Pandemija, lockdown, brojne restrikcije i neizvjesnost kojoj smo svakodnevno izloženi dovode do doživljaja stresa i neupitno negativno djeluju na mentalno zdravlje populacije, a pogotovo onih pojedinaca koji su prethodno imali poteškoće psihičke prirode. Među najčešćim poremećajima koji se povezuju s pandemijom nalaze se anksiozni i depresivni poremećaji te zloupotreba opojnih sredstava, alkohola i droga, kao i povećana konzumacija cigareta. Tijekom pandemije više su prisutne i druge poteškoće u
Nataša Gajski Kovačić
Trenutačno smo izloženi “novom normalnom” gdje se opravdano pitamo što nas čeka u daljnjoj budućnosti. Osim straha od zaraze, pandemija COVID-19 ima puno šire implikacije što predstavlja poseban izazov za mentalno zdravlje različitih dobnih skupina. Pandemija je narušila sve aspekte naših života: osobnog, obiteljskog, društvenog i poslovnog. Puno je natpisa u medijima, ali i u stručnoj literaturi, koji predviđaju pandemiju mentalnih poremećaja po završetku pandemije COVID-19. Čimbenik rizika za nastanak mentalnih poremećaja u početku novonastale situacije bila je karantena, dok su danas to socijalno distanciranje, strah od zaraze, liječenje oboljelih, stres na poslu, neizvjesna budućnost, briga za dobrobit obitelji i egzistenciju. Posljedice na ekonomskom, društvenom, obiteljskom i obrazovnom planu iz dana u dan sve su veće.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije od 134 anketirane države stručnu pomoć, na razini vulnerabilnih skupina čije je mentalno zdravlje ugroženo, trenutačno dobiva tek sedam posto anketiranih zemalja, dok se u čak 93 posto anketiranih zemalja javljaju različiti problemi koji onemogućavaju redovan rad psihijatrijskih službi i centara za mentalnu skrb. Anticipacija ugroze i dalje postoji, poglavito dolaskom sezonskih virusa koji se pojačano manifestiraju u jesenskim i zimskim mjesecima, pri čemu suočavanje s opasnošću od zaraze i prateće promjene načina života i funkcioniranja, u pozadini dovode do galopirajućeg porasta mentalnih poteškoća u pučanstvu.
Pandemija se nekako poklopila s pokretanjem trogodišnjeg projekta “Unaprjeđenje mentalnog zdravlja vulnerabilnih skupina” čiji je cilj doprinijeti zaštiti, očuvanju i unaprjeđenju zdravlja stanovništva u Republici Hrvatskoj. Program bi kroz tri godine provedbe trebao osigurati osnovne preduvjete za učinkovitije suočavanje radno aktivnog stanovništva sa stresom i psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu i njihovu rehabilitaciju, to jest podržati i osnažiti proces prilagodbe relevantnom socijalnom okruženju. Također, cilj je povećati kvalitetu i kvantitetu savjetodavnih usluga vezanih za stres i psihosocijalne rizike na radnom mjestu na području cijele Republike Hrvatske.
Projekt provode Udruga mobbing i Služba za medicinu rada HZJZ-a. Projekt ima dva pristupa zaštiti mentalnog zdravlja: reaktivni, u slučaju kada se teškoće već manifestiraju i kada je potreban individualni pristup, te proaktivni, usmjeren prevenciji teškoća i očuvanju mentalnog zdravlja, što je trenutačno jedan od prioriteta u sklopu projektnih aktivnosti. Udruga mobbing je tako tijekom pandemije COVID-19 započela i s pružanjem online savjetovanja iz područja radnog prava kao i psihoterapijskog savjetovališta za zaštitu mentalnog zdravlja vulnerabilnih skupina. Kako saznajemo od Dubravke Šimunović, doc.dr.sc., prof. rehabilitator, u situacijama kad je narušeno mentalno zdravlje pojedinca u kontekstu proaktivne skrbi o mentalnom zdravlju ljudi (prevenciji psihičkih teškoća i bolesti i očuvanju mentalnog zdravlja), Udruga mobbing pokrenula je online savjetovalište odmah nakon lockdowna izazvanog pandemijom Covida 19. Na dnevnoj bazi uslijedili su brojni pozivi vezano uz poteškoće prilagodbe na novonastalu situaciju do situacija u kojima je dominirao strah od gubitka posla. Naime svi skupa pripadamo ranjivim skupinama neovisno o kronološkoj dobi ili životnom ciklusu u kojem se nalazimo. Svatko od nas različito reagira na ovu ugrozu kojoj smo izloženi. Projekt između ostalog ima za cilj prevenirati razvoj mentalnih bolesti i pomoći pojedincima da očuvaju mentalno zdravlje bilo kroz individualno savjetovalište ili grupni rad. Postoje i oni pojedinci koji ne pronalaze načine kako da sačuvaju svoje mentalno zdravlje kao i oni koji imaju povijest mentalnih poteškoća, njima je potreban reaktivni pristup kroz pomoć projektnog tima.
Interesiralo nas je koji su problemi zbog kojih ljudi najčešće traže savjet. “Online psihoterapijsko savjetovalište od ožujka 2020. pruža besplatne usluge. Teško je izdvojiti koji su problemi najviše zastupljeni. U periodu pandemije na površinu su izašli brojni problemi - od partnerskih odnosa, nasilja u obitelji, neslaganja s djecom, mobbinga na radnom mjestu, do straha od zaraze i smrti”, kaže Dubravka Šimunović. Nerijetko se osobe koje su oboljele od koronavirusa, susreću i sa stigmatizacijom u radnoj i životnoj sredini.
Stigmatizacija
“Stigmatizacija osoba ovisi o bezbroj faktora. Neki stručnjaci tvrde da je stigmatizacija velikim dijelom uvjetovana situacijom koja je nepoznata. Kada je nešto nepoznato strah je više izražen pri čemu on ima poveznicu sa drugim osobama. Stigmatizacija je vrlo opasna jer narušava socijalnu koheziju koja je već narušena preporukom o izbjegavanju kontakata kao preporuke zaštite od virusa. Stigmatizacija u kontekstu osoba koje su oboljele od Covida može rezultirati prikrivanjem simptoma kod drugih osoba, što u konačnici može dovesti do nekontroliranog širenja bolesti”, kaže Dubravka Šimunović.
Pandemija COVID-19 i s njim povezani lockdown prema istraživanjima mogu izazvati različite mentalne poremećaje. Uz pandemiju, imali smo i potres s kojim se mnogi teško nose, do te mjere da mogu razviti i PTSP. Zanimalo nas je kako pomoći takvim osobama i koliko takve stresne situacije s kojima se ove godine suočavamo mogu utjecati na psihičko zdravlje ljudi.
“Stanovnici grada Zagreba i okolnih mjesta uistinu su prošli turbulentno razdoblje. Oni nisu bili izloženi jednoj ugrozi, paralelno su se događale dvije. Ni sami nismo svjesni koliki broj ljudi ima posljedice onog što se događa i ovoga čemu smo i dalje izloženi. Postoji izreka koja je jedno vrijeme dominirala na socijalnim mrežama. Otprilike glasi: tko preživi 2020. o njoj će pričati budućim generacijama. Mentalno zdravlje pučanstva je uistinu ugroženo, međutim i dalje vlada otpor vezano uz traženje pomoći. Veliki broj udruga i pojedinaca stavili su se u službu onih kojima treba pomoć oko zaštite mentalnog zdravlja. Nažalost, živimo u društvu gdje će gotovo svaka osoba posegnuti za tabletom protiv glavobolje, ali kada imamo duševnih poteškoća onda se povlačimo u sebe i nosimo svoju patnju pazeći da je drugi ne vide, a kamoli prepoznaju”, pojašnjava Dubravka Šimunović.
“Pandemija, lockdown, brojne restrikcije i neizvjesnost kojoj smo svakodnevno izloženi dovode do doživljaja stresa i neupitno negativno djeluju na mentalno zdravlje populacije, a pogotovo onih pojedinaca koji su prethodno imali poteškoće psihičke prirode. Među najčešćim poremećajima koji se povezuju s pandemijom nalaze se anksiozni i depresivni poremećaji te zloupotreba opojnih sredstava, alkohola i droga, kao i povećana konzumacija cigareta. Tijekom pandemije više su prisutne i druge poteškoće u funckioniranju kao što su problemi s koncentracijom, poteškoće sa spavanjem, promjene prehrambenih navika, doživljaj usamljenosti, a moguća su i autodestruktivna ponašanja”, tumači Helena Koren, psihologinja iz Službe za medicinu rada i sporta HZJZ. Pitamo je koliki je problem što od početka trajanja pandemije pacijenti ipak malo teže dolaze do liječnika, što je osobito teško onim bolesnicima s nekim oblikom psihičkih poremećaja. Kaže, problem je značajan, svakako: “Tijekom pandemije zdravstvene službe funkcioniraju na drugačiji način i teže je doći do liječnika. S druge strane, pacijenti odgađaju preglede za koje smatraju da nisu hitni u tom trenutku, što dugoročno može imati negativne posljedice na zdravlje. Iako je COVID-19 primarna tema o kojoj se govori, za vrijeme pandemije nikako ne bismo smjeli zanemariti vlastito zdravlje, bilo fizičko ili mentalno. Kada govorimo o pacijentima s mentalnim problemima, oni su posebno osjetljiva skupina u ovako kriznim razdobljima. Bilo da su ranije imali poteškoća psihičke prirode koje su se intenzivirale tijekom pandemije ili su poteškoće počeli doživljavati za vrijeme pandemije, važno je da imaju pristup zdravstvenim ustanovama, radi terapije i psihosocijalne podrške”.
Lockdown nam je donio i promijenjeni način rada – rad od kuće ili u AB smjenama. “Svijet rada morao se brzo prilagoditi na novonastale okolnosti. Velik broj ljudi primoran je raditi od kuće ili u nekoj drugačijoj organizaciji rada, kao što je rad u smjenama. Promjena, kakva god da je, zahtijeva prilagodbu radnika. Iako rad od kuće ima prednosti, omogućuje fleksibilnost, smanjuje troškove i vrijeme putovanja na posao, s druge strane, može predstavljati izvor stresa za radnika. Glavni izvori stresa koji se povezuju s radom od kuće su nejasne granice između poslovnog i privatnog dijela dana, što uključuje rad izvan standardnih radnih sati, kao i istovremenu zaokupljenost ukućanima i privatnim obavezama te izolacija, odnosno manjak komunikacije s kolegama i nadređenima te otežanu razmjenu informacija”, kaže Helena Koren.
Otkazi ugovora o radu
Poznato je da je tijekom epidemije mnoštvo ljudi ostalo bez posla. Kako kaže Suzana Blanuša, mag.iur., pravnica u Udruzi mobbing svakodnevno u toj Udruzi zaprimaju desetak poziva i e-mailova s upitima vezanim uz način otkazivanja ugovora o radu. U većini slučajeva radi se o poslovno uvjetovanim otkazima gdje poslodavci otkazuju ugovore o radu uslijed smanjenja posla, pada prihoda odnosno prometa, provođenja reorganizacije zbog planiranog smanjenja broja zaposlenika i sl. U odlukama o otkazu većina poslodavaca poziva se na gospodarske i poslovne posljedice pandemije.
“Veći porast upita stranaka vezanih uz otkaz dogodio se krajem kolovoza i početkom rujna što možemo povezati s time da su prošli godišnji odmori i da je za veliki broj poslodavaca prestala isplata državnih potpora za očuvanje radnih mjesta. Kada nam se stranke obrate telefonskim putem, e-mailom ili osobnim dolaskom, zanima ih opravdanost otkaza ugovora o radu, koja su njihova prava vezano za otpremninu, naknadu za vrijeme nezaposlenosti, godišnji odmor, dužinu otkaznog roka, obvezama i pravima za vrijeme otkaznog roka i dr. Također, zanima ih mogućnost pravnog osporavanja odluke o otkazu, na koji način mogu pokrenuti postupak i u kojem roku. Takvim strankama pružimo pomoć na način da izvršimo uvid u odluku o otkazu radi procjene njezine opravdanosti i dopuštenosti, od stranke zatražimo sve potrebne informacije da bi utvrdili je li poslodavac prilikom otkazivanja postupio sukladno zakonu, uputimo ih koja prava imaju ili nemaju, pružimo pomoć oko sastavljanja zahtjeva za zaštitu prava radnika ako je isti potreban radi zaštite prava stranke”, objašnjava Suzana Blanuša.
Nataša Gajski Kovačić