Postoji niz zanimanja i radnih procesa koji se mogu uspješno ostvariti samo ako su u funkciji 24 sata na dan. Zdravstveni djelatnici, vatrogasci, policajci, zaštitari, neki tvornički radnici... nužni su na svome radnom mjestu od 0 do 24. Smjenski rad jedini je mogući način organizacije ljudi na tim mjestima. Procjene pokazuju da oko 20 posto svih zaposlenika u Europi radi u smjenama.
Prof. Roberta Krizmanić, psihologinja
Prof. Sandra Bušurelo-Erak, psihologinja
Ovisno o vrsti zanimanja i usluge koju pruža, smjenski rad može biti organiziran u tri smjene po osam sati, 12-satna ili 24-satna dežurstva. Sasvim je jasno da rad u smjenama zahtijeva posebnu organizaciju obiteljskih obveza, odmora i općenito slobodnog vremena. Dječji vrtići, školski boravci, koncerti, kazališta i utakmice prilagođeni su potrebama ljudi koji rade u jutarnjoj smjeni. Smjenski rad diktira čime će se pojedinac baviti u slobodno vrijeme, a zbog neusklađenosti obveza s drugim ljudima smjenski radnici često pribjegavaju osamljenim hobijima.
Ljudskom je organizmu prirodno da je spreman za aktivnost u doba dana. Kad radnik počinje raditi noću, nije raspoložen za rad nego za odmor od radnog dana. U tome leži bitan fiziološki i psihološki problem noćnog rada. Stručnjaci pokušavaju planirati rad na način da rad u smjenama predstavlja što je moguće manji problem po zdravlje i društveni život radnika. Mnoge zdravstvene studije bave se problemom noćnog rada i rada u smjenama.
Noćni i smjenski rad dovodi do poremećaja normalnog cirkadijurnog ritma. Dnevni ili cirkadijurni ritmovi odnose se na različite tjelesne funkcije koje variraju kod ljudi tijekom 24 sata. Cirkadijurne su funkcije spavanje i autonomni vegetativni procesi, metabolizam, tjelesna temperatura, ritam srca, krvni tlak, lučenje hormona. Iako je utjecaj količine svjetlosti važan za dnevne ritmove, istraživanja u izoliranim prostorima s ujednačenim umjetnim osvjetljenjem pokazala su da postoji unutarnji sat koji regulira te promjene u ciklusima između 22 i 25 sati.
Najvažnija funkcija povezana s cirkadijurnim ritmovima jest spavanje. Kvaliteta sna nije jednolična, spavanje ima različite stadije i dubine. Najdublja je faza spavanja tzv. REM-faza koju karakteriziraju maksimalna relaksacija mišića, otpornost prema buđenju i doživljaj snova. Nakon noćne smjene problem je nadoknaditi taj propušteni dio sna. Jedna noćna smjena dovodi do gubljenja od 2 do 4 sata REM-faze spavanja.
Potrebne su dvije noći kako bi se nadoknadilo izgubljeno i opet uspostavio normalan ciklus sna. Spavanje koje slijedi nakon noćne smjene, tzv. dnevni san, često je vremenski kraći i plići (bez REM-faze) te nema dovoljnu oporavnu vrijednost. Čak i u idealnim uvjetima zvučne izolacije bilježi se slabija kvaliteta kao opća karakteristika dnevnog sna.
„Sindrom shift-lag“ naziv je koji se koristi za skupinu simptoma koji su posljedica noćnog i smjenskog rada. Opisuju se kao kombinacija nesanice, umora, pospanosti, razdražljivosti, psihofizičke usporenosti, zaboravljivosti, problema koncentracije te sklonosti somatskim smetnjama. Također se istodobno stvaraju i nezdrave navike uzimanje hrane, neodgovarajući obroci u neuobičajeno vrijeme dana, a javljaju se i probavni problemi.
Budući da se cjelokupna prilagodba noćnom radu događa polako, organizam se uspije samo djelomice prilagoditi na rad noću i odmor danju. Postoje bitne razlike u sposobnosti prilagođavanja noćnom i smjenskom radu.
Stariji radnici manje su adaptabilni i brže se zamaraju, a s druge im strane ne treba onoliko sna koliko im je bilo potrebno dok su bili mlađi. Žene koje rade noću imaju češće poremećaj menstrualnog ciklusa, povećan rizik za spontani pobačaj, češći su prijevremeni porodi i rođenje djece s malom porođajnom težinom, općenito je manji broj trudnoća. Nedvojbeno je utvrđeno da tijekom trudnoće treba izbjegavati smjenski rad. Žene koje rade noću, a imaju djecu, imaju kraći i poremećen dnevni san te pate od kumulativnog umora više od muškaraca i žena bez djece.
Smjenski rad utječe na radnu djelotvornost i sigurnost na poslu. Budnost, djelotvornost i metabolizam na najnižoj su točki u rane jutarnje sate, što može pridonijeti pojavi ljudske pogreške i incidenta na poslu. Dokazano je da se najveći broj pogrešaka u radu događa između 22 i 6 sati. Kako bi se smanjio broj pogrešaka i poboljšala prilagodba smjenskom radu, važno je da pojedinac prihvati „svoju“ uobičajenu rutinu koja je drukčija od rutine ljudi koji rade u jednoj smjeni. Neprihvatljiv je normalan život po danu i onda odlazak u noćnu smjenu.
Ako je moguće, u prostorima u kojim se odvija noćni rad treba osigurati veću količinu svjetlosti, glazbu... Treba organizirati ustaljen raspored spavanja u što je moguće mirnijim uvjetima, valja voditi računa o zdravoj prehrani, tjelesnoj aktivnosti i redovito se družiti s obitelji i prijateljima.