Savjeti stručnjaka: Kocka je bačena!?
prof. Roberta Krizmanić, psihologinja
prof. Sandra Bušurelo-Erak, psihologinja
Na spomen riječi "ovisnost", najčešće pomislimo na drogu, alkohol ili nikotin, međutim predmeta ovisnosti mnogo je više. Danas se sve češće spominju ovisnosti o Internetu, telefoniranju, "šopingu", seksu, čokoladi, igrama na sreću...
Svatko od nas u svojoj bliskoj okolini sigurno poznaje osobu koja igra neke od igara na sreću. Štoviše, možda ih čak i sam igra. Podaci pokazuju da se u Hrvatskoj oko milijun ljudi okušava u igrama na sreću. Možemo reći da je u našoj zemlji zavladala prava epidemija, a prema nekim podacima čak oko 50.000 ljudi zbog takve zabave ima ozbiljnih poteškoća.
Dostupnost "igara na sreću" kod nas je doista masovna. Gotovo u svakoj zgradi po gradovima postoji "kladionica", a i Internet je preplavljen raznim mogućnostima te vrste zabave. Kockanje je društveno prihvatljivo, nema negativne konotacije, to je rasprostranjen, legaliziran, dostupan i masovan oblik zabave. I mediji nas svakodnevno potiču da iskušamo "jesmo li rođeni pod sretnom zvijezdom". U doba recesije i krize većina gospodarskih grana bilježi pad, ali ono što i dalje cvjeta su – kladionice i igre na sreću. Nesigurnost i zabrinutost za budućnost ljude potiču da izazovu sreću i nadaju se velikim dobicima koji bi ih izvadili iz nevolja.
Mnogo ljudi kocka da bi se opustilo i zabavilo, no ipak određen broj njih razvije pravu ovisnost. Susrećemo nekoliko tipova kockanja:
Socijalno (društveno) kockanje najčešći je tip kockanja; kocka se ograničeno razdoblje uz predviđene i prihvatljive gubitke. Takvo kockanje ne smatra se poremećajem ponašanja, nego spada u društveno prihvatljive oblike zabave (85 posto populacije kockara).
Problematično kockanje kod osobe je već izazvalo probleme u većim životnim područjima - narušeni obiteljski odnosi, bračni status, problemi sa zakonom i zaposlenjem (oko 10 posto kockara)
Patološko kockanje (kompulzivno) kockanje znači ovisnost o kockanju. Predstavlja poremećaj nagona i navika koji se kompulzivno i opetovano ponavlja, okupira cijelo biće. Takvo kockanje spada u medicinske probleme i definira se prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i dijagnostičkim kriterijima. Dijagnosticira se kada je zadovoljeno pet od 10 simptoma (DSM):
- zaokupljenost kockanjem (učestalo prepričavanje kockarskih događaja, planiranje budućih kockarskih pothvata ili smišljanje načina da se dođe do novca za kockanje)
- potreba za sve većim ulozima ili rizicima kako bi se postigla željena razina uzbuđenja
- učestali napori da se kockanje kontrolira, smanji ili da se s njime prestane
- nemir i razdražljivost pri pokušajima smanjivanja ili prestanka kockanja
- kockanje kao način bijega od problema ili ublažavanja nekih neugodnih raspoloženja
- nakon gubitka novca na kockanju kockar se često vraća idući dan kako bi ga nadoknadio
- laži prijateljima i članovima obitelji kako bi se prekrio stupanj uvučenosti u kockanje
- nezakonita djela kao što su krađe, krivotvorenja, prijevara i pronevjere kako bi se financiralo kockanje
- ugrožavanje ili gubitak važne veze, posla, obrazovne ili poslovne mogućnosti zbog kockanja
- oslanjanje na druge za nabavljanje novca kojim bi se olakšala očajna financijska situacija izazvana kockanjem.
Zbog ljubavi prema kocki i kladionicama kockar ne razmišlja o obitelji niti o vlastitoj budućnosti, nego je opsjednut kockom i velikim dobitkom. Iako je stotinu puta izgubio, spreman je prokockati i zadnju kunu uvjeren da će ovaj put "sigurno dobiti". No zapravo, oni ne kockaju zbog "milijuna", nego zbog uzbuđenja što im ga donosi neizvjesnost.
Sve vrste ovisnosti, i one koje se odnose na uzimanje štetnih tvari kao i one koje se odnose na aktivnosti, imaju jednake fiziološke temelje.
Dobivanje na kocki izaziva biokemijske promjene u istim dijelovima mozga koji su podraženi kada čovjek uzima jake droge. Dolazi do lučenja većih količina dopamina, hormona "sreće", a kad osoba gubi, zadovoljstvo se postiže izlučivanjem adrenalina, hormona "uzbuđenja". Kod svih ovisnosti, mozak postupno razvija toleranciju te su potrebne sve veće doze za jednak učinak. Osoba više ne uzima drogu ili kocka da bi uživala, već da bi se tek nakratko osjećala " normalnom".
Većina ljudi ovakve scenarije smatra iznimno rijetkim i zavarava se da ima kontrolu nad svojim ponašanjem. Međutim, prema podacima od 1 do 3 posto odraslih osoba u populaciji su klasificirani kao patološki kockari. Istraživanja pokazuju porast kockanja među adolescentima i mladima pa se može pretpostaviti da će postotak patoloških kockara u budućnosti - rasti.
Ovisnost o kockanju ozbiljan je poremećaj i osoba ne može jednostavno prestati. Takve su osobe sklone poricati ovisnost te lagati i sebi i drugima. Obitelj i okolina trebale bi - bez osude - potaknuti osobu s problemom kockanja na psihijatrijsko liječenje ove opasne ovisnosti.