Iako su Velika Britanija i London svjetski rekorderi po korištenju CCTV-a, nitko, pa ni policija, nema pojma koliko je točno sigurnosnih kamera i gdje su sve instalirane. Špekulira se da ih je više od Britanaca – čak 62 milijuna!?
Piše: Antun Krešimir Buterin
Tko će drugi održati konferenciju o budućnosti videonadzornih kamera nego Britanci, prošli i sadašnji svjetski rekorderi u korištenju videonadzora na javnim i svim drugim površinama. Po dolasku na dvodnevnu stručnu konferenciju koju je početkom studenoga organizirala kompanija IFSEC i na kojoj je hrvatska „Zaštita“ bila jedini inozemni gost, zaprepastio nas je podatak što nam ga je prišapnuo jedan od uglednih uzvanika. „Jeste li znali da je Velika Britanija jedina zemlja na svijetu koja ima više nadzornih kamera negoli stanovnika?“, upitao nas je sa smiješkom. Znajući da je njegovih zemljaka oko 57 milijuna, uzvratili smo: „Pa dobro, koliko onda imate kamera!?“. Uslijedio je hladnokrvan odgovor, praćen novim smiješkom. „Oko 62 milijuna. Ali to su neslužbeni podaci i nitko vam ih neće htjeti potvrditi. Službeni govore da smo prije šest godina imali 4,5 milijuna kamera. Poslije toga više ih nitko nije htio brojiti“.
Uz tolike brojeve od kojih boli glava, nismo imali srca upitati odakle mu snage za smiješak u državi koja toliko nadzire svoje građane, ali i turiste. No da ne bude zabune, većina stručnjaka s kojima smo razgovarali u pauzama Konferencije, ne slaže se da je u pitanju invazija na privatnost pojedinaca. Štoviše, mnogi smatraju da je kamera – premalo.
A kad smo već kod turista, šokira još jedan podatak, koji je ovoga puta došao s govornice. Dakle, prosječni će turist tijekom obilaska turističkih znamenitosti po Londonu, nadzornim videokamerama biti snimljen najmanje - 300 puta! Drugim riječima, u šetnji će vas, npr. prije uzvratne utakmice Engleska-Hrvatska, snimiti najmanje 300 videokamera koje po Londonu vrebaju na svakom koraku.
Sve svjesniji manjkavosti
Zbog tih slikovitih podataka iz sadašnjosti, ne treba čuditi što Britanci ipak žele raspravljati o CCTV-u budućnosti. Konferencija je okupila četrdesetak najuglednijih britanskih stručnjaka iz područja videonadzora, kako iz državnih ureda i agencija, tako i iz privatnog sektora - od zakonodavaca, proizvođača i trgovaca sve do krajnjih korisnika. I što smo otkrili? Da su Britanci sve svjesniji nekih manjkavosti upotrebe videonadzora. Njegove brojne prednosti – poput učinkovitije borbe s kriminalom i zločinima - ionako već znaju, zbog toga su i rekorderi.
Tako je primjerice James Winter, direktor kompanije Ascom, član više europskih komisija za informatički prijenos podataka, te predsjednik Odjela za elektroničku sigurnost u BSIA (Britansko udruženje sigurnosne industrije), primijetio jednu zanimljivost. „Zapanjuje što V. Britanija, kao najveći korisnik CCTV-a na svijetu, do danas još nije uspostavila standarde za instalaciju CCTV-a. Srećom, od 2009. na snagu stupa novi europski standard iz serije EN 50132-1 kojega će morati poštivati svi novi sustavi.“
Simona Crossa, direktora kompanije AlwaysON i višegodišnjeg predstavnika sigurnosne industrije u raznim državnim komisijama, zamolili smo za objašnjenje. „Poslom instalacije videonadzora u Britaniji su se najprije počele baviti razne tvrtke s alarmnim sustavima, čiji su vlasnici slijedili logiku – alarm tu, alarm tamo, snimat ćemo sve... I nitko nije razmišljao o standardizaciji, bila je to svojevrsna siva zona. Zato smo mi Britanci prije nekoliko godina prestali prebrojavati kamere po podzemnoj željeznici. Danas više nemamo pojma koliko ih je, no znam da samo neke stanice imaju po 300-400 kamera“, upozorio je Cross. „Nažalost, moja je generacija vama mladima očito ostavila bremenito nasljeđe i sad je na vama da popravite naše pogreške i promijenite to stanje. CCTV treba dalje razvijati u mnogo legalnijim i reguliranijim uvjetima od današnjih, da o bližoj prošlosti i ne govorim. Tek ako se to i ostvari, predviđam svijetlu budućnost CCTV-a“, zaključio je Cross naš kratki razgovor.
Mnogi su govornici na Konferenciji razmatrali aktualan trenutak videonadzora, ustvrdivši da je nakon neučinkovitih analognih kamera, prelazak na digitalne kamere industriji omogućio velik skok. Ali istodobno, taj je skok donio i mnogo više posla operaterima u nadzornim centrima koji danonoćno sjede uz monitore nastojeći pratiti sve što im se zbiva pred očima. „O tim operaterima ovisi efikasnost videonadzora“, kazala je Pauline Norstrom, predsjednica Sektora CCTV-a u BSIA. „A istraživanja pokazuju da im već nakon 20 minuta promatranja monitora koncentracija tako drastično opada da više nisu u stanju registrirati kritičan događaj. Kao što ni tv-publika nakon 20 minuta gledanja utakmice, uopće nije primijetila da na teren sa strane ulijeće čovjek-gorila. Svi su gledali utakmicu“. Norstrom nam je potvrdila Crossove riječi, rekavši da britanska policija „nema pojma gdje su sve postavljene nadzorne kamere“.
Sigurnost vraća uloženo
„Ako se dogodi neki zločin, policajci uzimaju kartu grada, traže ulicu i onda obilaze kuće kucajući po vratima i tražeći stanare videomaterijal koje su snimile njihove sigurnosne kamere. Naša policija uopće ne zna prave razmjere niti učinkovitost CCTV-a. Tek su sad počeli provjeravati statistiku, i dogodine će napokon objaviti koliko je slučajeva kriminala riješeno uz pomoć nadzornih kamera. Zar nije očito da nam je prijeko potrebna zajednička strategija?“, pitala je Norstrom nazočne. Na kraju je dodala kako će policija napokon uskoro izbrojiti sve kamere po državi i stvoriti bazu podataka o njima. Vidimo li samo mi u tome dobronamjeran savjet hrvatskoj policiji?
Kao jedan od temeljnih problema CCTV-a, koji naše londonske domaćine vjerojatno najviše muči, jest upitna učinkovitost sigurnosnih kamera. Tko će, naime, fizički stići pregledati sate, i dane i tjedne snimljenog materijala? Ukratko, tko uopće ima vremena buljiti u desetke i stotine monitore po kontrolnim sobama, nadajući se da će primijetiti nešto sumnjivo... Patrick Meaney, jedan od najutjecajnijih eksperata sigurnosne industrije u V. Britaniji, upravo je zato osnovao popularan edukativni web portal Videoanalytics.info.
Kako i portalovo ime kaže, Meaney smatra da CCTV mora postati mnogo učinkovitiji, osobito pri pregledu snimljenog materijala. Ljudski faktor ima bitnu ulogu u sprječavanju i borbi s kriminalom, a CCTV mora dobiti, smatra on, jači ljudski oblik. „Videoanalitika predstavlja najvažniji napredak u primjeni CCTV-a. Nadzorne kamere isprva su instalirane u sklopu prevencije kriminala, no često promašuju tu svrhu. Upravo tu nastupa videoanalitika koja ima veliki potencijal čak postati – nakon otisaka prstiju i DNK – treća forenzička znanost!“
Po njegovu mišljenju, prednost je videoanalitike kod promatranja videa uživo u tome što ona može automatski svrnuti pozornost operatera na relevantna zbivanja, a kod snimljenog videomaterijala jedino može automatizirati analizu snimke, izdvajajući iz nje samo zanimljive događaje ili incidente. Upozorio je i na katkad nezadovoljavajuću obuku operatera u videonadzornim centrima, koji na kraju uopće ne razumiju niti znaju s čime točno raspolažu. Identično razmišljanje ponudio je i Ray Stead, CCTV menadžer u Gradskom vijeću Portsmoutha, rekavši kako ne može dovoljno naglasiti važnost treninga operatera. „Svaki od mojih 14 operatera u gradskom nadzornom centru najprije mora proći šest mjeseci školovanja, jer bez obučenih operatera uzalud vam sve kamere svijeta“.
Meaney je zaključio da se zahvaljujući videoanalitici koja znatno skraćuje vrijeme potrebno za pregledavanje snimki, tek sada može govoriti o „cost benefitu“ sigurnosnih kamera. „Prvi put u povijesti o sigurnosti možemo govoriti u kontekstu povrata uloženog, a ne samo kao o nužnom trošku na koji direktori pristaju s grčem na licu“.
S Konferencije je zbog toga odaslana još jedna poruka - oni koji ugrađuju videonadzorne kamere trebaju proširiti svoje razmišljanje o svrsi CCTV-a. Gotovo su se svi stručni govornici složili kako je došlo vrijeme da „kamere i financijski opravdaju svoje postojanje“. Jer, „nadzorne je kamere mnogo lakše prodati kad one mogu demonstrirati da donose, odnosno stvaraju dodatnu vrijednost, pa bilo to i u malim kvartovskim trgovinama“.