Udruga hrvatskih menadžera sigurnosti besprijekorno je odradila velik posao organiziravši središnji godišnji skup svojih članova, s više od 200 sudionika iz sektora javne i privatne sigurnosti te uz medijsko pokroviteljstvo „Zaštite“
Antun Krešimir Buterin
Pitoreskni Biograd tri je listopadska dana vjerojatno bio najsigurniji grad u Hrvatskoj. Štoviše, posve smo sigurni da bi uvid u policijska izvješća otkrio da tih dana čak ni galebovi nisu krali ribe iz ribarskih mreža, a o ozbiljnijem kriminalu da i ne govorimo. Jedino tako i može biti u gradu u kojemu se na jednome mjestu okupi dvjestotinjak menadžera sigurnosti i drugih stručnjaka iz sigurnosnog sektora, uključujući policiju, sigurnosne službe i obavještajnu zajednicu.
Biograd je, naime, od 21. do 23. listopada bio domaćinom II. konferencije hrvatskih menadžera sigurnosti. Održana pod visokim pokroviteljstvom hrvatske Vlade, čemu su svjedočili telegram potpredsjednice Đurđe Adlešić te dolazak savjetnika ministra unutarnjih poslova Marijana Benka, Konferencija o upravljanju poslovima sigurnosti otpočela je minutom šutnje u čast najzaslužnijima za naš današnji život u sigurnosti i spokoju – poginulim hrvatskim braniteljima.
Kasniji je tijek skupa sasvim opravdao očekivanja okupljenih stručnjaka, kako onih dvjestotinjak u publici, tako i onih dvadesetak predavača s govornice. Odslušavši čitav skup, programski razdijeljen u pet sekcija i 22 modula, gotovo nam je nemoguće u kratkim crtama prenijeti sve zanimljive misli, razmatranja, postavke i teze uglednih govornika u svakoj od sekcija. Ipak, osobito se atraktivnom – i po tematici i po govornicima - pokazala središnja sekcija održana prvog dana i nazvana „NATO, gospodarstvo, sigurnost“.
Živimo u društvu rizika
Govoreći o politici sigurnosti u zemljama EU-a, dekan Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Vlatko Cvrtila pozvao se na recentno istraživanje koje je pokazalo da su europske države na unutarnjem planu doživjele puč te da su se unutarnje strukture raspale. „Hitajući uspostaviti društvo blagostanja, mnoge su zanemarile aspekt sigurnosti pa smo iz industrijskog društva stigli u postindustrijsko. I sad ne samo što živimo u društvu rizika koji više ne poznaje granice, već rizike i sami proizvodimo“, detektirao je Cvrtila. Jasno, potresa, poplava i oružanog nasilja bilo je uvijek, no ti se rizici sad pojavljuju u drukčijem kontekstu, a često se prelijevaju i preko državnih granica.
„To se posebno odnosi na tranzicijske zemlje koje su, u nedostatku unutarnjih čimbenika sigurnosti, počele nalaziti one vanjske – NATO i EU. Države kao tromi mehanizam nisu mijenjale normativni okvir pa je dio sigurnosnog sektora ostao nepokriven. "Zato danas", dodao je, „suvremene države stvaraju čvrstu jezgru javno-privatnog partnerstva u sustavu sigurnosti“. Za Cvrtilu je prostor sigurnosti stoga postao jedan od normativno najuređenijih sektora, jer više nema razvoja bez visoke razine sigurnosti, a zato se i sektor privatne sigurnosti razvija rapidno. Cvrtila je na kraju pohvalio hrvatski normativni okvir, upozorivši ipak da će ga već za nekoliko godina trebati modernizirati.
O NATO-u je, ali s gospodarskog aspekta, govorio i glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca Đuro Popijač. Skoro pristupanje Hrvatske tom savezu nije samo strateško i političko, nego i prvorazredno gospodarsko pitanje jer će nam donijeti višestruku dobit. „Najvažnije makroekonomske dobiti svakako će biti daljnji rast stranih ulaganja i kreditnog rejtinga, ali i robne razmjene s drugim članicama NATO-a. A ne zaboravimo da SAD i EU čine više od polovice svjetske ekonomije“, istaknuo je Popijač. Mikroekonomske dobiti očitovat će se pak u mogućnosti hrvatskih tvrtki da preko Agencije za održavanje i nabavu (NAMSA) postanu službenim dostavljačima NATO-a. „Bit će to“, optimističan je on, „prvorazredna prilika za mnoge naše industrijske grane – od prehrambene, metalne i elektroničke do tekstilne i građevinske“. U tom će pogledu i modernizacija HV-a za sobom povući i jačanje domaćega gospodarstva. Osobitu će važnost imati offset programi, a već se ističe aktualni, za borbena vozila Patria, vrijedan 170 milijuna eura, u kojem će od 84 vozila naručena od finskog proizvođača, njih čak 78 biti proizvedeno u Đuri Đakoviću. „Pred poduzetnicima je vrijeme velikih izazova“, zaključio je Popijač, „jer se moraju brzo pripremiti kako bi što bolje iskoristili sve prednosti nastale ulaskom u NATO“.
Temu o NATO-u „zatvorio“ je Pjer Šimunović, ravnatelj Uprave za obrambenu politiku MORH-a, koji se pred neki dan vratio s razgovora u Bruxellesu. Ustvrdio je kako se već može govoriti da je proces MAP-a praktički gotov te da ubrzo slijedi puna integracija svih dijelova hrvatske sigurnosne strukture u NATO-ov sustav sigurnosti. „Pristupanje tom moćnom savezu uvest će nas u posve novu, još nedoživljenu dimenziju nacionalne sigurnosti. Prvi put u hrvatskoj povijesti bit ćemo ne samo pripušteni slušati 'velike' za velikim stolom, nego ćemo biti ravnopravni dijelovi tog društva jer NATO funkcionira po sustavu apsolutnog konsenzusa“, naglasio je Šimunović, ne propustivši dodati i ključnu prednost NATO-a kao obrambenog saveza – prema članku 5. napadnutu članicu brane sve druge članice saveza jer je to sustav kolektivne obrane. Uzvratio je i kritičarima ulaska u NATO rekavši kako nije točno da ćemo odsad biti izloženiji prijetnjama kojima dosad nismo bili izloženi. „Obveza je svake ozbiljne države da sudjeluje u borbi protiv terorizma i većih prirodnih nepogoda. Hrvatska bi, dakle, i da ne uđe u NATO, morala preuzeti svoj dio odgovornosti, baš kako to čine države poput Švedske, Finske ili Irske koje nisu članice NATO-a, a ipak masovno sudjeluju u mirovnim misijama po svijetu“.
Bogata izraelska iskustva
Prvu je sekciju Konferencije zatvorio Marijan Benko, prozborivši o „suvremenim trendovima kriminaliteta u regiji i njihovu utjecaju na unutarnju sigurnost RH“. Hrvatska, kazao je, iako formalno još nije u EU, dijeli sve suvremene trendove kriminaliteta – od jačeg krijumčarenja droga i trgovanja ljudima do prijevara i krivotvorenja. „Organizirani kriminal posvuda se evoluira i dinamički mijenja. Članstvo mu postaje mješovito te se stvara struktura legalnih poslova, što posebno mora zabrinuti državne sigurnosne strukture“, istaknuo je Benko. Naša pak regija ima specifičnosti poput sličnih jezika i razvijene kulture „crne burze“, što sve zajedno dovodi do poznatog pojma „balkanska ruta“.
Druga sekcija „Sigurnost kritične nacionalne infrastrukture“ donijela je skretanje s općeg na posebno, s naglaskom na prijeteći terorizam. Nakon što je pročelnik Ureda za upravljanje u kriznim situacijama grada Zagreba Pavle Kalinić predstavio taj nedavno osnovani ured, govornicu je poučnim izlaganjem o vlastitim iskustvima zaštite kritične infrastrukture „osvojio“ i jedini inozemni predavač. Amir Takomi bivši je službenik tajne izraelske službe Shin Bet, stručnjak za zrakoplovnu industriju koji je zadnjih desetak godina zaslužan za strateško planiranje i sigurnosne procedure u zračnim lukama i zrakoplovnim kompanijama diljem svijeta. Iako nije zaobišao ni povijesni pregled nastanka izraelske države, Takomi je otkrio da su tri ključna događaja odredila ukupnost izraelskog pristupa nacionalnoj sigurnosti.
„Tek nakon napada na naše olimpijce u Munchenu 1972. počeli smo štititi svoje delegacije po inozemstvu. Simultani napadi na šaltere međunarodnih aerodroma u Rimu i Beču 1985. natjerali su nas na jačanje sustava zaštite u zrakoplovima i zračnim lukama, dok je napad na WTC u New Yorku 11. rujna 2001. stubokom izmijenio sve dotad poznate elemente sustava sigurnosti“, objasnio je Takomi. Nakon pada „Blizanaca“ izraelska je vlada aktivirala posebne zaštitne mjere koje automatski aktiviraju sljedeća četiri scenarija: broj ljudskih žrtava veći od 1000, golema ekološka šteta, izrazita ekonomska šteta i gubitak te šteta nanesena normalnom upravljanju države. Povrh toga, uveden je i sustav SCADA za obranu od cyber terorizma. „Kritičnu nacionalnu infrastrukturu štitimo kroz pet faza – procjenu prijetnje, analizu rizika, krugove zaštite, operativno planiranje i projekt menadžment, a rezultat je kvalitetan sustav zaštite. Svaka ključna lokacija ima najmanje dva kruga zaštite, to je minimum ispod kojega ne idemo“, poručio je Takomi.
Na njegov se govor savršeno nadovezao Boris Smiljanić iz tvrtke Soboli , ujedno i zlatnog sponzora Konferencije, objasnivši što sve podrazumijeva pojam „kritična nacionalna infrastruktura“ u SAD-u i nekim državama EU-a. U hrvatskoj terminologiji zasad, međutim, postoji nešto uži pojam – objekti posebno važni zabranu zemlje, pa je očito, poručio je Smiljanić, „da će se zakonodavac morati prilagoditi smjernicama EU-a o strukturiranju sustava zaštite kritične infrastrukture“. Srećom, nećemo morati izmišljati 'toplu vodu' jer u svijetu postoji niz primjenjivih rješenja. SAD, primjerice, dijele kritičnu infrastrukturu na 17 elemenata, EU definira 10 sektora, a Velika Britanija devet“, među kojima su ne samo vojni i nevojni objekti važni za obranu zemlje, već i vladini objekti, prometni sustavi (zračne i pomorske luke), ali i sektori poput komunikacija, hrane i vode, elektrana, pošte, financija i zdravstva, a u slučaju SAD-a štite se čak i nacionalni simboli.
Mišlju da „kriza nije ono što se stvarno dogodilo, nego ono što ljudi misle da se dogodilo“, Ivica Žigić iz Croatia osiguranja naglasio je ključnu važnost odnosa s javnošću tijekom kriznih stanja, ustvrdivši da odjel za odnose s javnošću i odjel sigurnosti u nekoj kompaniji moraju usko surađivati i prije i u tijeku i nakon krizne situacije. „Kriza može tvrtku osnažiti, ali je može i upropastiti. Ako ne želite propast, krucijalnu ulogu imaju menadžment sigurnosti, ali i dobri glasnogovornici koji disperzirajući istinite informacije medijima, od javnosti zapravo stvaraju suradnika i saveznika“. Žigić je menadžerima sigurnosti ponudio i niz praktičnih savjeta: „Kod krizne je situacije bitno prvih 20 sekundi javnog nastupa; uvijek budite mirni, staloženi, optimistični i suosjećajni; izbjegavajte rečenicu 'bez komentara'; recite 'žao nam je'; novinara gledajte u oči i pustite gada ima zadnju riječ; nikad ne odgovarajte na provokacije, zaboravite na humor, a po završetku krize uvijek zahvalite svim javnostima...“
Pametne kamere i sigurne sobe
Drugi dan Konferencije donio je nove dvije sekcije, sadržajno mnogo stručnije, ali ništa manje zanimljive. Najprije je direktor Geofota Zvonko Biljecki objasnio važnost geoinformacijskih sustava u ostvarivanju javne, privatne i korporativne sigurnosti, dodavši da Hrvatska već sad ima digitalne topografske podatke bolje od svih novih članica NATO-a. „Cijelu smo državu premrežili detaljnim vojnim kartama i 3D-modelima, te raspolažemo s bogatom bazom podataka koji više nisu tajna, ali ih se zasad još vrlo slabo koristi“, požalio se Biljecki. Goran Oparnica iz INSIG2 sudionicima je razjasnio što je to „sigurna sistem-sala“, osobito u slučaju vanjskih požara kao najveće opasnosti, upozorivši da je jedini pravi odgovor na moguće katastrofe norma EN 1047/2. Hrvoje Milašinčić iz Sedam IT raspravljao je o računalnoj forenzici, a Dejan Čakija iz Eccos Inženjeringa o kompleksnim sustavima kontrole pristupa u strogo štićenim prostorima. U svijetu se, kazao je, najčešće koriste biometrija otiska prsta (59%), geometrija lica (13%), šarenice oka (5 %) te provjera dlana (4%) i prepoznavanje vena (3 %), no daljnjim razvojem tehnologije nove će metode biti još kompleksnije.
Vizualno atraktivno s mnoštvom video-snimaka i projekcija bilo je izlaganje Roberta Pažitke iz Pro Alarma, koji je zborio o inteligentnoj analizi video-sadržaja. „Novu eru u video-nadzoru“, kazao je on, „donose megapikselni i multimegapikselni senzori i kamere koje sigurnosnim službama omogućuju sliku prepunu informacija s dosad neviđenom čistoćom“. Inteligentna analiza snimljenog sadržaja pomoću suvremenih algoritama ujedno drastično olakšava posao operaterima te im povećava efikasnost za čak pet puta. „Većina objekata ima analogne kamere i digitalni snimač, no ako među njih još samo 'ubacimo jednu kutiju', dobit ćemo pametan sustav“, poručio je Pažitka.
Četvrta i peta konferencijska sekcija – „Informacijska sigurnost i kontinuitet poslovanja“ odnosno „Sigurnost novčarskih i osiguravajućih institucija“ izazvale su nešto manje zanimanje sudionika, što je šteta jer su predavači, sve redom vrsni stručnjaci iz svojih resora, zainteresiranima predstavili čitav niz noviteta. Ravnatelj zavoda za sigurnost informacijskih sustava Bruno Baljkas osvrnuo se na zakonodavne okvire, Bojan Ždrnja komentirao je rizike i prijetnje informatičkog doba, osobito na Internetu, dok je Dejan Košutić govorio o provođenju informacijske sigurnosti uz pomoć norme ISO 27001. Izlaganje Saše Aksentijevića o aktualnim zbivanjima na području informacijske sigurnosti, s osvrtom na bankarski sustav, izazvalo je i jedinu pravu polemiku, pa čak i neslaganje nekih sudionika u publici.
Iz zadnjeg dana svakako valja izdvojiti predavanje pomoćnika ministra unutarnjih poslova Žarka Katića o rezultatima primjene Zakona o izmjenama i dopunama zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima. Katić je, naime, mišljenja da su izmjene donijele boljitak i veću sigurnost, što je potkrijepio i statističkim podacima iz kojih je najočitiji napredak u bankama koje u zadnje tri godine bilježe drastičan pad broja razbojstava – s 51 i 26 u 2005. i 2006. na svega 6 ove godine!
O sinergiji sigurnosti i osiguranja te o prijevarama u osiguranju zborili su stručnjaci Croatia osiguranja Vanja Nadali i Berislav Matijević, a Konferenciju je upečatljivom multimedijalnom prezentacijom o zaštiti novčanica i prepoznavanju falsifikata, zaključio Đuro Črnjak, direktor HPB-ova ureda za korporativnu sigurnost. Uz ritmove pjesme Pink Floyda „Money“, Črnjak je zapravo dao savršen šlagvort cijeloj Konferenciji, podsjetivši sve nazočne da sigurnost - nema cijene.