Prvenstveno treba bolje zakonski urediti problematiku po uzoru na stečevinu Europske unije, a koja bi omogućila da se uredi više mjesta za vježbe gađanja i to uz nevelike troškove
U organizaciji Hrvatskog streljačkog saveza, časopisa Zaštita i Hrvatskog časničkog zbora PGŽ u ožujku je održan okrugli stol o problematici strelišta u Hrvatskoj. U Galeriji Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata, okupilo se oko 40 zainteresiranih sudionika kako bi osvijestili problem nedostatka strelišta u našoj zemlji, njihovu relativno slabu opremljenost modernim uređajima i opremom, mala ili nikakva ulaganja u ista te tendenciju postepenog smanjivanja broja strelišta kao i problem neizgradnje novih.
Govorilo se i o zakonskoj regulativi koja se odnosi na strelišta i ostala mjesta određena za vježbe gađanja te usklađenosti s novom Strategijom nacionalne sigurnosti. Predavanja su održali Zvonimir Kovačević iz Hrvatskog streljačkog saveza, Rajko Samueli-Kačić iz Hrvatskog časničkog zbora PGŽ, pukovnik Petar Matanović iz Ministarstva obrane RH i Gordan Žutić, voditelj za krizne situacije specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova RH. Kako se moglo čuti tom prilikom, u Hrvatskoj prvenstveno treba bolje zakonski urediti problematiku po uzoru na stečevinu Europske unije, a koja bi omogućila da se uredi više mjesta za vježbe gađanja i to uz nevelike troškove. U skladu s odredbama Strategije nacionalne sigurnosti, potrebno je stvoriti povoljnije uvjete da se više ljudi može baviti raznim oblicima streljaštva. Sada, naime, postoje županije u Hrvatskoj u kojima nema niti jednog strelišta i gdje uopće nije moguće nigdje vježbati gađati vatrenim oružjem na zakonit način
Postojeće streljane za zračno oružje nisu namjenski građeni objekti za tu djelatnost nego su adaptirani pomoćni odnosno manje kvalitetni prostori, poput skloništa, podruma, tavana, skladišta i slično
Rajko Samueli Kačić je također istaknuo da u Hrvatskoj postoji više strelišta otvorenog tipa te deseci manjih streljana zatvorenog tipa koje su uglavnom namijenjene zračnom oružju. Radi se o objektima koji većinom nisu građeni za tu svrhu nego su adaptirana razna potkrovlja, podrumi, skloništa civilne zaštite, manja skladišta i sl.
Na kraju izlaganja razvila se vrlo živa diskusija u koju su se uključili i predstavnici streljačkih klubova, MUP-a, Hrvatskog ceha zaštitara, strukovnih sindikata...
Moglo se tako čuti i da je zbog nedovoljne brige o objektima, uništen cijeli niz strelišta. Pogotovo nedostaje civilnih strelišta što one koji se streljaštvom bave ili žele baviti rekreativno stavlja u nezavidnu poziciju. No problem je i što nedostatak takvih strelišta pridonosi pomanjkanju terena potrebnih za edukaciju mladih po pitanju ove vještine, što značajno sužava priliku za masovnije prakticiranje streljaštva.
Nakon rasprave i održanih predavanja, doneseni su i određeni zaključci, koje donosimo u nastavku:
- U Republici Hrvatskoj ne postoji dovoljan broj strelišta odnosno streljana.
- Postojeće streljane za zračno oružje nisu namjenski građeni objekti za tu djelatnost nego su adaptirani pomoćni odnosno manje kvalitetni prostori, poput skloništa, podruma, tavana, skladišta i slično.
- Daleko najveći broj zračnih streljana nije opremljeno modernim elektronskim sustavima meta nego posjeduje zastarjelu opremu s papirnatim metama.
- Ne postoji dovoljan broj zatvorenih strelišta za MK oružje te za kratko oružje svih kalibara gdje bi se mogao provoditi cjelogodišnji rad, bez obzira na vanjske vremenske uvjete.
- Ne postoji dovoljan broj otvorenih strelišta za kratko i dugo vatreno oružje svih kalibara
- Postojeća strelišta iz gore navedenih stavki se (s časnim izuzecima) slabo održavaju, najčešće nije ni riješena imovinsko-pravna situacija.
- Vojna strelišta će se specijalizirati i opremiti opremom koja udovoljava NATO standardima (što sada nije slučaj) te neće biti primjenjiva za sportski ili lovački program.
- MUP nema svojih strelišta te se od regije do regije snalaze dogovorom sa sportskim strijelcima i civilnim strelištima koje isti posjeduju ili koriste.
- Postojeća pravna regulativa ne rješava na adekvatan način pitanje strelišta budući da ne razlikuje strelišta za različite programe (klasični olimpijski program, program practical shootinga, program zaštitarskih provjera gađanja, program gađanja pravosudnih službi, program gađanja Temeljne, Interventne te Specijalne Policije).
- Postojeća civilna strelišta ne udovoljavaju dimenzijama (duljina) za brzorastuću disciplinu “Long range” gađanja te se ista održavaju uglavnom na vojnim strelištima za koja je potrebno pribaviti određena odobrenja MORH-a budući da neka suradnja koja bi bila institucionalizirana i stalna zapravo ne postoji, a dosta aktivnosti je prepušteno dobroj volji pojedinaca i voluntarizmu.
- U lovištima se, u skladu sa Zakonom može, obavljati gađanje lovačkim oružjem na improviziranim mjestima koja najčešće nisu ni na koji način verificirana ili odobrena od nadležnih tijela te ovise o snalažljivosti i umijeću lokalnih lovozakupaca.
- Strelišta za leteće mete su opremljena uglavnom starijom tehnikom (čast izuzecima) koja se često kvari, nema ih dovoljno niti su donekle pravilno raspoređena po Hrvatskoj.
- Potrebno je bolje uvezati sve subjekte, Ministarstvo obrane RH, Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Ministarstvo pravosuđa, Hrvatski streljački savez, Hrvatski lovački savez, Hrvatski savez za praktično streljaštvo, Hrvatski savez za akciono streljaštvo, Hrvatski ceh zaštitara itd. u svrhu bolje koordinacije i povezivanja te češćeg i boljeg korištenja objekata koje imamo.
- Potrebno je intenzivirati razgovore i stručne skupove oko izrade moderne pravne regulative koja će moći razlikovati strelišta ili mjesta određena za vježbe gađanja za razne razine i programe, nije logično da sva strelišta moraju imati iste uvjete.
- Potrebno je u javnosti, medijima, sportskim zajednicama itd. bolje i češće isticati ove probleme, osvijestiti problematiku te predlagati održiva rješenja. (N.G.K.)