Svijet nakon koronavirusa

Svijet je postao premrežen do te mjere da je teško bilo koji izazov ili njegove posljedice geografski izolirati. Virus COVID-19 pokazao je svoju ‘aplikativnost’ pri geopolitičkom igranju igara moći u četiri područja: igra opremom, igra brojkama mrtvih, igra predviđanja ekonomskih posljedica i igra etiketama
Dario Sršen

Pandemija izazvana virusom COVID-19, u svijetu je izazvala velike pomake. Oni su vidljivi na društvenom, ekonomskom, zdravstvenom, ali i političkom planu. Čini se da se upravo o ovom potonjem trenutno najmanje razgovara iako bi na njega mogle biti ostavljene najdugoročnije posljedice. Koronavirus je, naime, utjecao na igrače, ali i na samu geopolitičku šahovsku ploču. Da svijet nakon proteka ove krize neće biti isti slaže se i Marta Zorko, izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i stručnjakinja za geopolitiku. “Preslagivanje ‘karata moći’ dešava se gotovo na dnevnom planu i ‘nove svjetske poretke’ koje zazivaju razni autori imamo najmanje svakih pet godina ili čak i češće po pojavi dovoljno jakih izazova koji mogu presložiti odnose moći na globalnom planu. Ovo je svakako jedan od njih”, rekla je objašnjavajući kako ovdje nije riječ o presedanu. 

“Svijet je postao premrežen do te mjere da je teško bilo koji izazov ili njegove posljedice geografski izolirati. Virus COVID-19 pokazao je svoju ‘aplikativnost’ pri geopolitičkom igranju igara moći u četiri područja: igra opremom, igra brojkama mrtvih, igra predviđanja ekonomskih posljedica i igra etiketama”, dodala je. Igru opremom objašnjava u vidu prividnih savezništava ili suparništva, a koja se prikazuju kroz broj donirane opreme, financijske pomoći ili pomoći u ljudstvu. Tako se moglo čuti nezadovoljnike u Italiji koji su tvrdili kako ih je Europska unija ostavila na cjedilu te da su više pomoći dobili od Kine, no zaboravljali su da je kinesko prikrivanje stvarne situacije zapravo pomoglo stvaranju pandemije. Zorko naglašava da ne možemo svaku pokazanu solidarnost gledati kao novo savezništvo ili pak nesudjelovanje u pomoći kao oblik novih suparništava, jer nas to vodi do krivih zaključaka. Time se zanemaruje komponenta ljudskosti i humanitarne pomoći bez uvjetovanja.
Ne možemo svaku pokazanu solidarnost gledati kao novo savezništvo ili pak nesudjelovanje u pomoći kao oblik novih suparništava, jer nas to vodi do krivih zaključaka

Igra brojkama mrtvih odnosi se na prikazivanje (ne)uspješnosti pojedinih država u borbi s koronavirusom. Zorko naglašava da je to “također izvađeno iz konteksta jer nisu sve zemlje na jednaki način pogođene virusom, niti su sve reagirale na isti način, kako bi ovo mogle biti komparativno mjerljive komponente”. Nastavno na nju dolazi igra predviđanja ekonomskih posljedica koju, kako Zorko kaže, nije potrebno dodatno pojašnjavati. Na kraju dolazimo do, igre etiketama, odnosno igre stereotipima, koja služi u traženju krivca za nastalu situaciju. “Ta igra se vodi na razini SAD-Kina. Jedan od primjera je i odbijanje financiranja Svjetske zdravstvene organizacije od strane predsjednika SAD-a pod izlikom naklonosti te međunarodne organizacije prema Kini. No, ovakvi ad hoc postupci su također konstanta Trumpovog mandata”, govori Zorko. Dodala je i da je odnos odmjeravanja snaga između SAD-a i Kine također konstanta koja se proteže kroz ovu dekadu. Tako je traženje krivca koje se dogodilo kroz igru etiketama i Trumpovu sintagmu ‘kineski virus’, bilo sasvim očekivano.

Etiketiranje nepodobnih
“Diskursi u pandemijama koji se pojavljuju nisu samo geografski uvjetovani poput sintagme ‘kineski virus’. Ptičja gripa je imala snažne civilizacijski orijentirane diskurse razvijenog svijeta nasuprot nerazvijenog u smislu uvjeta života u kojima ljudi svoj životni prostor dijele sa životinjama, pri čemu je također bila etiketama geografski orijentirana prema Aziji kao ‘problematičnom’ kontinentu”, objašnjava Zorko. Za ‘one koji žele znati više’ dobra literatura bi mogao biti Sheldon Watts koji je još 1999. izdao izvrsnu knjigu u kojoj epidemije u svjetskoj povijesti povezuje s moći, imperijalizmom i etiketiranjem. Pronašao je poveznicu u svim većim epidemijama u njihovim konstruktima, odnosno značaju koji su imale za osvajanje svijeta, etiketiranje nepodobnih, pa čak i obračunavanje s političkim neistomišljenicima u prošlosti. Zorko naglašava da su ti ‘konstrukti bolesti’ mnogo opasniji od samih bolesti jer daju diskurzivnu premoć nad protivnikom. I u ovom bi slučaju to imalo smisla da se SAD uspješno postavio u kriznoj situaciji s COVID-19. S obzirom da tome nije tako, prošli mjesec smo mogli vidjeti smirivanje situacije od strane Donalda Trumpa koji je rekao kako COVID-19 više neće nazivati kineskim virusom. “Logično je da se od etiketa odustaje jer ne mogu polučiti očekivane rezultate na svjetskoj PR sceni država i njihovih imidža”, zaključuje Zorko.

No pandemija nije samo pod povećalo stavila odnose na relaciji SAD-Kina, već i američke odnose sa saveznicima kao i odnose prema raznim organizacijama kao što je ranije spomenuti WHO kojem je Trump otkazao financiranje. Znakovito je da se SAD u ovoj krizi nije savjetovao sa svojim saveznicima tijekom povlačenja poteza u nošenju s pandemijom. Stoga se može postaviti pitanje vodi li sve to prema svojevrsnom novom američkom izolacionizmu ili je to pak nastavak Pax Americane, američke hegemonije koja osigurava mir, ali u kojoj nitko drugi nema pravo glasa? S druge strane, što sve to znači za NATO savez? “NATO savez se nije istaknuo kao nadležan ili relevantan u bilo kojoj fazi borbe protiv COVID-19”, tvrdi Zorko. “Usmjerio se prema zaštiti svojih djelatnika i zaposlenika, posebice operativnih trupa na zadacima u stranim državama. To je s jedne strane i očekivano jer je NATO, iako je temeljno transformirao svoje djelatnosti nakon Hladnog rata, ipak prvenstveno vojni savez. Hard security mjere nisu kreirane za odgovor na soft security izazove. Što se SAD-a i saveznica tiče, ti odnosi nisu narušeni samo reakcijom u pandemiji već i mnogo ranije i tu treba tražiti odgovore za ponašanje u trenutnoj kriznoj situaciji”, pojašnjava Zorko.

Kriza na stol Unije nije donijela ništa novo
Govoreći o savezništvima i suradnji, nemoguće je ne dotaknuti se Europske unije odnosno njenih članica te njihove reakcije na pandemiju. “Sama kriza na stol Unije nije donijela ništa novo. Sloboda kretanja kao jedna od temeljnih vrijednosti EU još se jednom pokazala, u ovom suvremenom svijetu izazova, kao dodatni izazov i pokazalo se kako je mehanizam schengenskog sporazuma otvorenih granica uvijek prvi na redu za opoziv”. Tome smo svjedočili i tijekom krize koja je prethodila ovoj - migrantske krize. Unatoč dotadašnjoj otvorenosti granica, članice EU počele su ograničavati slobodu kretanja te se polako vraćati srednjovjekovnom mentalitetu podizanjem fizičkih prepreka na svojim granicama što je kod različitih država polučilo različite rezultate. No slične situacije su se događale i ranije. “U slučaju ove krize, ogorčene su Italija i Španjolska dok su u slučaju migrantske krize ogorčene bile zemlje na tzv. Balkanskoj ruti. Za vrijeme krize u Ukrajini ogorčene su bile Poljska i Baltičke zemlje dok financijsku krizu i ogorčenost građana Njemačke, ali i ponašanje Grčke neću ni spominjati”, govori Zorko.
Za Republiku Hrvatsku je šteta što nije iskoristila predsjedanje Unijom na način koji je planirala ili željela

Ona smatra, a što je i prosječnom građaninu vidljivo, da EU ne funkcionira kao jedinstveni politički entitet za vrijeme kriza. Članice EU se u tim situacijama grupiraju, a prvi faktor koji utječe na to jest potencijalna ugroženost nacionalne sigurnosti. S obzirom na to da je nacionalna sigurnost teritorijalno ukorijenjena i orijentirana, prva reakcija država je zaštita granica što se događa putem njihovog zatvaranja i zazivanja vojnih mehanizama pri toj djelatnosti. “EU će se po završetku krize morati orijentirati prema preispitivanju svojih temeljnih vrijednosti i promisliti načine, mehanizme i oblike na koje ih je moguće očuvati”, zaključila je. No s obzirom na ponovnu razjedinjenost EU postavlja se pitanje kakva je perspektiva Republike Hrvatske i kako se može ocijeniti naša reakcija s obzirom na navedene činjenice. “Za Republiku Hrvatsku je šteta što nije iskoristila predsjedanje Unijom na način koji je planirala ili željela. Nažalost, naše će predsjedanje, a time i mogućnost predstavljanja i promocije, ostati zaboravljeno pod okriljem ove krize”, smatra Zorko.

Globalizacija i samodostatnost
Dodala je i da je kriza na praktičnom primjeru pokazala razinu globalizacije i premreženosti svijeta, pogotovo u ekonomskom smislu. “Najbolji su primjer bile zaštitne maske za kojima je zavladala pomama i prije nego je virus došao u Hrvatsku, a koje su se dopremale iz najvećih žarišta Kine i Italije”, pojašnjava Zorko. Dakle, i zaraza i maske zapravo su dolazile iz istih lokacija. “Paradoks ‘izvoza’ virusa i zaštitne opreme iz istih geografskih lokacija samo je jedan od primjera globalne međuovisnosti koju je ova kriza osvijestila. To ne znači da će doći do smanjenja međunarodne suradnje, ali će zasigurno doći do promišljanja o samodostatnosti na nacionalnim razinama i kako ju osigurati u kriznim situacijama. I smatram da je mudar potez imati spreman ‘krizni plan’ koji vodi prema potencijalnoj prenamjeni određenih postrojenja u situacijama poput ove u kojoj smo se našli. Kriza je pokazala da će se neke djelatnosti u budućnosti drastično promijeniti što će voditi i prema novim potrebama u sirovinama i proizvodnji. Geoekonomija budućnosti će ležati na osnovama kreativnosti i prilagodljivosti proizvodnog procesa u kriznim situacijama i tu se ponovo otvara prostor za Kinu”, govori Zorko.

No sada živimo u svijetu u kojem države aktivno žele smanjiti utjecaj Kine. Naime, izbijanje epidemije u Kini dovelo je do narušavanja proizvodnje za mnoge industrije s obzirom da veliki broj tvrtki ima pogone u toj državi. Japan je zato najavio pomoć domaćim tvrtkama koje presele poslovanje iz Kine nazad u Japan. I iz Europske komisije su se čuli pozivi europskim državama da preuzmu udjele u dijelu domaćih tvrtki kako bi se izbjeglo kinesko preuzimanje. S druge strane, SAD se zatvara u sebe i narušava savezništva koja je gradio desetljećima, dok istovremeno snaga EU slabi, a Rusija stvara vlastite krize ulazeći u cjenovne ratove oko nafte. Zbog toga se postavlja pitanje kakav novi ‘novi svjetski poredak’ možemo očekivati i hoće li se broj političkih polova u multipolarnom svijetu smanjiti ili povećati? Zorko smatra da će doći do određene promjene te zaključuje: “Međunarodni politički poredak presložiti će se u smislu reorganizacije područja moći, ali ne u smislu drastične promjene broja igrača, već u smislu postulata na kojima poredak počiva kao i sadržaja moći koji se izmjenjuje”.