto stvarno odrađenih redovitih sati (godišnje po radniku).

Minimalan iznos osiguranja od odgovornosti iznosi 0,60 kn/h.

Minimalni troškovi prijevoza s posla i na posao baziraju se na cijeni mjesečne karte ZET-a, koja iznosi 360,00 kn, odnosno 4.320,00 kn godišnje, odnosno 2,57 kn/h. Pri tome uopće nisu uračunati troškovi međugradskog prijevoza!

Nadalje, tu su i obvezna godišnja gađanja vatrenim oružjem 0,05 kn/h; zdravstveni pregledi za zaštitare (ili čuvare) 0,10 kn/h; otežani uvjeti rada cca. 0,47 kn/h; plaćeni dopusti za darivanje krvi (do 25 dana godišnje) cca 0,37 kn/h; odore, pancirke, oružje (nabavka, održavanje, …) cca 2,15 kn/h. Izračun je dobiven temeljem podataka dobivenih od većine zaštitarskih društava. Nadalje, osposobljavanja iz ZNR i ZOP 0,30 kn/h te zaštitarska (ili čuvarska) izobrazba iznose 0,30 kn/h. To je trošak podijeljen na pet godina, što je realno s obzirom na veliku fluktuaciju radnika u zaštitarskom sektoru u Hrvatskoj.

Time se minimalni troškovi rada zaštitarskog radnog sata povećavaju na (minimalno):

• 33,66 kn/h (“s popustom”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme),
• odnosno 35,77 kn/h (“bez popusta”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme),
• odnosno 42,27 kn/h (“s popustom”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme u kombinaciji s “povećanim minimalcem” za rad noću, rad nedjeljom, rad blagdanom i dr. neradnim danima).
• odnosno 45,06 kn/h (“bez popusta”, za “osnovni minimalac”, tj. za redovito radno vrijeme u kombinaciji s “povećanim minimalcem” za rad noću, rad nedjeljom, rad blagdanom i dr. neradnim danima).
• odnosno 50,20 kn/h (“bez popusta”, samo za rad noću, rad nedjeljom, rad blagdanom i dr. neradnim danima).

Ostali realni troškovi

Napominjemo da, u ovoj analizi, uopće nismo uračunavali slijedeće (realne) troškove: knjigovodstvo/računovodstvo; odgovorne osobe za tjelesnu zaštitu (Zakon o privatnoj zaštiti); odgovorne osobe za tehničku zaštitu (Zakon o privatnoj zaštiti); stručnjaci/služba ZNR (zaštite na radu), ZOP (zaštite od požara) i ZO (zaštite okoliša); prostor/zgrada, komunalije, amortizacija, kamate, troškovi javne nabave, službeni automobili, interventne ekipe, kontrola/nadzor, troškove dnevnica, terenskih dodataka i dr. troškove službenih putovanja i terenskog rada. Također, u ovoj analizi nismo uračunavali troškove otkaznih rokova i otpremnina, niti dobit, koja se ipak očekuje od jednog trgovačkog društva.

Također, iako smo na gotovo sve prošlogodišnje iznose trebali obračunati stopu inflacije (1,15 posto) iz 2017. godine, to nismo učinili.

Sukladno svemu navedenom, smatramo da bi se svaka cijena za zaštitarske (i čuvarske) poslove, za “miješano radno vrijeme”, koja bi bila niža od 42,27 kn/h, trebala smatrati neuobičajeno niskom cijenom (Zakon o javnoj nabavi) ili dampinškom cijenom (Zakon o trgovini).

Miomir Jačimović, predsjednik Vijeća RSRH-Zaštita