Srce vam brže tuče, znoje vam se dlanovi, osjećate bolove u želucu ili ste samo iscrpljeni, brinete o plaći, otplati kredita, sumnjate u svoje mogućnosti, obeshrabreni ste... Pritom se osjećate napeto i iscrpljeno, lako planete, smetaju vas gužva i buka – razmišljate kako ćete preživjeti još jedan dan na svome radnom mjestu. Ovo je klasičan opis čovjeka preplavljenog simptomima stresa. Vjerojatno se u njemu mnogi prepoznaju.
Zanimljivo je da novija istraživanja donose podatke po kojima čak 40 posto zaposlenih ljudi, neovisno o poslu kojim se bave, opisuju svoj posao kao iznimno stresan, 30 posto kao natprosječno stresan, a svega njih tri posto procjenjuje da im posao uopće nije stresan. No s obzirom na aktualnu globalnu svjetsku recesiju, a i naše prilike, najveći mogući stres povezan s radnim mjestom jest situacija u kojoj netko - nema radno mjesto.
Stres je bolest novoga doba, ona nas okružuje u svim sferama života. Istraživanja provedena u Europskoj uniji pokazuju da je 50 do 60 posto svih izostanaka s radnog mjesta posljedica stresa na poslu.
Čini se da svi o stresu govore na svoj način, a mnogi i ne pokušavaju postaviti definiciju. Za poslovne ljude stres je frustracija ili emocionalna napetost, za kontrolore letenja problem koncentracije, za sportaša mišićna napetost, za endokrinologe biokemijski fenomen. Za mnoge je pojam stresa nešto opasno što vodi u bolest i što treba izbjegavati po svaku cijenu.
Ipak, brojna istraživanja potvrđuju da postoje izrazito stresne profesije, a posao zaštitara uvijek je pri vrhu takvih ljestvice stresa. Uzrok stresa može biti svaki fizički, psihički ili socijalni poticaj (stresor) koji pojedinca dovodi u stanje stresa. Fizički stresori su: izloženost jakoj buci, velikoj vrućini i hladnoći, prirodnim nepogodama, nedostatku podražaja i prostora za rad i sl. Psihološki stresori su izloženost raznim međuljudskim sukobima, preopterećenost poslom, psihološki konflikti i frustracije. Socijalni stresori su loš društveni položaj, potplaćenost, odgovornost za druge ljude itd.
Svaki čovjek ima svoju, vlastitu granicu nakon koje stres počinje djelovati na njegove doživljaje i ponašanje. Neki mogu podnijeti veću količinu stresora, dok je kod drugih tolerancija na stres niža.
Kako prepoznati vlastite granice tolerancije na stres? Kad se stresor osjeti prvi put, doživljavamo neku vrstu panike, ali pokušavamo naći rješenje kako bismo svladali situaciju i prilagodili se stresnim uvjetima (faza alarma). U sljedećoj fazi osoba mobilizira psihičke i fizičke snage organizma te troši silnu energiju kako bi prevladala negativne efekte stresa (faza otpora). U toj se fazi javljaju umor, nemir, tjeskoba i tenzija. Posljednja faza koja se javlja kod dugotrajne izloženosti stresu jest faza iscrpljenosti. Osoba više nema snage boriti se protiv stresora, iscrpila je granice tolerancije na stres, gubi motivaciju da bude aktivna, misli joj postaju pesimistične, pati od nesanice te stvara negativnu sliku sebe.
Poznata je povezanost stresa sa slabljenjem imunološkog sustava što otvara put brojnim tjelesnim i zdravstvenim problemima kao što su kardiovaskularne smetnje, poremećaj funkcije štitnjače, gastrointestinalne teškoće, povišen krvni tlak, seksualna disfunkcionalnost, metaboličke smetnje.
Kako se nositi sa stresom? Neki od načina za jačanje vlastitih psihofizičkih kapaciteta za suočavanje sa stresom su:
- redovita fizička aktivnost te korištenje tehnika
- relaksacije
- briga o vlastitom zdravlju
- održavanje skladnih obiteljskih i prijateljskih odnosa
- njegovanje aktivnosti koje nas vesele (hobiji)
- kvalitetna organizacija vremena i obveza (zadovoljiti
- potrebe za snom kod smjenskog rada)
- razgovor s bliskim osobama o problemima, situacijama i vlastitim emocijama
- traženje pomoći i podrške u situacijama koje doživljavamo ugrožavajućim
- definiranje očekivanja na radnome mjestu te načina poboljšanja svoga rada
Važan čimbenik predstavlja i način na koji se poslodavac odnosi prema izvorima stresa kod svojih zaposlenika. Poslodavci koji podržavaju stresne uvjete smanjuju svoju uspješnost, fleksibilnost i konkurentsku sposobnost. Želeći eliminirati problem stresa u zadnje vrijeme sve više poduzeća u svijetu posvećuje veliku pozornost ravnoteži rada i življenja svojih zaposlenika. Bitno je znati da svaki čovjek, iako ne može izbjeći stresne situacije, može povećati vlastite šanse za što bržim, boljim i bezbolnijim načinom suočavanja s njima.