Sigurnosne probleme stvara stadionska infrastruktura

"Velika većina sigurnosnih problema na hrvatskim bi stadionima vrlo vjerojatno nestala samo kada bi infrastruktura bila puno drukčija i bolja", smatra povjerenik HNS-a za sigurnost
[Antun Krešimir Buterin]

Uefa je kod izgradnje novih stadiona u Poljskoj i Ukrajini inzistirala na tome da budu dovoljno protočni, da su punjenja i pražnjenja tribina moguća u roku od 10 minuta. Pritom je pobijedio jedan engleski model širokih prolaza i evakuacijskih pravaca, u kojem sve točke na stadionu moraju biti pokrivene kamerama, neke i višestruko. Usporedbe radi, hrvatska je stvarnost dosta lošija. 
 
Nedostatak sigurosne kulture
"Kod nas u tom pogledu nisu potpuno razvijeni jasni standardi, iako je tehnologija strahovito uznapredovala i nudi vrhunsku kontrolu pristupa, videonadzora i sustava zaštite ulaznica. Prije je dolazak na nogometni stadion obično bio dolazak u masu gdje su pojedinci bili nevidljivi, no danas je taj dolazak poseban jer su svi gledatelji pojedinačno prepoznatljivi i vidljivi, kroz osobne podatke o mjestu sjedenja, kroz nadzorne snimke...", ocjenjuje Zoran Cvrk.
Većina sigurnosnih problema na hrvatskim bi stadionima, po njegovu mišljenju, vjerojatno nestala samo kad bi infrastruktura bila puno drukčija i bolja. Zahvaljujući nizu reprezentativnih i klupskih uspjeha hrvatska je publika imala, kaže, priliku putovati po svijetu i vidjeti što je to stadion i kako to zapravo treba izgledati, a kad se vrate kući slijede razočaranje i tuga. Cvrk je uvjeren da je jedan od ključnih problema hrvatskog nogometa u kontekstu sigurnosti svakako - nogometna infrastruktura. 
Vrlo je malo klubova uložilo u kontrolu ulaska i videonadzor, no naš je mnogo veći problem sustav "ticketinga", dakle kontrole ulaska koja je i dalje na dosta - primitivnoj razini 
"Naša je stadionska infrastruktura zastarjela, zadnji je put u nju u zagrebačkoj regiji investirano u doba Univerzijade 1987., u Dalmaciji još i prije, za Mediteranske igre 1979., a u Slavoniji i na Kvarneru nikad. Upravo smo se zato i kandidirali za dobivanje EP-a 2012. koje je, eto, pripalo Poljskoj i Ukrajini, jer smo htjeli napokon urediti stadione i izgraditi modernu nogometnu infrastrukturu visoke klase za sve buduće gledatelje i za nove uspjehe reprezentacije i klubova", veli Cvrk pogleda uprtog u nedavnu prošlost. 
Osim infrastrukture, upitnim smatra i postojanje sigurnosne kulture. Pritom zahvaljuje čelnicima HNS-a jer je u cijeloj hrvatskoj ‘nogometnoj obitelji’ on jedan od rijetkih koji ima priliku dovoljno često onima na vrhu koji odlučuju govoriti o poslovima sigurnosti. 
"Na klupskoj je sceni sigurnosna politika često zanemarena, što u uvjetima ekonomske neimaštine osobito često čine gradske vlasti, iako je prije svega njihova obveza ispuniti sve zakonske uvjete. Da se razumijemo, naša zakonska regulativa o sigurnosti na stadionima vrlo je ozbiljna i ne zaostaje za europskom, no dolazimo do pitanja provedbe i primjenjivosti, pa su i nogometna organizacija i MUP zabrinuti zbog neprovođenja zakona, osobito glede opremanja sigurnosnom opremom", smatra Cvrk. 
Vrlo je malo klubova uložilo u kontrolu ulaska i videonadzor, no iako bi se, dodaje, moglo govoriti o kvaliteti ugrađenih kamera, naš je mnogo veći problem sustav "ticketinga", dakle kontrola ulaska. "Nemamo moderan ‘ticketing’ za klubove, već smo i dalje na relativno primitivnoj razini. A to je uvjetovano posjetom jer je nemoguće ulagati u stadionsku infrastrukturu sigurnosnog tipa ako je posjećenost loša ili osrednja". 
 
Korporativna sigurnost i sport
Upitali smo Cvrka mogu li se poslovi korporativne sigurnosti usporediti sa štićenjem HNS-a? "Kada su u pitanju sportske organizacije, čini mi se da je korporativna sigurnost relativno na mnogo nižoj razini od potrebne. Mnogo toga nije objedinjeno, a u glavama onih koji u sportskim organizacijama odlučuju o poslovima sigurnosti, sve se više-manje svodi na odnos s navijačima. Međutim, korporativna je sigurnost puno veća, šira i složenija od toga", odgovorio nam je povjerenik HNS-a za sigurnost. 
A kad je nogomet u pitanju, o njoj će, nastavlja Cvrk, sigurno biti više riječi kada se završi proces privatizacije klubova, kada se dobije jasna vlasnička struktura, kada će vlasnik koji će uložiti svoj novac tražiti i zaštitu svog ulaganja...  "Tek će se tada mnogo više nego danas razgovarati o zaštiti poslovnih i drugih informacija, o sigurnosti gledatelja, o osiguranju i reosiguranju. Istine radi, ti elementi postoje i danas, ali nisu stavljeni pod isti kišobran, u ingerenciju jednog čovjeka ili odjela koji brine o svim aspektima poslovne sigurnosti jednoga kluba ili organizacije". 
Da bi se to dogodilo, srednji i mali sportski savezi poput ovih u Hrvatskoj morali bi, smatra naš sugovornik, na raspolaganju imati veće proračune kako bi mogli više ulagati u korporativnu sigurnost i smjestiti je na jedno mjesto, pod jednu kapu. No dok je njihov broj zaposlenih malen, na djelu je improvizacija i pitanje poslovnog odlučivanja gdje je ulaganje u poslove sigurnosti mnogo manji prioritet od preživljavanja. A naš profesionalni nogomet trenutno je upravo u toj fazi preživljavanja i gole borbe za svaku kunu. "Baš zato, u doba kad većina klubova maksimalno smanjuje ugovore s igračima, teško je očekivati da ćemo od lokalne zajednice ili klubova dobiti bilo kakav novac za ulaganje u poslove sigurnosti, tehnološko opremanje stadiona i ostalo. A dodamo li tome nisku posjećenost utakmica u Prvoj HNL, takva ulaganja jednostavno nisu ni opravdana. Nažalost, nemoguće je provoditi standarde kontrole ulaska kakvi postoje u EU, gdje je potražnja za kartama trostruko veća u odnosu na stadionske kapacitete, dok je kod nas gledatelja i po 10 puta manje od kapaciteta. 
"Za aktualne probleme na našim stadionima – krivi smo svi. I klubovi koji nisu iskoristili mogućnost stvaranja vlastitih redarskih službi, o čemu HNS upravo razgovara s MUP-om i Uefom kako bi se poradilo na stalnosti ljudstva; i gradske vlasti koje moraju shvatiti da je njihova obveza brinuti o sigurnosti svojih građana; i zaštitarske tvrtke koje ne ulažu dovoljno u edukaciju svojih ljudi, u njihova zaštitna sredstva i tehničku opremu... Svi zajedno, uključujući i HNS, trebamo stvoriti atmosferu u kojoj država mora štititi sve koji obavljaju sigurnosne poslove na stadionima, i gdje se ne smije dogoditi da oni u obavljanju svoga posla budu napadnuti i izvrgnuti ruglu, a da za to nitko ne odgovara. Stadioni moraju postati pristojna mjesta ugodnog boravka za praćenje sportskih događaja!", poručio je Zoran Cvrk na samome kraju razgovora