Teroristi umjesto ‘tvrdih meta’ sve češće počinju napadati ‘meke trbuhe’ – nebranjene prostore i objekte kao što su trgovački centri, kino-dvorane i sportski maratoni na otvorenom, što pred službe sigurnosti diljem svijeta stavlja sve veće izazove i zahtijeva nove procedure postupanja, upozorava Laušić
[ Antun Krešimir Buterin ]
Mate Laušić naš je ugledni stručnjak za sigurnost, general pukovnik HV-a u mirovini, diplomirani kriminalist i iskusni policijski operativac, jedan od utemeljitelja i bivši zapovjednik Vojne policije, ali ima i prilično bogata iskustva s osiguranjem u trgovačkim centrima jer je godinama radio kao savjetnik za sigurnost predsjednika uprave Getroa. U razgovoru za Zaštitu prisjeća se da je tada bio angažiran s krivom pretpostavkom da najveće štete kompanija trpi zbog – krađe kupaca.
"Međutim, vrlo sam brzo, temeljem uvida u informatički sustav i detaljne analize podataka, uvidio da samo 25 posto štete – koja se iskazuje kroz tzv. kalo – nastaje uslijed krađe, 25 posto zbog neke više sile, a čak 50 posto štete nastaje uslijed nemara, nehata ili nepažnje zaposlenih. Ušavši u strukturu proizvoda koji predstavljaju ‘kalo’, tj. koji sve artikli bilježe manjkove, utvrdio sam da su to artikli koji nisu atraktivni s aspekta krađe – npr. brašno, šećer, ulje – i koji nestaju negdje drugdje, a ne u prostoru trgovine". Kao tipične pogreške zaposlenika navodi i skeniranje na blagajni samo jednog proizvoda, umjesto cijelog paketa; postavljanje artikala kojima istječe rok uporabe na stražnji dio polica umjesto na prednji kako bi se prodali lakše i na vrijeme… Ukratko, veli Laušić, takvih je pogrešaka bilo na stotine pa su ubrzo krenuli u ispravljanje procedura i nepravilnosti te u bolji nadzor. "Zahvaljujući tome ‘kalo’ se ubrzo osjetno smanjilo, ali još je trebalo smanjiti i krađe. Angažirali su ljude s ovlastima da namjerno kradu, analizirali su što se lako i često krade, kako bolje pozicionirati i zaštititi te artikle, te je zaključeno da zaštitari, bez obzira na broj, to ne mogu spriječiti sami. Nemoćnim se u tome, osobito u vršnim opterećenjima rada, npr. za blagdana, pokazao čak i tehnički sustav zaštite poput videonadzora, koliko god bio sofisticiran. Laušić i suradnici tada su prepoznali pravo rješenje.
Krađe se mogu prevenirati širokim spektrom mjera i ulaganjem u tehničku zaštitu, ali ponajprije edukacijom zaposlenika da svojim radom i ljubaznošću kao prodavači u kontaktu s kupcima mogu razoružati i spriječiti potencijalne lopove
"Zaposlenici moraju biti educirani, upoznati s problematikom i prije svega moraju pozdraviti svakog kupca koji im uđe u trgovinu. Naime, pokazalo se da trećina kupaca koje smo angažirali da kradu nije ukrala ništa samo zato što su ih prodavačice – pozdravile i/ili pitale mogu li im pomoći.
Drugim riječima, bili su primijećeni, više nisu bili sigurni mogu li neopazice krasti pa su odustali. Uz pomoć ostalih ‘lopova’ otkrili smo da su glavne zone skrivanja artikala uzetih za krađu najčešće bili prostori s tzv. bijelom tehnikom i namještajem gdje nema kamera ni zaštitara. Lopovi su tamo rado skidali zaštitu s proizvoda pa smo te sektore pokrili prikrivenim videonadzorom te dodatno pojačali ulaganja u ‘tvrdu zaštitu’ koja, za razliku od ‘meke’ ostaje u trgovini jer se skida na blagajni", prisjeća se Laušić.
Od ukupne štete 80 posto počinitelja bili su "napadači" izvana, koji su u prodajni centar ušli kao kupci, partneri, promotori prodaje ili punjači polica, a samo 20 posto počinitelja bilo je iz redova zaposlenika. No Laušić je sa suradnicima otkrio da je vrijednost ukradenih artikala bila upravo obratno proporcionalna – zaposlenici su nanijeli čak 80 posto štete, a ‘stranci’ samo 20! Zašto je tome tako? "Zaposlenici nisu kao kupci ograničeni u prostoru i vremenu, već imaju na raspolaganju puno vremena za planiranje, pripremu i provedbu, mogu se kretati i izvan štićenih zona, a mogu se i udružiti". Učinkovitima su se stoga pokazale iznenadne kontrolne inventure kritičnih artikala jer omogućuju da se što prije detektiraju eventualni manjkovi te pojača nadzor u osjetljivim zonama.
Kao velik problem utvrđeni su i dobavljači, tj. zaposlenici kompanija koje obavljaju dostavu.
U modernim trgovačkim centrima Laušić je u zadnje doba primijetio nekoliko važnih stvari. Prvo, svaka trgovina štiti samo svoj prostor: drugo, znatno je pojačana zaštita gotovo svih artikala, pa i najjeftinijih koja gotovo posve onemogućuje krađu te dokazuje da su početna sigurnosna ulaganja vlasnika u poslovnim planovima sve veća; treće – trgovine zapošljavaju sve veći broj prodavačica i prodavača koji su vrlo agresivni i radoznali, ali s takvim stavom i sa smiješkom zapravo profiliraju svoje kupce i zasigurno sprječavaju dobar dio potencijalnih lopova.
Kroz postojanje i angažman interventnih zaštitarskih ekipa, trgovački centri zakupcima prostora u pravilu osiguravaju i generalnu zaštitu. Te ekipe djeluju u slučaju aktivacije nekog tehničkog sustava zaštite – vatrodojave, protuprovale ili protuprepada. Razinom profesionalnosti, uključujući izgled i ponašanje tih zaštitara prema posjetiteljima Laušić je, kaže, vrlo zadovoljan. Autoritativni su, ali istodobno i ljubazni te u stalnom pokretu, što im omogućuje brzu reakciju u slučaju potrebe. Dakle, mikroprostor neke trgovine štite prodavači i tehničke mjere zaštite, a intervenciju pružaju zaštitari koji štite cijeli trgovački centar. Zasad se to, zaključuje naš sugovornik, pokazuje dobitnom kombinacijom.