Građani u plavim odorama više ne vide samo osobe koje će ih legitimirati i kazniti, nego i nekog tko im ulijeva osjećaj sigurnosti i pomaže kad je potrebno
[ Boris Jagačić ]
Projekt "Policija u zajednici" započet 2003. godine dio je reforme kojim se hrvatska policija usklađuje sa zapadnoeuropskim standardima. Ministarstvo unutarnjih poslova ovim je projektom ujedno željelo približiti policiju građanima i zadobiti njihovo povjerenje. Koliko je u tome uspjelo, svaki će građanin procijeniti sam za sebe, no činjenica je da je svojevrsna barijera između uniformiranih osoba i civila pomaknuta, ako već ne i probijena, pa građani više ne vide u plavim odorama samo osobe koje će ih legitimirati i udijeliti im kazne ili nekako drugačije represivno djelovati prema njima, već nekog tko ulijeva osjećaj sigurnosti te pruža pomoć kad je to potrebno.
Svaki izvor ostaje anoniman, a ne odajem ih čak ni drugim kolegama. Svima jamčimo maksimalnu sigurnost i diskreciju
Načelnik Prve policijske postaje Zagreb - Centar Velimir Tišma potvrdio nam je kako vraćanjem povjerenja kod građana policija doista lakše dolazi do informacija. Kontakt-policajci tako osim što pomažu u rješavanju problema građana na području gdje oni žive, prikupljaju informacije koje znaju pomoći i kod rješavanja važnijih slučajeva.
Pješice i po 12 kilometara dnevno
Prva policijska postaja Zagreb - Centar podijeljena je na 22 kontakt rajona koje pokriva jednak broj kontakt-policajaca.
Jedan od članova njezine prve postrojbe kontakt-policajaca je Damir Klobučarić (28). Damir, rodom iz Međimurja, pokriva 4. kontakt rajon - područje što ga okružuju ulice Praška, Jurišićeva, Amruševa te dio Petrinjske i Palmotićeve. Na tom potezu srdačno ga dočekuju u kafićima i trgovinama, jer to je njihov kvartovski-policajac i stari znanac. I sam Klobučarić kaže kako u svom rajonu poznaje većinu stanovnika što mu naposljetku olakšava posao, jer za većinu njih zna čime se bave i koji su od njih "problematični". Zato su kontakt-policajci prva adresa na kojoj se provjerava osoba koja zatraži dozvolu zanošenje oružja i upravo oni prvi o njoj daju svoj sud odnosno (ne)preporuku. Dnevno Klobučarić propješači barem 8, a ponekad i 10 do 12 kilometara, ali s obzirom da je aktivni sportaš to mu ne predstavlja gotovo nikakav problem. U policiji radi već devet godina, od čega posljednjih pet kao kontakt-policajac. Iako u početku radno mjesto kontakt-policajca nije bilo posve definirano, baš kao ni koeficijenti plaće, što je moglo izazvati određeno nezadovoljstvo prvih kontakt-policajaca, sve je u međuvremenu sređeno, pa će Klobučarić reći da danas više nema nezadovoljnih kontakt-policajaca. Svoje radno mjesto opisuje kao "manje stresno, s mogućnošću osobnog angažmana". Radi pet dana u tjednu i to u smjenama, od 7 do 15 ili od 14 do 22 sata, a kada se izvode posebni zadaci ili provode neke akcije, radi i po noći (npr. kontrole kretanja maloljetnika i provjera zabrane točenja alkoholnih pića).
Četvrti rajon I.P.P. Centar spada među nešto mirnije dijelove grada, izgredi nisu česti, dogodi se pokoji slučaj obiteljskog nasilja, provale, a većina Damirovog postupanja otpada na točenje alkoholnih pića maloljetnicima. Pošarana su pročelja i vožnja kroz pješačku zonu, posebice ljeti, kada grad vrvi skuterima, češće pojave.
Bizarni pokušaj pljačke i prijevare starijih Zagrepčana
Radni dan počinje u 7 sati. Nakon upoznavanja s radnim zadacima Damir izlazi na teren i obavezno je u obilasku svog rajona između 7.20 i 8.15 sati, vremenu kada se grad budi i otvaraju se trgovine, butici, banke i kafići. Za svog obilaska promatra oštećenja na fasadama, provjerava da se negdje nije dogodila provala i sl. Ljeti, kada Zagreb zamre, objekti u središtu grada pretvaraju se u "kuće duhova", opisuje Damir. Stoga on ulazi u stubišta kako bi se uvjerio da se ondje ne događa ništa neuobičajeno. U 4. rajonu su dvije privatne gimnazije i dva dječja vrtića, ali nemaju dvorišta pa nisu mogli postati okupljališta mladih ni lokacije na kojima se dila droga.
S obzirom da je riječ o središtu grada, među specifičnosti rajona spada i prosjačenje, što individualno, što organizirano. "Prema prosjacima često ne idemo represivno, nego ih upozoravamo i razgovaramo o mogućnostima pomoći u centrima za socijalnu skrb", kaže naš sugovornik.
Oružanih pljački na Damirovom području baš i nema jer je iz centra grada teže bježati. Zabilježen je jedan slučaj bizarne pljačke "Raiffeisen banke" u Jurišićevoj, kada je pljačkaš prijetio djelatnicima "bombom", koju zapravo uopće nije imao. Specifičnost je i stanovništvo starije dobi, koje je meta raznih varalica. Tako je jedan umirovljenik - predstavnik stanara - u prosincu prošle godine dobio 160.000 kuna za reklamu postavljenu na fasadu stambenog objekta. Ubrzo su na njegovu adresu stigli "osiguravatelji", nudeći mu policu životnog osiguranja. Umirovljenik je na kraju ostao bez police, a osim kuna "ishlapjeli" su i počinitelji ovog nedjela. Ipak, zahvaljujući svom sustavu informiranja, Damir je pomogao u rješavanju slučaja organizirane prošnje rumunjskih državljana. Po njegovoj dojavi počelo se pratiti prosjake, što je dovelo do automobila kojima ih se razvozi i sakuplja po gradu. Uhvatiti organizatora ostala je samo stvar policijske rutine. Damirov je kolega pak saznao neke važne informacije vezane uz okolnosti ubojstva Ive Pukanića.
"Informacije se uglavnom skupljaju u stanovima, a ne u kafićima kao što se misli, jer se ljudi boje da će se to saznati. Moram napomenuti da svaki izvor ostaje anoniman, a izvore ne odajem ni drugim kolegama, tako da im jamčimo maksimalnu sigurnost i diskreciju", tvrdi Klobučarić. Radi što bolje komunikacije kontakt-policajcu je moguće obratiti se putem e-maila, a ravnatelji škola raspolažu i s njegovim brojem mobitela. Informiranje, međutim, nije jednostrano i kada se, primjerice, pojave krivotvorene kreditne kartice kontakt-policajac obilazi trgovine i upozorava djelatnike na pojavu lažnih kartica i eventualne počinitelje. Radni dan kontakt-policajca završava "papirologijom". Damir vodi dosje svog rajona, vodi statistiku kaznenih djela, prekršaja i problema na području.
