Teroristi sve češće koriste informacije o prostoru!

Antun Krešimir Buterin, Dražen Najman

Kad netko kaže da se bavi fotogrametrijsko-geoinformatičko-kartografsko-katastarskim djelatnostima u što se ubraja aerofotogrametrijsko snimanje, digitalna fotogrametrija, katastarska izmjera, izrada topografskih i katastarskih baza podataka, digitalna kartografija te dizajn i kreiranje geoinformatičkih sustava i rješenja, mnogi će zijevnuti i zlobno prokomentirati: "To je sigurno dosadno!" No posao kojim se bave stručnjaci tvrtke Geofoto sve je samo ne dosadan. A i riječ "sigurno" u ovoj priči ima prilično važnu ulogu jer se upravo zahvaljujući radu Geofota prostor sigurnosti širi na gotovo svim kontinentima svijeta.

Nekoć mala zagrebačka tvrtka danas je ugledni globalni sudionik na tržištu, jedna od najjačih i najkvalitetnijih geodetskih kompanija na svijetu s konstantnim rastom poslovanja i prihoda. Iza tog uistinu fantastičnog uspjeha stoji - jedan jedini čovjek. Zvonko Biljecki vlasnik je i predsjednik Uprave kojega smo na početku razgovora za Zaštitu zamolili da nam opiše vezu geodezije kao struke s industrijom sigurnosti i zaštite.


Možete li objasniti kakva je točno povezanost sigurnosti i geodezije?

Geoinformacijski sustavi, odnosno prostorno locirana informacija, apsolutno su važan i bitan temelj za projektiranje bilo kojeg sustava sigurnosti. Štoviše, ne samo za projektiranje, nego i za provođenje, nadzor i konačnu analizu eventualnih pozitivnih rezultata ili pak posljedica neželjenog događaja. Prostorno locirana informacija nije, dakle, više karta u dvije dimenzije. Ona je do jučer još mogla dati geometrijske informacije, geometriju prostora, nekim dijapazonom boja ili šrafura, simbologijom, no takve su informacije ipak nedovoljne za današnje vrlo zahtjevne sustave zaštite – elektroničke i fizičke.


Kako je uopće nastala geoinformatika odnosno tipografija?

Uglavnom su ih provodile vojske koje bi se, osvojivši određeni teritorij, obično našle u neugodnoj situaciji da ga moraju i obraniti, i to s lošim informacijama o prostoru koje su se prije svega temeljile na vizualnom doživljaju prostora, poslije i na skicama, a tek u novije doba i na kvalitetnim topografskim kartama. Danas se, međutim, te informacije temelje na vrhunskim geoinformacijskim sustavima – gdje je prostor trodimenzionalan i preveden u baze podataka. Uz to, danas živimo u posve drukčijim uvjetima, veliki su ratovi iza nas, nadamo se da ih više neće ni biti, što znači da nam sad preostaje štićenje i čuvanje nekog prostora. A da bismo u tome uspjeli moramo ga odlično poznavati i imati sve informacije o njemu – trodimenzionalne, atributne, kao i one o vlasništvu, o preprekama, podzemnim instalacijama, svim vrstama prolaza… Sve to omogućuje geoinformatika.


Kako i sami kažete, velikih ratova više valjda neće biti, no zato redovito stižu vijesti o terorističkim napadima diljem svijeta. Može li se reći da su informacije o prostoru ujedno ključne i za borbu protiv terorizma?

Apsolutno! Nažalost, to su već shvatili i teroristi koji često koriste informacije o prostoru, naročito one s Googlea. Danas kod nabavke opreme za izrazito zahtjevne projekte i prikupljanje i obrade prostornih podataka, vidimo da su one pod velikim restrikcijama. Štoviše, to nam zadaje i dosta problema. Mi u Geofotu, dakle, iako smo već poznata svjetska tvrtka, po nekoliko mjeseci čekamo eksportne dozvole da bismo u neku državu uveli opremu visoke tehnologije.
Ta se striktna zaštita provodi u svim zapadnoeuropskim zemljama i SAD-u upravo kako bi se onemogućilo da padne u ruke terorista. Antiteroristička borba počinje već u trenutku mogućnosti pojave ne samo terorističkog djelovanja, nego i praćenja aktivnosti povezanih s vremenskom komponentom. U tom smislu geoinformatika služi za prevenciju, jer temeljem informacija o kretanju sumnjivih osoba i određene vremenske frekvencije događanja, točno se i s vrlo visokom pouzdanošću može predvidjeti neka teroristička akcija. Obavještajne službe u Europi i svijetu to već često koriste, a takav sustav uvodimo i s našim obavještajnim službama. Antiterorističko djelovanje mora, naime, biti iznimno precizno u fizičkom smislu. Točno se mora znati da je osoba sa zlim namjerama u tom trenutku na trećem katu, u tom dijelu zgrade i u toj prostoriji. Upravo to ovi naši geoinformacijski sustavi i omogućuju.

Minski informacijski sustav na internetu Hrvatska je zbog desetaka tisuća mina posijanih posvuda tijekom velikosrpske agresije 90-ih godina, danas zapravo još u ratu u kojem se i dalje gine. Vaša je kompanija aktivno uključena u projekt razminiranja. U kojoj je on fazi? Projekt je u potpunosti zaživio. Danas u Hrvatskoj imamo 887 četvornih kilometara minski sumnjivog prostora, u odnosu na 6500 prije 12 godina. Danas smo angažirani na održavanju tog sustava, te na mjerenju i uvođenju informacija o svim razminiranim površinama. Napravili smo i minski informacijski sustav, orijentiran na web, kako bismo svim hrvatskim građanima omogućili da se informiraju o minski sumnjivim prostorima i već razminiranim površinama. Na drugoj razini tog sustava sve tvrtke koje sudjeluju u razminiranju kao i sve javne institucije imaju preko weba izravan pristup bazama podataka sa svim informacijama koje građani iz sigurnosnih razloga ne mogu imati. One time mogu bolje predvidjeti svoje aktivnosti, projektirati razminiranja, određivati prioritete na određenim područjima i, prije svega, razminirane površine staviti u funkciju. Sličan projekt predložili smo i vlastima susjedne Bosne i Hercegovine, no još ništa nije pokrenuto. Uz potporu Hrvatskog centra za razminiranje nedavno smo s takvim projektom posjetili i Azerbajdžan, a nešto smo u suradnji s tvrtkom DOK-ING pokrenuli i u SAD-u, pa uskoro očekujemo i ugovor.

Teroristi, dakle, koriste Google i druge blagodati suvremenog svijeta i naprednih tehnologija, baš kao što ih koriste i obični turisti. Kako ih u tome spriječiti, ili barem ograničiti?

To je gotovo nemoguće. Osim toga, imam jednu svoju osobnu teoriju o terorizmu. Njega treba spriječiti nudeći ljudima šansu u životu jer su teroristi uglavnom ljudi bez bilo kakvih šansi. A to je, nažalost, politička odluka. Nisam katastrofičar, no siguran sam da će terorizma ubuduće biti još i više. Ne možemo ga se riješiti geoinformatikom, niti raznim antiterorističkim mjerama, već samo i isključivo politikom i gospodarstvom, pružajući tim ljudima šansu da u životu nešto rade te da od tog rada zarađuju i pristojno žive.


S obzirom da vaša tvrtka i sama raspolaže obiljem vrlo vrijednih podataka, na koji ih način vi štitite od uljeza svake vrste?

Naša je tehnička zaštita izrazito visoka, elektronska je na najvišoj mogućoj razini, a imamo i vrlo snažnu fizičku zaštitu. Cijeli jedan kat naše zgrade radi na programu NATO-a. Svi ljudi zaposleni na njemu, njih četrdesetak, prolaze stalne i redovite kontrole i provjere. U svijetu je, naime, poznato da u čak 80 posto hakerskih upada nije riječ o upadu izvana, već o napadu iznutra, od samih zaposlenika. Zato činimo apsolutno sve da na tim projektima zapošljavamo maksimalno pouzdane i zadovoljne osobe. Netko iznutra može vam postati neprijatelj ako je nezadovoljan plaćom ili ako se našao u nezavidnoj životnoj situaciji. Ako je, recimo, potrošio više no što je zaradio, on postaje idealna meta za manipulaciju. Povrh svega, mi smo kod Nacionalnog vijeća za sigurnost pokrenuli još jedno osiguranje certifikata, u čemu smo definitivno među prvim privatnim tvrtkama u Hrvatskoj. Pritom nam nije cilj samo administrativno dobiti certifikat, nego smo uveli sve moguće mjere. Nadalje, svi koji rade s povjerljivim informacijama, a takvih je kod nas većina, potpisuju poseban ugovor i prolaze našu unutarnju kontrolu.


Trebaju li aerosnimke sigurnosno bitnih, pa i zaštićenih objekata, biti javno dostupne svima ili ipak treba postaviti jasna ograničenja, onako kako je to bilo u bivšoj državi?

Ograničenja svakako moraju postojati, no ponajprije treba znati što je vojna, odnosno općenito sigurnosna tajna. Danas to više nisu samo objekti. Svima je poznato da se u tom i tom objektu nalazi određeni tip institucije, organizacije ili infrastrukture. U samoj je tajnosti podataka najbitnije koliko su dobro obučeni ljudi, kakva im je taktika zaštite – bilo države bilo građana, te jesu li upoznati sa svim dijelovima podzemne infrastrukture - optičkim kablovima, elektronikom i sl. Manje je bitno posjedujemo li informaciju je li to vojarna ili policijska postaja, pa sam uvjeren da upravo u tom smislu i treba razmišljati. Ne treba, dakle, skrivati da su u nekoj zgradi policijska postaja ili skladište streljiva, no zato treba dobro skrivati podatke o vrsti streljiva te kako su uvježbani ljudi koji tu zgradu osiguravaju. Takvi se podaci moraju držati u strogoj tajnosti.

Kraće ne može: Radimo za SAD, Švedsku, Norvešku i OI u Londonu Dosta se piše o vašim većim projektima. S kojim sve vojskama i policijama svijeta radi Geofoto? Najviše radimo s vojskama Kraljevine Švedske i Kraljevine Norveške kao i s vojskom Sjedinjenih Američkih Država, te s vojskama zemalja u regiji. Je li istina da ste aktivno uključeni u projekt osiguravanja Olimpijskih igara koje će se 2012. održati u Londonu i za koje mnogi tvrde da će sigurnosno biti možda I najzahtjevnije Igre u povijesti? Jest, istina je. A može li se išta pobliže doznati o tom projektu i o vašoj ulozi u njemu? Ne. Pokušajte nam onda barem hipotetski razjasniti što Geofoto može napraviti za masovnu manifestaciju te vrste i te razine opasnosti? Od projektiranja sustava zaštite, do njegovog provođenja, instalacije potrebne opreme i ljudstva, pa sve do tzv. monitoringa svih procesa.

Na kakvim projektima, ako se smije znati, Geofoto upravo radi, koji su poslovi u postupku?

Po narudžbi Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH trenutačno radimo vojni geografski informacijski sustav Hrvatske. To je projekt kojim je Hrvatska jednim dijelom i osigurala ulazak u NATO. Ti su podaci u potpunosti komforni podacima NATO-a, no tu su i mnogi drugi podaci. Sa sigurnošću mogu reći da je hrvatski sustav digitalnih topografskih podataka vrhunski, jedan od najboljih od svih zemalja članica NATO-pakta, uostalom i zato što je nastao zadnji pa smo mogli primijeniti najmodernije tehnologije i iskustva drugih. Za taj su nam posao trebale četiri godine. Takve vrhunske topografske sustave u Europi imaju još samo Njemačka, Francuska, Danska, Norveška, Švedska, Velika Britanija. I nitko više.


Kad već spominjete NATO, zadnji put kad smo razgovarali RH još nije bila članicom toga moćnog vojnog saveza. Što se za Geofoto promijenilo otkako smo lani ušli u NATO?

Sad imamo pristup apsolutno svim projektima NATO-a. U tijeku su, a neke smo već i napravili, određene certifikacije. Izrazito striktni NATO-ovi uvjeti zaštite podataka čak su i veći no što smo mislili, što nam se sviđa. Geofoto se već godinu dana potpuno ravnopravno natječe sa svim tvrtkama iz drugih zemalja članica NATO-a. Projekti za NATO u našem poslovnom planu zauzimaju i sigurno će i ubuduće zauzimati velik prostor. Nas je ulazak Hrvatske u NATO neobično razveselio, ne samo u poslovnom smislu jer smo ravnopravni ostalima, već smatramo da je taj korak vrlo bitan za našu domovinu. U kontekstu NATO-a svakako treba istaknuti offset-programe. Hrvatska je pokrenula brojne takve programe nabavke vojne opreme, od kojih su neki već realizirani, a neki će tek biti dogovoreni.


Koji segment vaših aktivnosti može najviše pridonijeti jačanju i unaprjeđivanju javne sigurnosti? Jesu li to aerofotogrametrijski snimci, 3D, orto-foto snimci…?

To je bez premca 3D. Posrijedi je tehnologija koja omogućuje potpun uvid u prostor, ne samo u vizualnom smislu, nego i u atributnom, u karakteristikama i strukturi pojedinih objekata. Kad kažemo zaštita, ne mislimo samo na zaštitu od provale i terorizma, već i na zaštitu od požara, poplave… Primjerice, jeste li znali da se geoinformacijski sustav New Yorka temelji, odnosno osnovan je upravo zbog potrebe zaštite od požara. Sve zgrade, pa tako i najmanje kućice, imaju – temeljem zahtjeva osiguravajućih kuća – izrazito konkretne i kvalitetne prostorne podatke o njihovoj "izloženosti" požarima. A taj segment koji je u SAD-u izrazito bitan, kod nas je praktički nepoznat. Croatia osiguranje i ostale naše veće osiguravajuće kuće uopće nemaju informaciju niti vide objekt koji osiguravaju, da i ne govorimo koliko je bitno znati – od kojeg su materijala, kakve su pristupne ceste i koje su druge mogućnosti zaštite tih objekata.
Nedavno smo napravili geoinformacijski sustav upravljanja svim nekretninama Croatia osiguranja, a sad bismo trebali započeti i sustav za kontrolu prijava šteta na poljoprivrednim površinama u slučaju požara i elementarnih nepogoda. I to je jedan sustav prevencije i zaštite, gdje se uspoređuju stanje prije i stanje poslije nepogode. Pojam zaštite vrlo je širok, ali istodobno i vrlo pogodan za manipulaciju i špekulaciju. Očekujemo, primjerice, da ćemo zahvaljujući tom sustavu spriječiti manipulacije i prijevare u domeni opožarenih i poplavljenih površina, što će Croatiji donijeti uštedu 30-40 milijuna kuna godišnje. Oni trenutno, naime, plaćaju 60 do 100 milijuna kuna, ali se smatra da je više od 50 posto takvih prijava – lažirano! Možete i sami zamisliti koliki će to utjecaj kasnije imati na premije i prevenciju.


Kazali ste nedavno da vam je cilj vlastita baza podataka koju biste onda prodavali ili koncesijski davali zainteresiranim korisnicima. Ubrajate li među njih vojske, policije i općenito sigurnosni sektor?

Upravo tako. Već smo obavili neke preliminarne razgovore i pokrenuli projekt Geofoto geoportala. Taj vrlo konkretan projekt financira Europska banka za obnovu i razvoj te očekujemo da će biti dovršen do kraja ove godine.

I društveno koristan posao može biti profitabilan Lani ste od Internacionalne lige humanista dobili nagradu "Humanist desetljeća". Koliko vam znači to priznanje, je li vam ono vrjednije od npr. Zlatne kune ili nagrade za poduzetnika godine? Prema mom osobnom sustavu vrijednosti, to je najveća nagrada koju bih ikad u životu mogao dobiti, i vjerojatno nema ničega drugog te vrijednosti što je moguće osvojiti. Geofoto je dosadašnjim djelovanjem prije svega pokazao društveno odgovorno poslovanje, prema čemu su uvelike orijentirani i svi naši poslovni planovi za budućnost – i u zaštiti okoliša i u promociji struke i u odnosu prema svim klijentima, ali i zaposlenicima. Prema svima i prema svačemu nastojimo se odnositi društveno odgovorno. Iako naše poslovanje zadnjih pet godina pokazuje da smo izrazito profitabilna tvrtka, nama profit – nije na prvome mjestu. A to znači samo jedno - da i ulaganje u društveno koristan posao može donijeti veliku zaradu. Odakle vam ta fasciniranost kartama, koje su zapravo odredile vaš životni put? Moj je otac bio pasioniran lovac i ribolovac. S četiri sam godine išao s njim u ribolov, sa šest u lov, i tako gotovo svakog vikenda, pa i po 15 dana na kampiranje. Ti kontakti s prirodom i širinom prostora brzo su me osvojili pa sam već s 10-11 godina počeo crtati vlastite skice karata i putova koje smo prošli… U školi sam pak jako volio matematiku, a geoinformatika je čvrsto povezana upravo s matematikom.

Hrvatska posjeduje iznimno bogatu bazu kartografskih podataka, no prije nekoliko godina bili ste nezadovoljni vrlo slabim korištenjem te baze od strane institucija. Ima li promjena nabolje?

Nažalost, ništa se nije promijenilo. Upravljati podacima i održavati ih mogu i trebaju isključivo privatne institucije, ili možda još bolje agencije gdje postoji koordinacija, pa čak možda i zajedničko vlasništvo nad podacima od strane i privatnog i državnog sektora. Niz je argumenata zašto je to tako.


Neki Geofoto gledaju kao veliko nebesko oko koje nas snima iz visina. Doživljavate li i sami sebe tako?

I ne i da. Mi smo s ovom djelatnošću počeli još 1993. godine, a zahvaljujući nama već je 1995. i 1996., a osobito 1997., s takve vrste podataka skinut bauk nedodirljivosti i tajnosti. Pojavom Geofota, kako na tržištu, tako i u Hrvatskoj, ti su podaci polako postajali dostupni svima i na korist svih. Od toga, dakle, korist moraju imati svi porezni obveznici, svi građani i cjelokupno gospodarstvo. To je, na kraju krajeva, sad riješeno i direktivama Europske unije – kroz projekt INSPIRE (Infrastructure for Spatial Information in Europe) na način da upravo prostorni podaci budu jedan od glavnih čimbenika pokretanja gospodarstava zemalja EU-a te u funkciji osobito sigurnosti, zdravstva i zaštite okoliša. Dakle, imamo li dobre prostorne podatke, možemo napraviti mnogo više u svim segmentima djelovanja, a posebice u gospodarstvu, kod donošenja odluka, kod projektiranja, planiranja, ali i provođenja planiranih aktivnosti.


Svjedoci smo globalne i lokalne recesije. Kako se vi nosite s time?

Moramo raditi puno više za isti novac. Projekte je mnogo teže pokrenuti i provesti te održati potrebnu likvidnost. Teže nam je svakako.


Hrvatska je zasad sigurna zemlja. Koliko Geofoto doprinosi da to stanje zadržimo, da se i dalje dičimo sigurnošću i nas domaćih i gostiju?

Jest, Hrvatska je iznimno sigurna država, što ovisi o nama, o ljudima koji u njoj žive. Naš sustav vrijednosti doista je sve više okrenut stvaranju novoga, poštenju, otvorenosti i korektnosti, pa sam uvjeren da će nam biti još i bolje. A mi ćemo se, u tom našem malom, ali važnom segmentu djelovanja, i dalje truditi kako bi sigurnost naše djece i djece naše djece bila što veća.