„Mislim da zaštita na radu u Hrvatskoj nije dovoljno ozbiljno shvaćena, no s približavanjem EU-u, ona postaje jedna od temeljnih funkcija u gospodarstvu, kako zbog brige za zdravlje ljudi, tako i zbog činjenice da nitko ne želi partnera koji ima velik broj ozljeda na radu, jer to usporava posao i stvara loš imidž“, kaže Drago Vuković, glavni ovlaštenik zaštite na radu u Montaži
Anita Benić
Godišnje u svijetu na radu strada oko dva milijuna radnika, a ozlijedi ih se 260 milijuna. U Hrvatskoj se godišnje evidentira između 22.000 i 25.000 ozljeda, od čega 800 teških, stoga je otklanjanje ili svođenje na minimum opasnosti za život i zdravlje ljudi na radnome mjestu - obveza svakog poslodavca. Zadatak je tim teži što su teži radni uvjeti, no da se dobrom organizacijom i nizom mjera mogu postići dobri rezultati pokazuje i primjer tvrtke Đuro Đaković Montaža, odnedavno u većinskom vlasništvu njemačkog Bilfinger Berger Power Servicesa. Montaža iz Slavonskog Broda trenutno broji 1040 radnika, od čega njih više od 70 posto radi po gradilištima u inozemstvu.
„Naša djelatnost spada među djelatnosti s otežanim uvjetima rada, jer radimo poslove ne samo u hali, već i na visini, u raznim klimatskim i vremenskim uvjetima, u uvjetima s opasnošću od kemijskih sredstava. Ljudi stoga moraju biti apsolutno zdravstveno sposobni, pa je zakonski predviđen redovan godišnji zdravstveni pregled. Mi tome posvećujemo veliku pozornost, no to sigurno može biti još bolje“, kaže za „Zaštitu“ Drago Vuković, direktor Kadrovske službe i glavni ovlaštenik zaštite na radu u Montaži.
Dodaje da nepoštivanje Zakona o zaštiti na radu i nedovoljna briga za radnike, za poslodavca mogu biti pogubni. Izravne su štete ozljeđivanje radnika i posljedice koje ono može ostaviti na njegovo zdravlje i radnu sposobnost, što s vremenom može rezultirati i gašenjem tvrtke! Budući da Montaža upošljava više od 250 radnika, obvezna je imati Službu za zaštitu na radu, no u tvrtki su uveli i sustav upravljanja zaštitom na radu.
U 2009. stiže novi pravilnik
„Iako sam ja glavni ovlaštenik te zaštite, odgovoran je svatko tko rukovodi nekim radnim procesom. Time smo stvorili piramidu odgovornosti zaštite na radu, od glavnog ovlaštenika do neposrednog rukovoditelja, odnosno poslovođe na gradilištu. Taj sustav daje rezultate“, ističe Vuković. To pokazuju i Montažini podaci o ozljedama na radu u zadnje dvije godine. Naime, 2007. ozlijedilo se 56 radnika, ili 67,5 posto ozlijeđenih na 1000 ljudi.
„Time smo bili veoma nezadovoljni, pa nam je uprava dala zadatak da u 2008. broj ozljeda smanjimo za 15 posto. No mi smo taj zadani cilj i premašili“, nastavlja Vuković. Tako su lani u Montaži zabilježene 42 ozljede na radu, odnosno 53,7 posto, što je za više 20 posto manje u odnosu na 2007. Najvažnije je, napominje direktor, da nije bilo težih ozljeda - onih sa smrtnim posljedicama i trajnim tjelesnim oštećenjima. Vuković napominje da su najmanje ozljeda na radu imali u 2006. godini - 36.
Izravne su štete ozljeđivanje radnika i posljedice koje ono može ostaviti na njegovo zdravlje i radnu sposobnost, a što s vremenom može rezultirati čak i - gašenjem tvrtke!
Kako bi ozljeđivanje sveli na minimum, svaka se tri mjeseca preko Odbora zaštite na radu (čine ga glavni ovlaštenik, rukovoditelj službe, predsjednik sindikata, predstavnika medicine rada te inspektor zaštite na radu) raspravlja o mjerama i načinima podizanja razine zaštite. „Za ovu smo si godinu zadali cilj ozljede smanjiti za još dva posto“, kaže Vuković. Ističe da je stoga dan zadatak tehničkim službama da razvijaju standardne radne operacije na kojima su evidentna najčešća ozljeđivanja, kao što su uporaba ručnih alata i rad u skučenom prostoru.
Slijedi propisivanje obveznih standardno-operativnih poslova kako bi broj ozljeda bio sveden na minimum. U ovoj godini, podsjeća Vuković, slijedi novi pravilnik o zaštiti na radu, koji donosi prebacivanje dijela odgovornosti na investitora. Zato će se već u fazi pripreme projekta morati predvidjeti mjere zaštite na radu. To podrazumijeva i obveznog koordinatora zaštite na radu, što u Montaži primjenjuju već neko vrijeme. Njegov je zadatak koordiniranje aktivnosti na radu kako jedan izvođač ne bi ugrozio drugoga.
„Mi smo to prakticirali još prije dvije godine, gdje god smo bili glavni izvođač, što je pokazalo dobre rezultate jer smo imali gradilišta bez ijedne ozljede“, napominje Vuković. Prije početka teških radnih operacija na bilo kojem gradilištu rukovoditelj radova dužan je radnike upoznati s mogućim opasnostima te načinu njihova smanjenja. To u Montaži zovu „pet minuta zaštite na radu“. “Prije 8-9 godina imali smo 250 ozljeda na radu. Drastično smanjenje njihova broja nije rezultat straha od kazni, već naše brige za radnike“, uvjerava Vuković.
Govoreći o zadovoljenju propisa zaštite na radu u europskim zemljama, ističe da su tamošnji sustavi rigorozni te u funkciji zaštite kako radnika tako i investitora, koji određuje mjere ponašanja i rada na gradilištu. „Dolaskom na gradilište, bilo u Njemačkoj, Austriji ili Finskoj, dobivate mjere o tome kako se morate ponašati. Te mjere nisu mnogo drukčije od hrvatskih, ali je rigorozno njihovo provođenje. Nema gledanja kroz prste. Ako ih ne poštujete, slijedi udaljavanje s gradilišta“, napominje Vuković, uz upozorenje da će se i hrvatski izvođači morati na to priviknuti, jer će novim pravilnikom - ako se izvođač ne pridržava mjera zaštite na radu - investitor dobiti pravo udaljavanja s gradilišta.
Češće stradavaju mlađi i neiskusniji
Đuro Đaković Termoenergetska postrojenja (TEP) u vlasništvu Austrian Energy&Enviromenta, trenutačno upošljava više od 900 radnika, a u 2009. planiraju zaposliti još stotinjak ljudi. Mirko Mršić, rukovoditelj Službe zaštite na radu u TEP-u, ističe da se u tvrtki u cijelosti poštuju zakonski i podzakonski akti koji reguliraju zaštitu na radu, od osposobljavanja radnika za rad na siguran način kod zasnivanja radnog odnosa, do dodatnog stručnog osposobljavanja.
„Najviše imamo zavarivača i bravara – cjevara, a većinu ih osposobimo i za vožnju mosne dizalice i vezanje tereta“, kaže Mršić, dodajući da se svake dvije godine radnici šalju na sistematski pregled. U svrhu zaštite na radu, u TEP-u se redovno obavlja i periodično ispitivanje strojeva budući da su isti u grupaciji poslova s povećanim opasnostima. „Zbog povreda na radu lani smo izgubili 5944 radna sata. To je, uz prosječan broj uposlenih s gotovo 800, i uz milijun i pedeset radnih sati, gubitak od 0,5 posto, što je dobar rezultat. Od 38 ozljeda, dvije je medicina rada ocijenila kao teške - lom potkoljenice i prsta, dok su ostale lakše. Od toga su na radnom mjestu nastale 34 ozljede“, kaže Mršić.
U globalu se broj ozljeda s obzirom na broj uposlenih smanjuje i uglavnom je riječ o lakšim ozljedama. Direktor TEP-a Velimir Kučinar kaže nam da je riječ uglavnom o mladim, nedovoljno iskusnim i nedovoljno opreznim radnicima.
„Ozljede je zadobilo 13 radnika s radnim iskustvom do jedne godine, 10 radnika s do tri godine radnog iskustva, tri radnika s do pet godina, jedan radnik s iskustvom do 10 godina, a s više od 10 godina iskustva povrijeđeno je šest radnika“, otkriva nam Mršić. Ističe da su najčešće ozljede prstiju ruke, a zatim slijede ozljede oka, te skočnog zgloba i potkoljenice. Ozljede su najčešće kod transporta i manipulacije na radnome mjestu. „Svakako ćemo iz tih podataka izvući pouke i mjere za svođenje ozljeda na minimum, jer nam ti ljudi trebaju u proizvodnji, ne samo ove godine, već i ubuduće. U interesu nam je imati zdrave radnike. Kroz investicije koje radimo poboljšavamo i sigurnost u radu kranova, a pjeskaranje smo zamijenili strojnim sačmarenjem. Iako tu nije bilo neposrednih ozljeda, kao posljedice smo imali zagađenje okoliša i radne sredine“, napominje Kučinar.
Mršić pak dodaje da u Službi zaštite na radu rade tri djelatnika, tu je i Odbor zaštite na radu koji se sastaje jednom u tri mjeseca, a unutar proizvodnje svaki je rukovoditelj proizvodnje i poslovođa osposobljen i ovlašten provoditi zaštitu na radu, dok je obveza radnika nositi zaštitna sredstva na radnome mjestu, koja podrazumijevaju zaštitna radna odijela, kožne rukavice, cipele sa zaštitnom čeličnom kapicom, a u većini poslova i zaštitne naočale.
„Đuru“ štite zaštitari „Buzov“
Tehničku i tjelesnu zaštitu u Industrijskoj zoni „Đuro Đaković“ obavlja zaštitarska tvrtka „Buzov“ koja upošljava 350 djelatnika i radi po cijeloj Slavoniji. „U Đuri Đakoviću obavljamo poslove tjelesne, ali sve više i tehničke zaštite. To znači da je većina tvrtki, a u ovoj ih je zoni 90, opremljena videonadzorom koji je priključen na naš dojavni centar, tako da naši zaštitari mogu pratiti i objekte i prometnice“, govori nam direktor i vlasnik tvrtke Šima Buzov. Dodaje da na sva četiri ulaza zaštitari njegove tvrtke obavljaju tjelesnu zaštitu. Ukupno, tjelesnu zaštitu imaju svi, dok se za tehničku odlučilo oko 50 posto tvrtki u zoni.
“Imamo i unutarnju ekipu koja kontrolira i po potrebi intervenira, osobito tijekom noći, a zasad nismo imali većih problema“, kaže Buzov. Posao otežava postojanje Slobodne zone, odnosno činjenica da ona nije izdvojena iz kruga „Đure Đakovića“. „Olakšanu kontrolu omogućuju“, kaže Buzov, „ENC kartice, a druge se stranke puštaju uz najavu. Svojom policom odgovornosti pokrivamo eventualnu štetu od otuđenja te štetu izazvanu našom krivnjom“, dodaje Buzov. Kaže da ugrađuju kamere i alarmne uređaje DSC, a na dojavnom im je centru s tri ekipe, priključeno više od 400 objekata.
Nema posla bez OHSAS 18 001
Voditelj odjela certifikacije sustava u TÜV Croatia Krešimir Bogunović kaže nam da je norma OHSAS 18 001 specifična norma za područje upravljanja sigurnošću i zaštitom zdravlja. „Nije riječ o zakonski obvezatnoj normi, već prije svega o tržišnom certifikatu, koji jamči da organizacija koja ga ima uvodi sustav upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću, kako radnika, tako i svih onih koji ulaze u tu organizaciju. Neki od naših klijenata, kao što je naš najveći klijent „Dalekovod Zagreb“, nisu u prilici ugovoriti poslove na vanjskom tržištu, ako nemaju taj certifikat“, ističe Bogunović.
Dodaje da još svega nekoliko hrvatskih tvrtki ima taj certifikat. Norma OHSAS 18 001 propisuje uspostavu i održavanje sustava upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću svih u tvrtki. Nakon obavljenih provjera opasnosti, procjene rizika i kontrole rizika tvrtka bi trebala imati cjelovit uvid u sve veće opasnosti po zaposlenike i druge osobe u svome krugu.