Kraj godine obično je vrijeme za pregled događaja u protekloj godini, ali i za pogled u budućnost i izazove koje nam donosi nova godina. Naš kolumnist – iskusni zaštitar pod pseudonimom – u novoj kolumni raspravlja o robotima-zaštitarima koji bi uskoro mogli zamijeniti njega i njegove kolege. Nije to mašta, to je bliska i realna budućnost
[ Eugen Anić ]
Robot-zaštitar, kodnog imena SHZB – 01, kreće se prema stranci u jednoj zagrebačkoj banci, kako bi je upozorio da ne ide na šalter preko reda. Robot-zaštitar kodnog imena SHZB – 01 visok je 180 cm, težak 80 kg, ima crnu kratku kosu i u svemu sliči na pravog zaštitara. Službenici banke od dragosti su ga nazvali Marko prema zaštitaru koji je do dolaska robota radio u toj poslovnici, ali je završio na Zavodu za zapošljavanje, naravno, tek nakon što je od svoga kadrovnika dobio radnu knjižicu.
Robot je prešao s jednoga kraja poslovnice banke na drugi kako bi upozorio stranku da ne ide na šalter preko reda. Prilikom dolaska do stranke u sekundi ju je promotrio i sve pohranio u memoriju. Zato je već i prije nego kontakta sa strankom, znao da je riječ o o visokom muškarcu, lukava lica, uskih očiju i spuštenih usana od kojega ne prijeti nikakva opasnost.
Marko sam puni svoje baterije
Robot Marko muškarcu je sezao do brade, no kad mu je rekao da nije njegov red i da se pomakne u stranu, muškarac ga je odmah i bez oklijevanja poslušao jer je znao, a i osobno vidio, kako je robot dan ranije bez ikakvih problema svladao jednu nasilnu stranku.
Službenica banke Valerija bacila je pogled na robota Marka te mu u znak zahvalnosti udijelila blagi smiješak, a on joj je u odlasku uzvratio namignuvši jednim okom. Nakon toga se vratio na početno mjesto i nastavio s ostalim redovnim radnim zadacima u poslovnici. Robot Marko u toj je banci već puna dva tjedna, a zaposlenici banke s njime su toliko oduševljeni i zadovoljni da ga više nikad ne bi mijenjali za "živo meso".
Robot Marko ne piški, ne kaki, ne jede i ne pije, nije dosadan i ne ubija nekim svojim "spikam". Ne zabada nos gdje mu nije mjesto i uvijek je na pravome mjestu i u pravo vrijeme. I tko onda ne bi poželio takvog robota da mu čuva osobe i imovinu?!
Nije naodmet reći ni to da je robot SHZB – 01 povezan na sve sustave tehničke zaštite s objekta te da upravlja i videonadzorom, pri čemu ne treba sjediti za monitorom, već sve snimke s nadzornih kamera dobiva i pohranjuje u svoju memoriju. Također, noću sam puni svoje baterije, na objektu je nazočan od 0 do 24 sata, otključava ga i zaključava te alarmira pojedine zone unutar objekta po kojemu se kreće. I Uprava dotične banke toliko je oduševljena njegovim specifikacijama da su za potrebe sigurnosti svoje upravne zgrade naručili roboticu kodnog imena SHZB - 02 visoku 158 cm, tešku 43 kg, koja ima dugu plavu kosu i u svemu slični na pravu zaštitarku osoba i imovine.
Robot Marko ne piški, ne kaki, ne jede i ne pije, nije dosadan i ne ubija svojim "spikama", ne zabada nos gdje mu nije mjesto i uvijek je na pravome mjestu i u pravo vrijeme. Povezan je na sve sustave tehničke zaštite s objekta te upravlja i videonadzorom, pri čemu ne sjedi za monitorom, već sve snimke s kamera dobiva i pohranjuje izravno u memoriju. I tko onda ne bi poželio da mu takav robot čuva osobe i imovinu?!
Naravno, poštovani čitatelji, sve ovo opisano događa se u našoj skoroj budućnosti, možda već 2015. godine. Romani i filmovi znanstvene fantastike od prije 30-50 godina, predviđali su i opisivali ovakve robote, no oni više nisu ZF, nego se već pomalo počeli biti dio naše svakodnevice. Japanci su lideri u robotskoj tehnologiji, pa su razvojni tim tvrtke za robotiku Tmsuk Co. Ltd. i japanska zaštitarska tvrtka Alacom Co. LTD. već 2009. godine predstavili prvog sigurnosnog robota po imenu T- 34.
Taj japanski zaštitar zapravo je maleni automobil na daljinsko upravljanje, koji sliči na dječju igračku. Visok je šezdesetak centimetara i težak 10 kg, a namijenjen je za trgovačke centre po kojima će prijestupnike hvatati uz pomoć mreže. I Južna Koreja nastoji u stopu pratiti Japan pa su za potrebe sigurnosti u svojim zatvorima razvili model robota-čuvara, čiji će senzori otkrivati abnormalna ponašanja kod zatvorenika, odnosno samoubilačka i nasilna ponašanja te o tome obavještavati dežurnog čuvara od krvi i mesa.
Policija, vojska pa i novinarstvo
Također, u svijetu se već naveliko koriste i roboti za otkrivanje i uklanjanje eksplozivnih naprava kao što je robot Cutlass, a razvile su ga američke tvrtke Northrop Grumman Corporation i Remotec Technology Ltd. u suradnji s britanskom tvrtkom QinetiQ Group plc. Ovakve i slične robote naveliko koriste tvrtke za razminiranje i policijski odjeli za razminiranje i protubombaško osiguranje. Tehnologija robotike već je itekako uznapredovala, a iz dana u dan predstavljaju se novi modeli robota koji nas intrigiraju i impresioniraju. No, sve to nije ništa s obzirom na ono što nas očekuje u bliskoj budućnosti.
Glede vojne robotike situacija je još ozbiljnija. Samo danas u vojnoj se službi već koristi više od 30.000 robota, i to uglavnom za neborbene zadaće, pronalazak i deaktivaciju eksplozivnih naprava. Američka agencija DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) i Marine Corps financiraju projekt "olakšaj vojnika", a tvrtka Boston Dynamics razvila je prototip robota-mazge LS3 koji je namijenjen za nošenje tereta i opreme vojnicima. LS3 će nositi do 400 kg opreme, neće trebati vozača, jer će automatski slijediti vođu koristeći računalni program te će moći i putovati na određena mjesta uz pomoć svjetlosti i GPS-a.
Dok pišem ovu kolumnu postoji mogućnost da je taj robot već zastario te da se već radi na novom modelu. U skoroj budućnosti imat ćemo još više ovakvih robota, prvenstveno namijenjenih za borbene misije na prvim crtama bojišnice, što izaziva veliku zabrinutost vojnog osoblja, poglavito u razvijenijim zemljama.
Da ne bih svojim pisanjem uzrujao samo kolegice i kolege iz zaštitarstva, vojnike i policajce robotika se upliće i u novinarstvo. Zato i moje kolege iz redakcije Zaštite također imaju razloga za zabrinutost i strah, ako se njihov direktor uskoro odluči za robota-novinara. Naime, razvojni istraživački tim inteligentnih sustava informatike sa Sveučilišta u Tokiju razvio je novinara-robota koji može samostalno istraživati okolinu i izvijestiti o onome što otkrije.
Robot-novinar izgleda poput vozila Segway – u pitanju je računalo na kotačima opremljeno kamerom, mikrofonom i zvučnicima te je izravno spojeno na Internet. Može postavljati pitanja i obavljati transkripte odgovora u tekstu, može intervjuirati non-stop, sve dok ne nađe nešto zanimljivo za objavu na Internetu. Robot-novinar namijenjen je i za ratom pogođena područja i zone visokog rizika te bi ga se uskoro moglo vidjeti i u Iranu, gdje se naveliko zvecka oružjem. Ako ovaj robot-novinar doista dospije u Iran, nećemo ostati zakinuti za tu informaciju jer će nas o tome zasigurno izvijestiti bivši Vjesnikov kolumnist Fran Višnar.
Kako vidimo, budućnost nama zaštitarima, vojnicima i policajcima ne nosi ništa dobroga, jer se roboti već naveliko koriste. Jedino što nam preostaje jest pratiti razvoj robotike i nadati se da nećemo završiti kao naš kolega, zaštitar Marko, s početka ove futurističke priče o robotu kodnog imena SHZB – 01.