Svatko tko vatreno oružje koristi u mraku i uvjetima smanjene vidljivosti uvijek mora imati na umu važno sigurnosno pravilo: "Ne pucaj prije nego što si identificirao metu, odnosno prije nego što si apsolutno siguran tko ili što je meta te što je iza mete ili u njezinoj neposrednoj blizini"
[ Damir Stolnik ]
Noć je doba dana smanjene ili gotovo nikakve vidljivosti, kada uvjeti za promatranje i uočavanje protivnika te prosudbu njegove udaljenosti postaju znatno složeniji. Isto tako, noć i tama depresivno djeluju na čovjekov živčani sustav povećavajući napetost i uzbuđenje. Sve to ima važan utjecaj na ciljanje i moguće pogađanje napadača prilikom uporabe vatrenog oružja.
Noću se u vatrenim okršajima najčešće puca nasumce i pritom uglavnom promašuje cilj. Međutim, nasumično pucanje, osim što će dovesti do promašaja cilja (pri čemu protivnik dobiva prednost), predstavlja i opravdanu opasnost za sve osobe koje se mogu naći u neposrednoj blizini vatrenog okršaja. U mraku se zato paljba ne otvara po zvuku ili silueti koja se ne može u potpunosti identificirati, već samo onda kad je strijelac apsolutno siguran tko je ili što je meta te što se nalazi iza mete ili u njezinoj neposrednoj blizini.
Kako bi se olakšala identifikacija mete i njezine neposredne blizine, te ciljanje u uvjetima mraka i smanjene vidljivosti, valja se koristiti adekvatnim izvorom svjetlosti - baterijskom svjetiljkom. Zato je prilikom obuke vrlo važno kod svake službene osobe razviti visoku razinu vještine korištenja baterijske svjetiljke u kombinaciji s tehnikom gađanja iz kratkog vatrenog oružja u uvjetima smanjene vidljivosti ili u potpunom mraku.
Baterijska svjetiljka - nezaobilazni dio opreme
Razumijevanje ispravne uporabe svjetla i zaklona u uvjetima smanjene vidljivosti uz tehniku pretraživanja i gađanja, omogućit će službenim osobama djelotvorniji i sigurniji rad te izbjegavanje nepotrebnih ozljeda ili tragičnih događaja poput stradavanja slučajnih prolaznika ili čak međusobnog ozljeđivanja vatrenim oružjem.
Danas se na različitim specijalističkim tečajevima poučavaju raznovrsne metode korištenja baterijske svjetiljke. Tradicionalisti zagovaraju metodu kojom se oružje drži u jačoj ruci, a baterijska svjetiljka u slabijoj ruci, što više udaljena od tijela. Takvom se metodom držanja svjetiljke potencijalni napadač navodi na pucanje u izvor svjetlosti ili u njegovu neposrednu blizinu.
Pri obuci je važno kod svake službene osobe razviti visoku razinu vještine korištenja baterijske svjetiljke u kombinaciji s tehnikom gađanja iz kratkog vatrenog oružja u uvjetima mraka ili smanjene vidljivosti
U tom slučaju, što se svjetiljka drži dalje od tijela, manja je vjerojatnost da će napadač pogoditi strijelca u neki od vitalnih dijelova tijela.
Ta se metoda u stvarnosti vrlo rijetko prakticira s obzirom da je teško postići koordinaciju pokreta držanja svjetiljke u jednoj ruci, uz istodobno držanje i korištenje oružja u drugoj ruci. Osim toga, prilikom nagle promjene smjera pucanja, kod iznenadnih okreta i rotacije gornjeg dijela tijela, slabija ruka u kojoj strijelac drži svjetiljku vrlo se lako može naći ispred cijevi oružja te tako može doći do samoranjavanja. Zato se ova metoda korištenja baterijske svjetiljke preporuča samo za kratkotrajni pregled okoline i to, ako je moguće, iz zaklona.
Metode koje pružaju mnogo bolju osobnu sigurnost i usklađenost pokreta slabije ruke u kojoj se drži svjetiljka, i jače ruke u kojoj se drži oružje jesu metode - Harries i Chapman.
Harries i Chapman
Kod metode Harries baterijska se svjetiljka drži u slabijoj ruci tako da su zglobovi ruku prekriženi, a jača ruka, kojom držimo oružje, leži na zglobu šake slabije ruke. Laktovi se pritišću prema dolje, čime se postiže bolja stabilnost ruku i oružja. Svjetiljka je usporedna s oružjem. Ta metoda pruža dobru kontrolu oružja i svjetlosti tijekom pucanja, jer je svjetlo usmjereno izravno uz oružje.
Svjetiljka koja se koristi za ovu metodu gađanja mora imati prekidač za paljenje i gašenje u obliku gumba na dnu svjetiljke. Prekidač se aktivira palcem slabije ruke.
Chapmanova metoda ne dopušta upotrebu svjetiljke s prekidačem za paljenje i gašenje na zadnjem kraju, već se prekidač mora nalaziti na prednjem dijelu svjetiljke. Baterijska se svjetiljka drži samo palcem i kažiprstom slabije ruke, s tim da se svjetiljka pali i gasi palcem slabije ruke. Ostala tri prsta slabije ruke preklapaju prste ruke kojom se drži rukohvat oružja, tako da se oružje drži objeručno. Palac, oružje i svjetiljka su usporedni, što pretpostavlja vrlo vjerojatan pogodak upravo tamo gdje je usmjerena svjetiljka.
S obzirom da je to vrlo prirodan način istodobnog držanja svjetiljke i oružja, ova je metoda vrlo pogodna prilikom gađanja u stavu Isosceles (paralelnom).
Bez obzira kojom ćete se od metoda korištenja baterijske svjetiljke služiti u uvjetima smanjene vidljivosti i mraku, važno je naglasiti da se mora koristiti takva svjetiljka koja ima trenutnu funkciju paljenja i gašenja, kako bi se omogućilo minimalizirano trajanje osvjetljenja. Jer, u stresnoj situaciji koja vlada pri stvarnoj upotrebi vatrenog oružja, strijelcu se vrlo lako može dogoditi da "zaključa" prekidač ON/OFF u stalni položaj ON. To je vrlo pogibeljna situacija jer će svjetiljka ostati i dalje svijetliti te tako otkriti njegov položaj i povećati mogućnost da ga protivnik lakše locira i pogodi.
Uvježbavanjem vještine gađanja u uvjetima smanjene vidljivosti povećava se sposobnost preživljavanja službene osobe u uvjetima stvarne uporabe vatrenog oružja. Isto tako, svaki bi profesionalac morao vježbati i punjenje i pražnjenje oružja u uvjetima smanjene vidljivosti, a naročito načine otklanjanja zastoja, koji u takvoj situaciji zahtijevaju dobru uvježbanost i koordinaciju pokreta prstiju obiju ruku.