Većini ljudi automobil je samo sredstvo za brži dolazak od točke A do točke B. Postoje, međutim, i profesionalci kojima je automobil ne samo prijevozno sredstvo, već i svakodnevni ured. Među njima su svakako zaštitari, policajci i vatrogasci koji kao sudionici u prometu moraju više od drugih paziti na sve opasnosti u prometu...
[Prof. Duško Modly]
Vožnja je vrlo kompleksna aktivnost. Ona zahtijeva konstantno opažanje promjenjivih prometnih situacija, njihovo ocjenjivanje i odlučivanje o tome što činiti u odnosu na svaku od njih. Sve akcije moraju biti izvedene pravilno i pravodobno.
Znamo da s vremenom vožnja postaje rutina u tolikoj mjeri da se vozači osjećaju sposobnima istodobno izvršavati neke druge aktivnosti koje zahtijevaju njihovu pozornost, kao što su npr. traženje radijske postaje, ubacivanje CD-a, uporaba mobitela, reprogramiranje GPS-uređaja za vrijeme vožnje, razgovor s putnicima u vozilu, okretanje prema djeci i kućnim ljubimcima i sl. Ometanje vozačeve pozornosti događa se kad neki događaj, aktivnost, objekt ili osoba izvan ili unutar vozila, privuku vozača što ga odvlači od pravilne vožnje.
Riječ je o ometajućim faktorima koji su jedan od glavnih uzroka prometnih nesreća. Odvlačenje vozačeve pozornosti može biti: 1. vizualno, 2. auditivno, 3. biomehaničko ili fizičko; 4. spoznajno (kognitivno).
- Vizualno odvlačenje pozornosti događa se kad vozač u potpunosti izgubi cestu iz vida jer se bavi drugom aktivnošću, pa makar je riječ o nekoliko sekundi (npr. dizanje opuška koji je pao ili njegovo gašenje u pepeljari)
- Auditivno odvlačenje pozornosti događa se kada vozač svoju pozornost fokusira na zvukove i glasove unutar vozila više nego na prometnu situaciju. Obično je riječ o razgovoru s putnicima, slušanju radija, razgovoru na mobitel i sl.
- Biomehaničko ili fizičko odvlačenje pozornosti odnosi se na odmicanje jedne ili obje ruke s upravljača ili mjenjača kako bi se rukovalo drugim objektima koji nemaju veze s vožnjom, npr. paljenje cigarete, slanje SMS-poruka, biranje brojeva na mobitelu, razgovor na mobitelu, konzumiranje hrane ili pića, reprogramiranje GPS-uređaja itd.
- Spoznajno odvlačenje pozornosti obično se događa kada se vozač zamisli ili čini druge aktivnosti zbog kojih zanemaruje svoje zadaće za upravljačem, npr. diskusija s putnicima, razmišljanje o obvezama i sl.
Veća brzina – veći i rizik
Ometanje vozačeve pozornosti glavni je rizični faktor iako ga vozači često ne uočavaju. Ometajući su faktori osobito opasni kada koincidiraju s kompliciranim prometnim situacijama. Vozači često nisu svjesni opasnosti tih ometajućih faktora ili ih pak zanemaruju.
U praksi opasnost od ometajućih faktora ovisi o tri čimbenika: njihovoj kompleksnosti, njihovom trajanju i njihovoj učestalosti. Promjene u tjelesnom i emocionalnom stanju imaju znatan utjecaj na odvlačenje vozačeve pozornosti.
Automobil ni u kojem slučaju ne smije postati dnevni boravak, ured ili nešto treće, a vožnja ni slučajno ne smije postati sekundarna aktivnost!
Rizik uključen u odvlačenje vozačeve pozornosti izravno je povezan s brzinom vozila. Vozači moraju maksimalno smanjiti spektar ometajućih faktora. Ključ je svega u prepoznavanju potencijalnih opasnosti. Problem ometajućih faktora veći je kod mladih vozača do 25 godina starosti zbog njihova neiskustva.
Od vozača se traži da budu svjesni opasnosti od ometajućih faktora. Automobil stoga ne smije postati dnevni boravak, ured ili nešto treće, a vožnja ne smije postati sekundarna aktivnost. Zaštitari kao vozači moraju voditi računa o:
prometnim čvorištima kao mjestima najvećeg prometnog opterećenja, jer su to u pravilu mjesta na kojima se križaju i superponiraju prometni tokovi (raskrižja);
prometnoj gustoći - broju vozila na kilometar ceste;
mogućnosti prometne kolizije (nesreće);
prometnoj situaciji u koju u prvom redu spadaju gustoća prometa i prometni tok;
prometnim trakovima kao uzdužnom dijelu puta koji dopušta prolaz vozila u jednom pravcu, uz sigurnost i zadovoljavajuću brzinu, što mogu biti obilježeni ili neobilježeni dijelovi kolnika;
prometnom konfliktu kao prometnoj situaciji u kojoj se dva ili više sudionika u prometu približavaju jedan drugome u prostoru i vremenu, na način da postoji opasnost realne kolizije, sudara, sraza ako njihova kretanja ostanu nepromijenjena.
To znači da putanje kretanja konfliktnih sudionika u prometu zadiru jedna u drugu i da postoji vremenska sinkronost u njihovim dolascima na mjesto spoja. Ono što prometni konflikt razlikuje od prometne kolizije ili prometne nesreće jesu izbjegavajuća akcija i njezin uspjeh. Svakoj prometnoj koliziji ili prometnoj nesreći prethodi prometni konflikt itd.
Uzroci nesreća
Zaštitari moraju poznavati i nesretne slučajeve (pa i u prometu) s obzirom na njihove uzroke. Uzroci nesretnih slučajeva dijele se na: psihičke, tjelesne i socijalne.
Psihički uzroci: nediscipliniranost, nemar, slab osjećaj odgovornosti, nepažnja, površnost, neozbiljnost, bezobzirnost i sl. Pojava i učestalost nesretnih slučajeva ovisi i o psihofizičkom statusu osobe, u našem slučaju vozača, osobito o njegovom raspoloženju.
Ometajući su faktori osobito opasni kad koincidiraju s kompliciranim prometnim situacijama, pri čemu je ometanje vozačeve pozornosti glavni rizični faktor iako ga vozači često ne uočavaju ili ga pak zanemaruju
Kad je riječ o tzv. negativnim raspoloženjima kao što su strah, pesimizam, nemir, insuficijentnost i sl., ona su česti uzrok nesreća. Veliku ulogu imaju i fiziološki i patološki afekti, nenormalna opažanja (iluzije), poremećaji pokretljivosti (diskinezija) te stanja svijesti i svjesnosti,
Tjelesno-fiziološki (somatski) uzroci: veća agilnost, užurbanost, stanje probave (npr. digestivna anemija mozga), bunovnost, pospanost, umor i sl.
Socijalni uzroci: opasni pozivi (zvanja) kao što su vatrogasci, pirotehničari, policajci, a u određenim situacijama i zaštitari.
