Unatoč brojnim pokušajima, u Hrvatskoj još ne postoji cjelovit sustav gospodarenja otpadom, pa čak ni vizija o tome kako bi taj sustav trebao izgledati
[Nataša Gajski Kovačić]
Implementiranje europske legislative iz područja gospodarenja otpadom kao i provedba ciljeva zacrtanih u donesenim, tj. planiranim dokumentima u Hrvatskoj, bili su tema 12. međunarodnog simpozija o gospodarenju otpadom koji je krajem listopada održan u organizaciji Grada Zagreba i Međunarodnog udruženja za kruti otpad (International Solid Waste Association - ISWA) te pod pokroviteljstvom Ministarstva zaštite okoliša i Agencije za zaštitu okoliša. Riječ je o najvećem stručnom skupu o otpadu u ovom dijelu Europe na kojem je sudjelovalo više od 300 eminentnih stručnjaka iz zemlje i inozemstva.
Simpozij je otvorio ministar zaštite okoliša i prirode Mihajlo Zmajlović podsjetivši da problem gospodarenja otpadom nije od jučer te da treba izgraditi centre za gospodarenje otpadom "jer je voda došla do grla". Ministar je bio vrlo jasan oko obračuna cijene za sakupljanje otpada pa je istaknuo da se on treba raditi po volumenu otpada, a ne po 'kvadratu' prostora iz kojeg se odvozi. Osvrnuvši se na Jakuševac, rekao je da su Grad Zagreb i Skupština na potezu oko naknade stanovnicima Jakuševca. Uzvanike je pozdravio i gradonačelnik Milan Bandić naglasivši da je Zagreb, kad je riječ o gospodarenju otpadom, ljestvicu postavio visoko i da je već sad redovit odvoz otpada osiguran za 99,83 posto stanovnika što se, rekao je, i prema europskim standardima svrstava u visoke razine usluge za domaćinstva. Bandić je dodao i da se dvaput godišnje iz svih dijelova grada besplatno odvozi glomazni otpad te da imamo devet reciklažnih dvorišta i dvije kompostane. "Zagreb je jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji je osigurao vaganje, tj. točnu izmjeru količina otpada koji se odlaže na gradsko odlagalište. Kontinuirano se izrađuje godišnja Bilanca otpada za Grad, što je polazna osnova za izradu dokumenata i tehničko/projektne dokumentacije za apliciranje na natječaje iz europskih i domaćih financijskih izvora. Radimo i na unaprjeđenju kvalitete, kvantitete i usporedivosti podataka i informacija o otpadu u Gradu, koje su dio gradskog Informacijskog sustava zaštite okoliša", ustvrdio je gradonačelnik.
"Umjesto da se prvo pristupilo izgradnji centara za gospodarenje otpadom, a tek onda i sanaciji postojećih odlagališta, mnoge su godine i ogromne svote novca uložene u projektnu dokumentaciju, a danas u većini županija nisu poznate ni lokacije budućih centara za gospodarenje otpadom ni koliko će ih biti"
Na skupu su glavni stručnjaci i znanstvenici za otpad iz ovog dijela Europe, kao i iz EU-a, ISWA-e i organizacije JASPERS koja osigurava pomoć u pripremi i izradi projekata za financiranje iz strukturnih i kohezijskih fondova EU-a, domaćim stručnjacima prenijeli znanja i iskustva u financiranju projekata iz EU-fondova i aktualnom stanju u gospodarenju otpadom. Uz ostalo se čulo da je gospodarenje otpadom vrlo važno pitanje kojim se u EU, ali i u RH, bavi niz propisa i strateških dokumenata. Zbog skorog ulaska RH u EU i skorog isteka rokova koji posljedično uzrokuju porast pritiska na poslovanje gospodarstva i obveze u uspostavi sustava gospodarenja otpadom, poseban je fokus dan sustavu gospodarenja otpadom. Hrvatska već sad ispunjava dio izvještajnih obveza za područje otpada nužnih za ulazak u EU, ali po pristupanju će se broj tih obveza znatno povećati.
Hrvatskoj je 1997. bazna godina
Po ocjenama stručnjaka, u Hrvatskoj će biti vrlo zahtjevna provedba Direktive o odlaganju. Iako je RH dobila odgodu provedbe ciljeva u svezi biorazgradivog otpada, preliminarne analize ukazuju na nemogućnost dosezanja cilja za 2013. g., a to je smanjenje odloženog biorazgradivog komunalnog otpada na odlagalištima na 75 posto količine proizvedene u 1997., koja se za Hrvatsku uzima kao bazna godina. Zato treba ostvariti znatne pomake u realizaciji centara za gospodarenje otpadom i drugih mjera kao što su recikliranje, kompostiranje, proizvodnja bioplina ili oporaba materijala tj. energije. Za usklađivanje odlagališta prema standardima propisanim Direktivom postignuta je odgoda do 2018.
Kao jedno od najzanimljivih izlaganja ističe se ono dr. sc. Mirjane Matešić iz Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj: "Načela sustava gospodarenja otpadom u RH: Pogled gospodarstva". Otpad je kao važno pitanje u zaštiti okoliša neminovno dio održivog razvoja. U ranijim su desetljećima štetne posljedice koje otpad može nanijeti prirodi ako je odbačen bez sustava i na za to nepredviđena mjesta, bile povod uvođenju sustava gospodarenja otpadom. Potrebe prosječnog stanovništva za energijom, materijalima, vrijednim metalima i obnovljivim resursima općenito, premašuje sposobnosti planeta Zemlje da ih osigura. Kako bi se izbjegla mogućnost da neki važni materijali počnu nedostajati, razvijene zemlje predvođene EU-om počele su reciklirati otpad još 80-ih godina, a danas je taj sustav dostigao važne rezultate te postavlja sve ambicioznije ciljeve kao što je onaj koji zemljama članicama EU-a nalaže da nakon 2018. otpad ne odlažu bez prethodne obrade.Za gospodarenje otpadom u RH relevantni su dokumenti: Strategija gospodarenja otpadom RH iz 2005. te Plan gospodarenja otpadom iz 2007., a u postupku prilagodbe pravnoj stečevini EU valja prenijeti direktivu o otpadu EU-a (2008/98/EC) te Direktivu o odlagalištima (1999/31/EC) koje su u naše zakonodavstvo prenesene nacrtom prijedloga Zakona o otpadu.
90 posto otpada ide na deponije
"I Strategija i Direktiva o otpadu u načelu se slažu kad su u pitanju odgovornosti za gospodarenje otpadom kao i hijerarhija gospodarenja. Iako se može činiti da je proces prilagodbe politike gospodarenja otpadom u Hrvatskoj uspješno prenio europsku praksu, posljednjih smo desetak godina svjedoci da postoji ozbiljan nerazmjer između napisanog i provedenog jer se zasad ne može govoriti o cjelovitosti sustava gospodarenja otpadom. Ne poštuje se hijerarhija gospodarenja, odnosno koristan se otpad ne izdvaja u postupku primarne selekcije; ne postoji cjelovit sustav gospodarenja, ali nema ni vizije kako bi on trebao izgledati; problemi se rješavaju točkasto, a ne cjelovito te se u sanaciji odlagališta otpada krenulo od zadnje, a ne od prve točke; rješenja se uvode samo za uska područja bez sagledavanja cjeline; sustav se uvodi mjerama "propiši i kažnjavaj" bez ikakva razumijevanja pojma poticanja koji je u europskom zakonodavstvu intenzivno zastupljen, a prenesen je i u Strategiju; donesena su rješenja vrlo skupa, ne poštuju se ni u Strategiji niti u Direktivi navedena načela ekonomske održivosti i provjere gospodarskih učinaka te nema provjere nedostataka i poboljšanja politike s ciljem njihova uklanjanja. U sklopu uvođenja sustava gospodarenja otpadom, RH je također trebala pristupiti sanaciji postojećih odlagališta otpada te ih postupno preurediti, neka zatvoriti, a neka prenamijeniti u centre za gospodarenje otpadom.
"Iako Strategija gospodarenja otpadom postoji već sedam godina, većina nije provedena. Primarno razvrstavanje otpada gotovo da nije uvedeno. Uz iznimku posebnih kategorija otpada kao što su ambalažni i neke vrste opasnog otpada, većina otpada iz industrije i komunalnog otpada i dalje se odlaže bez ikakve obrade"
Centri bi trebali služiti za razvrstavanje otpada i upućivanje korisnih materijala na dodatnu preradu kako bi se maksimalno smanjio ostatak koji se odlaže na odlagališta. Plan gospodarenja otpadom RH predvidio je izgradnju županijskih centara za gospodarenje otpadom još do kraja 2011. Dodatno, strogi uvjeti EU-a zabranjuju nakon 2018. g. odlaganje neobrađenog otpada na odlagališta, što znači da je naložena reciklaža svega što se može reciklirati kao i energetska oporaba ostatka.
Kad su u pitanju odlagališta, umjesto da se pristupi izgradnji centara te nakon što se puste u rad tek onda pristupi sanaciji postojećih odlagališta, mnoge su godine i velike svote novca uložene u projektnu dokumentaciju, ali je malo toga ostvareno te smo danas u situaciji kad u većini županija nisu poznate ni lokacije budućih centara za gospodarenje otpadom niti koliko će ih biti. Otpad se i dalje, i to gotovo 90 posto, odlaže na deponije! Može se zaključiti da se sustav gospodarenja otpadom ne sagledava u cjelini, ne prihvaćaju se troškovno učinkovita rješenja koja čuvaju resurse i istodobno smanjuju opterećenje gospodarstva i njegovu konkurentnost, ne prihvaćaju se dobri primjeri i modeli prihvaćeni u EU, nema transparentne rasprave o najboljim rješenjima, a prijedlozi gospodarstva doživljavaju se kao pokušaji stvaranja "ekstra-profita", istaknula je Matešić.
Nije jasno zašto je novi Zakon o otpadu na kojem su radile radne skupine sastavljene od svih relevantnih dionika, od "zelenih" do poslodavaca, za koji je u velikoj većini odredbi postignut konsenzus, stavljen po strani i nije upućen u proceduru na Vladu i Sabor, kad se zna da je on trebao uvesti ozbiljne mjere primarnog razvrstavanja otpada kao početak uvođenja ovoga kompleksnog i važnog sustava.
Naime, procjena je da bi se uz ozbiljno primarno razvrstavanje posebnih vrsta otpada i bio-otpada na mjestu nastanka, dodatno odvajanje korisnog otpada u centrima za gospodarenje otpadom te uz proizvodnju SRF-a (Solid Recovered Fuel), krutog oporabljenog goriva za korištenje u postojećim industrijskim postrojenjima, u Hrvatskoj moglo riješiti pitanje gospodarenja otpadom.