Strelišta i vrste gađanja moraju pružiti uvjete stvarnog ambijenta bojišta

Na okruglom stolu „Strelišta u Republici Hrvatskoj“ održanom 13. ožujka 2018. u organizaciji Hrvatskog streljačkog saveza, časopisa Zaštita i Hrvatskog časničkog zbora PGŽ otvorena su mnoga pitanja s kojima se susreću strijelci iz sportskih klubova ili udruga, lovci, zaštitari, policajci i vojnici. Izražen je problem nedostatka strelišta, njihova relativno slaba opremljenost modernim uređajima i opremom, mala ili nikakva ulaganja u ista te tendencija postupnog smanjivanja broja strelišta kao i problem neizgradnje novih. U tome smislu cilj ovoga teksta je pojasniti, upoznati te dati prikaz strelišta na otvorenom za gađanje iz streljačkog (pješačkog) oružja. Osnova načela dana u tekstu vrijede za sve vrste strelišta.

Najveće civilno strelište u Hrvatskoj je u Osijeku
Strelište predstavlja dvodimenzionalni ili trodimenzionalni prostor (područje ili zona) rezerviran, odobren i opremljen za provedbu gađanja. To je, u stvarnosti, najznačajniji objekt za suvremeno osposobljavanje strijelaca, lovaca, policajaca, vojnika, zapovjednika i postrojbi u upotrebi naoružanja i vojne tehnike. Istovremeno, to su vrlo složeni objekti za čije su programiranje i projektiranje potrebna opsežna i specijalistička znanja iz raznih područja tehnike. Do sada su ovakvi objekti zauzimali malo mjesta u planu izgradnje, pa se njima nije ni poklanjalo onoliko pažnje koliko je bilo potrebno, stoga i nema stručnjaka za njihovo programiranje i projektiranje. Koliko je meni poznato najveće civilno strelište u Republici Hrvatskoj je u Osijeku, streljana „Pampas“ izgrađena 1985. godine za potrebe EPSO-a (Europskog prvenstva u streljaštvu), a prigodom obilježavanja 200 godina streljaštva u Hrvatskoj. Druga značajnija strelišta su uglavnom u vlasništvu Oružanih snaga Republike Hrvatske (OS RH). Kada se radi o strelištima na kojima je moguće gađati na velikim ili vrlo velikim udaljenostima (600 m i više) sva su u vlasništvu OS RH ili Ministarstva unutarnjih poslova (MUP).

Najprije treba pojasniti dva termina koja se ovdje koriste: strelište i streljana. U Zakonu o oružju je definirano samo civilno strelište na način da je to objekt namijenjen sportsko-rekreativnom gađanju koji ispunjava tehničke i sigurnosne uvjete za uporabu oružja za samoobranu, lov i sport. Streljana isto tako predstavlja otvoren prostor ili dvoranu opremljenu uređajima za gađanje iz vatrenog i zračnog oružja.

Kod korisnika se tijekom godina korištenja ustalilo da je strelište prostor otvorenoga tipa (što više koriste vojska i policija), a streljana je u prostoru zatvorenoga tipa (što koriste streljački klubovi ili udruge koje se bave streljaštvom). U načelu su to sinonimi.

Vojna tehnika se vrlo brzo razvija i usavršava. To zahtjeva i stalno usavršavanje, modernizaciju vježbališta, strelišta i poligona, kako bi ovi objekti mogli u potpunosti zadovoljiti njihove potrebe, a to znači i da stručnjaci (uključujući rukovatelje strelišta, operatore strelišne opreme i tehničko osoblje) moraju stalno dopunjavati svoja znanja iz ovog područja. Fokus ovog teksta biti će na strelištima koja koriste vojnici i policajci jer su ona mnogo kompleksnija po strelišnoj opremi na njima, a i zahtijevaju veće udaljenosti iz razloga što te se oni osposobljavaju za pogađanje ciljeva na velikim udaljenostima što ovisi o vrstama naoružanja i opremi koja se koristi tako da te udaljenosti mogu biti i nekoliko kilometara.

Strelišta, isto tako, predstavljaju niz složenih i uređenih stalnih objekata ili zemljišnih prostorija s namjenom da se na njima provodi uvježbavanje i provođenje teorijskog i praktičnog dijela obuke u gađanju iz pješačkog naoružanja. Ovi objekti se izgrađuju tako da svojom funkcijom i tehničkim rješenjem omogućavaju postupnost obuke, sustavno realiziranje uvježbavanja, a istovremeno i praktično izvršenje gađanja.

Vrste strelišta na otvorenom
Strelišta se prema opremi koja se koristi na njima mogu podijeliti na stalna i privremena strelišta. Prethodno navedena strelišta mogu biti samostalna i u sastavu drugih strelišta ili na poligonima (kompleksima). Izgrađuju se u ovisnosti od taktičko-tehničkih zahtjeva korisnika vezanih za nastavne programe i programe gađanja (natjecanja), od naoružanja i streljiva, terenskih uvjeta, uvjeta preglednosti polja gađanja, zona opasnosti, stupnja zaštite i ekonomskih mogućnosti zemlje.

Stalna strelišta su predstavljena fiksnom automatiziranom opremom i objektima na kojima se provodi gađanje i rješavanje taktičkih postupaka na stvarnim udaljenostima s bojevim streljivom iz streljačkog naoružanja, a za ostalo pješačko naoružanje s vježbovnim streljivom kalibra do 30 mm. Na stalnim strelištima u polju gađanja izgrađuju se uređeni stalni građevinski objekti za uređaje i opremu.

U ovisnosti od terenskih uvjeta i zona opasnosti pored objekata za uređaje i opremu, grade se i zaštitni objekti (zidovi, blende, hvatači metaka) u polju gađanja radi smanjenja opasnih zona. Zaštitni objekti uvjetuju hoće li se strelište moći koristiti za obuku u gađanju s mjesta ili iz pokreta (statička i dinamička).

Baš ti zaštitni objekti uzrokuju dosta problema pri izgradnji, odnosno postojećim civilnim strelištima. Bočni zaštitni zidovi moraju biti postavljeni cijelom duljinom strelišta, a napravljeni su od odgovarajućeg materijala, ovisno o oružju, u visini od najmanje 300 cm prema Pravilniku o posebnim uvjetima za proizvodnju, smještaj i promet oružja i streljiva, popravljanje i prepravljanje oružja te vođenje civilnih strelišta kojeg donosi MUP na temelju Zakona o oružju. Lovci su jedini izuzeti tako da oni u lovištima ovo ne moraju imati te su u mnogo povoljnijem položaju naspram drugih strijelaca.

Privremena strelišta su oni objekti - zemljišne prostorije gdje se vrši obuka u gađanju i uvježbavanje taktičkih postupaka na skraćenim ili stvarnim dužinama s reduciranim i bojevim streljivom iz streljačkog naoružanja kao i s ostalim pješačkim naoružanjem s umetnutim cijevima, vježbovnim zrnima u ovisnosti od zona opasnosti i opreme, koja se postavlja na strelište. Strelišta ovog tipa se u građevinskom smislu ne uređuju. Od opreme i uređaja u polju gađanja se koriste prijenosni kompleti automatiziranih uređaja kojima se upravlja elektromehaničkim ili radio putem.

Privremeno strelište se koristi za izvršenje svih onih gađanja koja se ne mogu izvršiti na stalnim strelištima. Potreba za ovakvim strelištima nameće se i kada stalna strelišta nemaju dovoljno dubine, kapaciteta ili kada to ne dozvoljavaju zone opasnosti i sl.

Vrsta i tip strelišta i njegova zaštita, ovisni su od slijedećih čimbenika: čime će se gađati i kako se gađa. Pod uvjetom čime se gađa podrazumijeva se poznavanje tehničkih i borbenih osobina oružja, karakteristike oružja, oblik putanje zrna, preciznost pogađanja, slika pogodaka, rasturanje, karakteristike djelovanja zrna - probojnost i rušilačka snaga, oblik zrna i uvjeti pod kojima se događa rikošet i sl. Drugi uvjet kako se gađa obuhvaća slijedeće zahtjeve: poznavanje tehnike gađanja; stavove: ležeći, stojeći, sjedeći, klečeći: s i bez naslona, s i bez zaklona, s mjesta i iz pokreta, na što se gađa - vrsta cilja po veličini, obliku i boji, po vremenu pojavljivanja - stalni, trenutni, pokretni, broj ciljeva, daljina na kojoj se gađa, uvjeti pod kojima se gađa, vrijeme gađanja i broj metaka, vrijeme pojavljivanja ciljeva - postupnost i vremenski interval pojavljivanja, tehnička obučenost strijelaca itd.

Uvjeti za izbor lokacije strelišta
Prije samog izbora lokacije na terenu i na osnovu naprijed iznijetih podataka taktički nositelj zadaće (klub, udruga) je obavezan precizirati kroz taktičko-tehničke zahtjeve namjenu strelišta u ovisnosti od vrste naoružanja i streljiva, kapacitete (broj streljačkih mjesta i paljbenih položaja), stupanj iskorištenosti strelišta i intenzitet eksploatacije u pojedinim vremenskim periodima (ljeto, zima, dan, noć), tehničke podatke o dimenziji strelišta po dubini i frontu, broju sektora, rasporedu metnih uređaja i staza, vrsti opreme i uređaja. Na osnovu danih elemenata određuje se najpovoljnija orijentacija strelišta s obzirom na osvjetljenje meta i položaj strijelca. Preporučuje se da bude pravac gađanja sjever - sjeveroistok ili ako to teren ne dozvoljava sjever - sjeverozapad, odnosno u pravcu jug - sjever.

Ovakve uvjete je vrlo teško postići pa se danas u pogledu orijentacije dozvoljavaju izvjesna odstupanja koja su iznimke. U stvarnim ratnim uvjetima vojnik će biti suočen sa svim pravcima gađanja te mora imati takve psihofizičke osobine i uvježbanost da uočava ciljeve na svakom terenu pod raznim uvjetima osvjetljenja. Dosadašnji zahtjevi po orijentaciji pješačkih strelišta u prostoru proizlaze iz uvjeta potpune jasne vidljivosti cilja kod pripremnih (školskih) gađanja i iz uvjeta streljačkog sporta.

Navedeni uvjeti traže da ciljevi - mete moraju biti kod date orijentacije strelišta dobro osvjetljene i lako uočljive, bez smanjenja stupnja osvijetljenosti. Strijelac u streljačkom stavu mora imati prema tom zahtjevu sunce uvijek iza sebe.

Ukoliko to nije bilo moguće postići izborom lokacije na stalnoj paljbenoj crti izgrađuju se nadstrešnice ili se izgrađuju svjetlosni zasloni. Potreba za stalnosti jačine osvjetljenja ponegdje je diktirala i određen vremenski period gađanja što ograničava provedbu gađanja. Ovakvi stavovi se danas, načelno, mogu odbaciti te se čimbenik vizualnog učinka podrediti potpuno taktičkim zahtjevima i cjelokupnim psihofizičkim elementima obučenosti vojnika. Mete se sada prilagođavaju u potpunosti boji okolnog terena, vegetaciji i godišnjem dobu.

Primjena suvremenih automatiziranih uređaja umnogome je povećala propusnu moć i kapacitete strelišta i tako skratila potrebno vrijeme za obučavanje. Automatizirana strelišta traže da su strijelci obavezno prije svladali teoretski dio obuke i da su završili obuku u ciljanju (disanje i okidanje).

Automatizirana pješačka strelišta u načelu imaju sektorsku podjelu (lijevi i desni sektor). Širina sektora (polja) po frontu ovisi od vrste naoružanja i kreće se od 80 do 100 m za streljačko naoružanje s 8 do 10 paljbenih položaja. U posljednje vrijeme se teži i kod ovakvih strelišta da sektori za izvršenje gađanja iz cjelokupnog streljačkog naoružanja budu univerzalni. Dubina strelišta treba omogućiti izvođenje obuke iz pokreta, a isto tako zadovoljiti potrebe i u pogledu povećanog dometa oružja. Ipak, novi način obuke u gađanju iz pokreta traži veće mjere sigurnosti i veća opasna područja ugroženosti kao i varijantni raspored metnih uređaja što isto tako iziskuje određena proširenja strelišta po frontu i dubini. Maksimalna dubina polja gađanja kod stalnih strelišta obično iznosi 500/600 m.

Sigurnost vojnika na strelištu kao i okolnog stanovništva mora biti potpuna, a prema unaprijed određenim opasnim zonama za pojedina oružja. Kroz polje gađanja i opasnu zonu poželjno je da ne prolaze putevi sa živim prometom, niti da se nalaze drugi umjetni objekti (električni vodovi, telefonske linije i sl.).

Nova automatizirana strelišta
Sve veće potrebe za osuvremenjivanjem paljbene obuke u pješačkim jedinicama zahtijevaju brzu izgradnju i opremanje suvremenih i automatiziranih strelišta.

Polazeći od činjenice da je suvremena borba ustvari kombinacija paljbe i pokreta, a njen ishod često ovisi više od jačine učinkovitosti paljbe nego od brojnosti žive sile, nameće se zahtjev da se preispitaju sadašnja koncepcijska rješenja koja su uglavnom iz doba Hladnoga rata. Iskustva iz Domovinskoga rata kao i iz sudjelovanja u mirovnim vojnim operacijama svakako treba uzeti u obzir i taktičko-tehničke procedure, kao i to da se upotreba oružja kao i naoružanje i oprema te streljivo konstantno poboljšava.

Prema novousvojenim koncepcijskim stavovima, strelišta, pored ostalog, treba graditi i opremati tako da pružaju uvjete za izvođenjem raznovrsne i dinamičke obuke pri izvršenju svih vrsta gađanja (pripremna, kvalifikacijska, situacijska i posebna) koja su prilagođena različitim dužnostima u vojno stručnoj specijalnosti. Strelišta i vrste gađanja moraju pružiti sve uvjete da se pojedinci i jedinice naviknu na stvarni ambijent bojišta, odnosno da se osposobe za učinkovito izvršenje paljbenih zadaća u uvjetima koji su najpribližniji ratnim uvjetima. To zahtjeva da se na strelištima izvode gađanja u svako doba dana i godine.

Shodno iznijetom, strelišta i programi gađanja moraju osigurati takve uvjete da se strijelac osposobi da uspješno koristi zemljište pri kretanju naprijed i unazad, da samostalno primjenjuje najpovoljnije stavove za gađanje i da brzo uočava - otkriva sve vrste ciljeva i da ih uspješno uništava - prije nego što se zakloni, sa što manje metaka pogoditi cilj iz najtežih uvjeta i iz različitih stavova te uništavati ciljeve prema važnosti i opasnosti.

Prednosti automatiziranih strelišta su u tome što stvaraju realan osjećaj strijelca pri gađanju, jer strijelac vidi kako meta pada kada je pogodi. Rezultati gađanja su odmah vidljivi bez prebrojavanja pogodaka i lijepljenja rupa, čime se povećava i kapacitet strelišta. Pojavljivanje meta odgovara taktičkoj situaciji, jer rukovatelj strelišta ističe mete određenim redom koje predstavljaju neprijatelja promjenljive jačine i na koga se djeluje kombinacijom paljbe i pokreta, prema taktici: otkriti neprijatelja, neutralizirati ili uništiti ga, zaštititi bok, odbiti i provesti napad, itd.

Oprema (uređaji) u pogledu namjene dijeli se na: uređaje za pokazivanje meta, uređaje za pokretanje meta, uređaje za registraciju pogodaka, uređaje za održavanje veze i prenošenje zapovijedi, uređaje za optičku i zvučnu imitaciju borbenih djelovanja, i upravljačke pultove.

Prilikom izgradnje strelišta treba imati jasno definiran koncept paljbene obuke kao i razvijene programe gađanja za svako naoružanje. Pored toga, treba sagledati perspektivu razvoja vlastitog i protivničkog naoružanja, streljiva i tehnike, i evoluiranje vlastite i protivničke taktike, da bi se nakon nastalih izmjena u ovom području, na strelištu mogle izvršiti potrebne modifikacije paljbenih objekata i strelište adaptirati sa što manje materijalno-financijskih sredstva. Na izmjenu programa gađanja utječe: razvoj novog i usavršavanje vlastitog i protivničkog naoružanja i izmjene u vlastitoj i protivničkoj taktici djelovanja. Izmjene programa gađanja direktno utječu na dogradnju izvjesnih objekata na strelištu i na razvoj i usavršavanje uređaja i elektroopreme, jer je nužno u polju gađanja stvarati takvu metnu situaciju koja odgovara djelovanju i rasporedu snaga i paljbenih sredstava protivnika.

Vijek trajanja opreme i uređaja je oko 10 do 20 godina. U tom periodu, prema sadašnjim iskustvima, dolazi i do izvjesnih izmjena u vlastitoj i neprijateljskoj taktici i do promjena u razvoju vlastitog i neprijateljskog naoružanja. Prema tome, dolazi i do promjena u programima gađanja, a shodno tome i do izvjesnih modifikacija na strelištu - u polju gađanja. Oprema, uređaji i postojeći građevinski objekti na strelištu, vrlo rijetko utječu na izmjenu programa gađanja.

Svaki novi program gađanja zahtjeva izvjesnu modifikaciju opreme, uređaja, pa i izmjene u izgradnji strelišta, odnosno adaptaciju pojedinih objekata. Svako evoluiranje taktike, traži promjenu u realizaciji paljbenih zadaća, a time i izmjene u programima gađanja, uređajima, pa i u strelištima. Povećan domet traži veće dubine polja gađanja, dok obuka u gađanju u naseljenom mjestu traži adekvatne objekte u polju gađanja itd.

Najnovija oprema za strelišta 21. stoljeća
Nema mnogo tvrtki u svijetu koje se bave projektiranjem strelišta i proizvodnjom i instalacijom opreme na otvorenim strelištima. U Europi najviše takvog iskustva imaju švedski SAAB, švicarski RUAG, njemački Theissen Training Systems i poljski Tebbex, dok su u SAD to Meggitt i Cubic. Oprema koju proizvode ima istu funkciju pa će biti samo opisana oprema općenito. Ukoliko je oprema na strelištu inozemnog porijekla to znatno poskupljuje održavanje te popravak traje duže (odnosno strelište nije u funkciji). Stoga je najbolje imati domaće rješenje opreme za strelišta. Jednostavno treba potaknuti klaster domaćih tvrtki da razviju opremu za sve vrste strelišta, pogotovo ako se radi o dvojnoj uporabi (vojna i civilna) onda postoji mogućnost financiranja iz ESI fondova EU. Naravno, u daljnjoj perspektivi to može postati i izvozni proizvod (brand).

Za osposobljavanje u gađanju pješaštva i težih oružanih platformi nudi se niz pouzdanih i ekonomičnih preciznih bodovnih sustava. Ovi sustavi su jednostavni za postavljanje i konfiguriranje te omogućuju strijelcima da gađaju iz različitih kutova bez kompromitiranja točnosti. Jedan od takvih sustava je sustav za registraciju promašaja i pogodaka (Location Of Miss And Hit System - LOMAH), svestrano i učinkovito (isplativo) rješenje s jedinstvenom patentiranom klaster konfiguracijom i akustičnim dizajnom senzora. Senzori djeluje kao dodatni moduli za metne podizače te za nadzor strelišta i integrirani su u softverski sustav upravljanja strelištem (Range Control Station - RCS).

Grupirani trodimenzionalni senzori omogućavaju vrhunsku sposobnost snimanja nadzvučnih projektila iz različitih kutova opaljivanja (otvaranja paljbe) s velikom točnosti. Ova jedinstvena sposobnost posebno je pogodna za precizno bodovanje razmjestivih sustava, posebno onih gdje se paljbeni položaj mijenja.

Osnovna konfiguracija je široka 700 mm te pruža veliku preciznost bodovanja za veličine pješačkih meta, kao i sposobnost prepoznavanja pogodaka/promašaja za područje 4 m x 3 m. Senzor se može prilagoditi za konfiguracije većih meta i zona detekcije, uključujući metu tenka za zračne ciljeve, zgrade i prostorne ciljeve.

Ova rješenja za paljbenu i taktičku obuku daju strijelcima priliku doživjeti elemente žive paljbe u realnim scenarijima bez ugrožavanja sigurnosti. To omogućava velik broj različitih meta kao i raspon opreme koja sadrži sve što je potrebno kako bi postrojbe stekle optimalno iskustvo: visoki realizam, veliku fleksibilnost i jednostavnu kontrolu. Mete i raspon opreme uključuje širok raspon pješačkih i oklopnih ciljeva, sustava podizanja meta i dodatne opreme za poboljšanje obuke i stjecanja iskustva. Oprema omogućava stvaranje realnih scenarijima vježbi s bojevim gađanjem na vojnim poligonima ili područjima razmještaja postrojba.

S alatima za planiranje, nadzor i ocjenjivanje, priprema vježba postaje sigurna, jednostavna i brza. Voditelj gađanja/vježbe može učinkovito prikupljati, spremiti, analizirati i prezentirati informacije nastale tijekom praktične provedbe gađanja ili borbene obuke, a također provesti brzu raščlambu za vrijeme i nakon vježbe.

Raspon opreme odgovara svakom ambijentu te uključuje stacionarne ili pokretne mete. U ponudi su mete za sustave naoružanja većeg kalibra, podizači pješačkih meta za urbano osposobljavanje i blisku borbu i na laseru baziran automatizirani "prijatelj ili neprijatelj" sustav uzvraćanja paljbe.

Rješenje sustava za nadzor i ocjenjivanje može biti i stacionarno i prijenosno. Jednostavno je za korištenje. Sustav nadzora i alati u potpori imaju sposobnost za pripremu, praćenje i provedbu vježbi s bojevim gađanjem. Sustav može biti konfiguriran na tablete, računala, radio-uređaje ili kao grafička radna postaja strelišta.

Raspon pribora dizajniran je za povećanje realizma i vrijednosti obuke. Oprema uključuje termo panele, simulatore borbenih efekata, pirotehnička sredstava, bežični bodovni sustav, videosustav, metne siluete i senzore pokreta.

Pokretljivost i usklađenost djelovanja
Temeljni su parametri za uspjeh djelovanja pješačkih postrojbi na bojišnici njihova pokretljivost i usklađenost djelovanja, što podrazumijeva izvanrednu i neometanu komunikaciju i intuitivne procjene koje nastaju tijekom prilagođavanja novonastalim situacijama na bojištu.

Pouzdana međusobna komunikacija, identifikacija i ostali brojni parametri kojima se definira borbena spremnost i učinkovitost postrojbi na bojišnici, trebaju biti sjedinjeni u višenamjenskom strelištu (za više različitih oružja), koje treba imati sposobnost kreiranja različitih situacija na bojištu (pomoću različitih meta), različite vučne uređaje i metne podizače (pored klasičnih položaja podizanje i spuštanje, trebaju imati sposobnost rotacije za 180 stupnjeva, kao i bočno podizanje tako da se mogu montirati na vrata i prozore).

Upravljanje metnom situacijom treba biti višestruko, i to žičano i bežično pomoću različitih uređaja (laptop, tablet, ručni uređaj). Isto tako treba imati sposobnost registracije pogodaka i promašaja, računalnu obradu podataka za potrebe raščlambe nakon djelovanja, imitaciju zvučnih efekata bojišta kao i snimanje za potrebe raščlambe.

[ Ivan Galović ]