Unaprjeđenjem sigurnosti dodatno će se posredno osigurati i veći priliv sredstava, povećati standard građana, produženje sezone, povećati ulaganja i stvoriti bolja poduzetnička klima te smanjiti broj nezaposlenih. Dosadašnji Zakon o privatnoj zaštiti dao je dobre rezultate u primjeni, posebice u segmentu tehničke zaštite koja vidno napreduje. Međutim, potrebno je osuvremeniti područje tjelesne zaštite, specijalizirati dio zaštitarskog kadra i stvoriti preduvjete za odgovarajuću primjenu njihovih
[ Nataša Gajski Kovačić ]
Povodom predstojećeg Dana zaštitara, o stanju u sektoru privatne zaštite, zakonskim aktima koji su upravo doneseni ili su u postupku donošenja, a odnose se na pitanja vezana uz sigurnost, razgovaramo s pomoćnicom ministra unutarnjih poslova, Ines Krajčak.
Na koji je način Zakon o novčarskim institucijama koji je stupio na snagu ove godine unaprijedio sigurnost novčarskih institucija? Jesu li dosad već ostvareni glavni razlozi njegova donošenja?
Zakon o zaštiti novčarskih institucija logična je nadogradnja prethodnog Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima, kojim je započeo proces ostvarenja novog trenda na području sigurnosti, a radi se o stvaranju uvjeta za stjecanje, održavanje i unaprjeđenje sigurnosne kulture kod ljudi koji rade i borave u području rizičnih djelatnosti, posebice pri obavljanju poslovanja s gotovim novcem i vrijednostima. Navedeni propisi predstavljaju svojevrsni presedan u području sigurnosti, jer na takav način zaštitu nije riješila niti jedna članica EU s obzirom da je u većini država članica način zaštite u financijskim i drugim rizičnim sektorima riješen odgovarajućim mehanizmima osiguranja, ali se ona odnose većinom na zaštitu imovine. Ovdje se radi prvenstveno o naporima države da se uspostavom odgovarajućih mjera zaštite - koje u startu ne moraju nužno biti tehničkog karaktera, već se najveći obujam zaštite može prethodno postići i dobro planiranom organizacijom poslovanja - smanji na najmanju moguću mjeru psihofizička šteta po zaposlenike, stranke, sigurnosno i drugo osoblje u poslovnicama novčarskih institucija prevencijom kaznenih djela.
Velik dio problema mogao bi se riješiti aktivnijim uključivanjem osiguravajućih kuća u proces sigurnosti objekata i osoba, međutim za sada je taj interes, za razliku od većine zemalja posebice zapadne Europe, nedostatan
Organizacijske mjere podrazumijevaju usvajanje i korištenje sigurnosnih znanja i vještina pri svakodnevnom radu, pravilno korištenje sustava tehničke zaštite te poštivanje kodeksa ponašanja pri štetnim događajima koji se, unatoč optimalnim mjerama zaštite, na žalost ponekad ne mogu izbjeći. Zakon je u procesu uskladbe, najveći dio mjera je, prema našim saznanjima već uspostavljen, obavljaju se završne nabavke i ugradnje propisanih elemenata i uređaja sustava tehničke zaštite te ćemo po okončanju uskladbe od 30. studenoga 2015. nadalje provjeravati njegov učinak te u skladu s time i razmjerno sankcionirati neprovedbu mjera. Smatramo da su glavni razlozi donošenja već ostvareni time što su se sve vrste novčarskih institucija uvelike angažirale da se usklade u što kraćem vremenu, što potvrđuju i brojni kontakti i konzultacije koje tijekom protekla tri mjeseca ostvarujemo s obveznicima primjene Zakona, a to ukazuje da će se razina zaštite osoba u poslovnicama novčarskih institucija značajno povećati.
Imate li saznanja u kojoj mjeri novčarske institucije poštuju direktive novog Zakona i ima li nekih problema u tom segmentu? Kojim se mjerama može sankcionirati nepoštivanje novog Zakona?
Prijelaznim odredbama Zakona propisano je da su novčarske institucije koje posluju s gotovim novcem i vrijednostima dužne osigurati sigurnosne mjere zaštite osoba, novca i vrijednosti sukladno odredbama Zakona u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu, odnosno do 30. studenoga 2015. Od dana stupanja na snagu Zakona zaprimamo određeni broj upita, prijedloga, zahtjeva za pojašnjenjima i slično na temelju kojih možemo zaključiti da se odvija živa aktivnost oko uspostave propisanih zakonskih mjera zaštite. Isto tako, zaprimljen je i određeni broj zahtjeva za uspostavom alternativnih mjera zaštite, što upućuje na činjenicu da je Zakon razumljiv i da su njegovi obveznici upućeni u njegove mogućnosti i dinamičnost primjene. Problemi na koje nailazimo uglavnom se odnose na manja tehnička rješenja koja se pojavljuju uslijed različitih prostorno tehničkih uvjeta u poslovnicama. Tijekom perioda uskladbe sa Zakonom, inspekcija za privatnu zaštitu i detektivske poslove Ministarstva unutarnjih poslova, što uključuje i Inspektorate unutarnjih poslova nadležnih policijskih uprava provodi planirane inspekcijske nadzore sukladno godišnjim planovima nadzora pri čemu se tijekom nadzora, ukoliko se utvrde određeni nedostaci upozorava stranku na obvezu uskladbe mjera zaštite sa Zakonom do propisanoga roka. Isto tako, inspekcija je u nadzoru poslovnica i nakon svakog počinjenja kaznenog djela razbojništva, krađe i sl. pri čemu se utvrđuju mjere zaštite i pruža neophodna pomoć policiji u potražnim radnjama.
Broj razbojništva u novčarskim institucijama ukazuje na visoku rizičnost tog posla i potrebu da djelatnici na poslovima zaštite novčarskih institucija imaju osim osiguranja tehničke sigurnosti i posebna znanja i vještine. Je li u praksi doista tako?
Jedan od osnovnih problema pri uspostavi prihvatljive razine sigurnosti u poslovnicama novčarskih institucija koji je utvrđen pri obavljanju višegodišnjih inspekcijskih nadzora je vrlo niska razina sigurnosne edukacije i kulture djelatnika koji rade na uplatno – isplatnim mjestima u poslovnicama i uopće obavljaju druge vrste novčarskih poslova ili manipulacije s vrijednostima i dragocjenostima. Upravo je to i bio jedan od razloga za osuvremenjivanje postojeće legislative zaštite novčarskih institucija, pa se novim zakonom, osim mjera tjelesne i tehničke zaštite izrijekom propisuju i brojne organizacijske mjere, prije svega uvođenje sigurnosnih planova i procedura kojima se moraju detaljno propisati obveze i odgovornosti voditelja i ostalih djelatnika u poslovnicama. Isto tako, detaljno je propisana i procedura zaštite osobnih, poslovnih i drugih podataka čime se želi spriječiti njihovo otuđenje i zlouporaba, ali isto tako i eventualne malverzacije i pokušaji počinjenja kaznenih djela od strane samih djelatnika. Usporedo se osuvremenjuju i propisi s područja privatne zaštite koja predstavlja temelj za primjenu tjelesne i tehničke zaštite novčarskih institucija čime će se propisati i obveza obnavljanja i periodičke provjere znanja djelatnika za sigurnosno ponašanje, rukovanje sustavima tehničke zaštite, postupanje s klasificiranom dokumentacijom i dr. U konačnici, Ministarstvo ima ovlasti nadzora i kvalitete dokumentacije i obvezu upozoriti na eventualne propuste.
Izmijenjeni i dopunjeni Zakon o privatnoj zaštiti trebao bi omogućiti bolje funkcioniranje cijelog sustava privatne zaštite. Koji su glavni razlozi zbog kojih se išlo u mijenjanje tog Zakona. Na koji će način izmijenjeni i dopunjeni ZOPZ pridonijeti pozitivnim pomacima u struci i na tržištu?
U skladu sa promjenom sigurnosnih uvjeta u brojnim sredinama i državama svijeta i Europe, koje u zadnje vrijeme pogoršava i napetost u svezi izbjegličke humanitarne krize zbog rata na Bliskom Istoku, te koje su nastale otvaranjem tržišta rada, roba i usluga, povećala se i fluktuacija ljudi koji, posebice na otvorenom području EU, traže svoju priliku za egzistenciju. To nužno za sobom povlači i negativne trendove povećanja i protoka kriminala svih vrsta, pa se nerijetko na području RH u takvim kriminalnim radnjama osim počinitelja iz RH zatiču i osobe iz brojnih država u okruženju, ali i šire. Navedeni trendovi nužno postavljaju pitanja uvezanosti i funkcioniranja sigurnosnog sustava države koji osim policijskih snaga, koje često nisu u mogućnosti biti svuda i na svakome mjestu, mora uvezati i sektor privatne zaštite koji se radi ispunjenja takvih ciljeva nužno mora transformirati u dobro organiziranu i obučenu preventivno – operativnu službu sposobnu za kvalitetno pružanje zaštite osoba i imovine.
Jedna od mogućnosti povećanog interesa za sigurnosne investicije mogla bi biti i promjena porezne politike, odnosno da se određena ulaganja u mjere zaštite mogu priznati kao porezne olakšice
Tim više, što privatna zaštita slijedom posebnih propisa sve više postaje obveza pojedinih gospodarskih grana (financijski sektor, eksplozivne tvari, objekti kritične infrastrukture i dr.) čime postaje dio sustava zaštite vrlo bitnih objekata i prostora, nužnih za zaštitu ljudi i dobara. Ne zaboravimo da je RH turistička zemlja koja svake godine bilježi znatan rast posjetitelja, pa navedeno traži od policije, službi za zaštitu i spašavanje te službi koje pružaju zaštitu osoba i imovine stalnu budnost i aktivnost usmjerenu na stalno unaprjeđenje zaštite i održavanje visoke razine sigurnosti u društvu. Unaprjeđenjem sigurnosti tako će se dodatno posredno osigurati i veći priliv sredstava, povećati standard građana, produženje sezone, povećati ulaganja i stvoriti bolja poduzetnička klima te smanjiti broj nezaposlenih. Dosadašnji Zakon o privatnoj zaštiti dao je dobre rezultate u primjeni, posebice u segmentu tehničke zaštite koja vidno napreduje i od nje se očekuje veliki efekt. Međutim, potrebno je osuvremeniti područje tjelesne zaštite, specijalizirati dio zaštitarskog kadra i stvoriti preduvjete za odgovarajuću primjenu njihovih ovlasti.
Činjenica je, međutim, da se na novom ZOPZ-u radi već godinama. Zbog čega se toliko odgađa s njegovim donošenjem, osobito stoga što su i javne rasprave o Zakonu već daleko iza nas i što se očekivao još koncem prošle godine?
Zakon o privatnoj zaštiti u postupku je donošenja i očekujemo da se privede kraju do konca ove godine. Na njemu se radi duže vrijeme iz razloga što se želi saslušati, pročitati i konzultirati svaki prijedlog, komentar ili primjedbu koja se može dobiti od strane obveznika primjene Zakona, ali i od samih korisnika privatne zaštite. Sastavljanje takvog kompleksnog propisa nije lak i brz posao jer iziskuje i proces procjene učinaka propisa te analizu tržišta, analizu statističkih podataka na dugogodišnjem uzorku, analizu gospodarsko – socijalnih aspekata i druge detalje koji mogu utjecati na poslovanje zaštitarskih tvrtki i obrta. Stoga ne želimo žuriti, već zakonom obuhvatiti svu relevantnu problematiku koja će u konačnici dati pozitivne učinke.
Jedna od stvari koja je izazvala dosta proturječnih komentara, a koja je ugrađena u prijedlog tog Zakona je specijalizacija zaštitara. Mnogi zaštitari i sami tvrde da njihove tvrtke malo brinu o njihovoj fizičkoj i psihičkoj spremi. S druge strane dio zaštitara negoduje što se od njih očekuje da rade puno na sebi, a to nije popraćeno odgovarajućom plaćom. Zbog čega je specijalizacija zaštitara nužnost?
Prijedlogom Zakona utvrđuju se uvjeti za posebnu kategoriju zaštitara, zaštitara-specijalista, za kojeg se predviđa obavljanje posebnih poslova koje spadaju u poslove visokog rizika. To mogu biti poslovi zaštite objekata i prostora od posebnog sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku, neposredne tjelesne zaštite, pružanje intervencije po dojavnom signalu, prekogranične distribucije novca i vrijednosti te drugih okolnosti koje će utvrđivati MUP u posebnim okolnostima (npr. kritična infrastruktura, određene novčarske institucije, objekti od važnosti za RH i sl.). Smatramo da mora postojati određeni profil osoba koje obavljaju zaštitarske poslove na visokoj razini psihofizičke osposobljenosti, posebnih vještina i edukacije za obavljanje složenih poslova pri zaštiti odgovarajućih osoba, objekata i prostora, odnosno koji će biti spremni reagirati na odgovarajući način pri određenim štetnim događajima i situacijama. Želimo da se takva skupina osoba profilira i s godinama raste njihov broj te bude na dispoziciji kada je to potrebno za najosjetljivije sigurnosne zadatke. Napominjemo kako je stav Ministarstva oko uloge privatne zaštite u društvu i dalje na temeljima obavljanja prvenstveno preventivnih aktivnosti, no prilike u društvu i potreba za djelomičnom ili potpunom integracijom privatne zaštite u sigurnosni sustav države zahtjeva podizanje kvalitete dijela zaštitara i njihovo prevođenje u osobe s posebnom namjenom. Takvi poslovi u konačnici mogu biti dodatno valorizirani, pa se očekuje i porast standarda kako zaštitarskih tvrtki i obrta, tako i standarda i motivacije zaštitara i zaštitara specijalista.
O nužnosti osnivanja Komore zaštitara govori se već godinama. Mislite li da je ona potrebna i koju snagu bi ona eventualno mogla imati, a Hrvatski ceh zaštitara nema? Je li prijedlog o osnivanju Komore ugrađen i u prijedlog ZOPZ-a?
Prema prijedlogu koji je ugrađen u tekst Zakona, radi promicanja, unaprjeđenja i zaštite interesa zaštitarske djelatnosti, predviđa se osnivanje Hrvatske zaštitarske komore, nad kojom bi upravni nadzor provodilo Ministarstvo. Komora treba biti ovlašteni predstavnik pravnih osoba i obrtnika koji obavljaju djelatnost privatne zaštite i koji su članovi Komore te imati javne ovlasti koje će se eventualno propisati Zakonom o privatnoj zaštiti ili posebnim propisom. Sva pitanja značajna za rad Komore utvrđivala bi se statutom. Komora bi, s aspekta Ministarstva unutarnjih poslova bila značajan partner pri uspostavi dinamičnog tržišta na području tjelesne i tehničke zaštite, a mogla bi između ostalog donijeti i osuvremenjivati kodeks profesionalne etike u privatnoj zaštiti, pratiti i predlagati usvajanje normi i profesionalnih standarda znanja i vještina, predlagati programe usavršavanja s područja tjelesne i tehničke zaštite, pružati edukaciju pred polaganje ispita za zaštitare – tehničare i zaštitare – IPU, pružati dodatno usavršavanje nakon provedene izobrazbe, pred polaganje ispita čuvarima, zaštitarima i zaštitarima – specijalistima, pružati stručnu pomoć pri zastupanju interesa svojih članica pred državnim tijelima, organizirati stručne skupove, prezentacije, seminare, konferencije te posjete poslovnih delegacija, voditi evidenciju članica, sudjelovati u izradi zakonskih i podzakonskih te drugih propisa iz područja privatne zaštite i dr. Razmišlja se i o mogućnosti da MUP prenese dio svojih ovlasti na Komoru, o čemu je još potrebno razgovarati, kao i o samoj inicijativi za temelj osnivanja Komore, odnosno hoće li to biti transformacija nekih od postojećih strukovnih udruga ili neka sasvim nova organizacija.
U završnim su fazama pripreme i Zakon o oružju, Zakon o zaštiti od požara i Zakon o vatrogastvu. Dok su prva dva već definirana, Zakon o vatrogastvu još nije do kraja definiran, a riječ je o Zakonu koji bi trebao regulirati cijeli niz problema, između ostaloga i financiranje dobrovoljnih vatrogasnih društava. U kojoj fazi su pripreme ovih Zakona i kada očekujete njihovo donošenje?
Zakon o oružju i Zakon o zaštiti od požara su upućeni u proceduru donošenja, ali je postupak donošenja nešto duži jer se u navedene Zakone prenose direktive Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije (sve zemlje članice Europske unije trebaju se očitovati na prijedloge Zakona), tako da se njihovo donošenje predviđa do kraja ove godine. Kad je riječ o Zakonu o vatrogastvu tu je situacija drugačija, odnosno još nije izrađena konačna verzija Zakona, na kojoj radi radna skupina koju je osnovao ministar unutarnjih poslova, a u kojoj su zastupljeni predstavnici Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Hrvatske vatrogasne zajednice, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane.
Kakva je trenutna suradnja privatnog sektora zaštite i policije i u kojim segmentima vidite priliku za njeno poboljšanje?
Suradnja privatnog sektora zaštite i policije očituje se pri konkretnim poslovima obavljanja poslova zaštite osoba i imovine u štićenim objektima i prostorima i u određenoj je interakciji, međutim uvijek postoji prostor za njezino unaprjeđenje. Policijski službenici tijekom svojih dnevno – noćnih ophodnji obilaze štićene objekte i prostore, posebice noćne klubove, javna okupljanja, sportska događanja te ostale štićene objekte u kojima se provodi tjelesna i tehnička zaštita u neposrednoj provjeri poštivanja javnog reda i mira te ostalih posebnih propisa koji reguliraju zaštitu pri okupljanju većeg broja posjetitelja. Isto tako, inspektori za nadzor zaštitarske i detektivske djelatnosti imaju ovlasti provedbe inspekcijskih nadzora pri čemu je utvrđeno da svake godine ima sve manje nepravilnosti u obavljanju navedenih poslova, što ukazuje na sve veću usklađenost obveznika primjene sa Zakonom.
Promjenom društvenih okolnosti u svijetu porast će potreba i za kvalitetnijom tjelesnom zaštitom, međutim za to je potrebno stvoriti i kvalitetniji stručni zaštitarski kadar
Također, određeno povjerenje Ministarstva u sektor privatne zaštite ogleda se i u prijenosu dijela poslova pregleda putnika i prtljage na sve većem broju zračnih luka u RH, što je ranije bio isključivo policijski posao. Sve modernija tehnika i tehnologija koja se koristi u području tehničke zaštite, predstavlja značajnu pomoć policiji pri obavljanju potražnih radnji i kao preventiva pri smanjenju počinjenja raznih kaznenih djela. Suradnja će se i dalje nastaviti, posebice osuvremenjivanjem sigurnosnih propisa kao što je Zakon o zaštiti novčarskih institucija i Zakon o privatnoj zaštiti, ali i u segmentu zaštite kritičnih infrastruktura.
Iako je došlo do povećanja broja zaposlenih u sektoru privatne zaštite, u razdoblju od 2011. do 2013. ostvaren je veliki pad ukupnih prihoda od čak 14,3 posto. Glavni razlog te disproporcije može se pripisati kontinuiranom smanjenju cijena usluga tjelesne zaštite, kao posljedice nelojalne tržišne utakmice sa sve izraženijom primjenom dampinških cijena. Kako tome stati na kraj?
Ministarstvo unutarnjih poslova od početka perioda primjene Zakona o privatnoj zaštiti 2003. provede prosječno godišnje oko 3.500 inspekcijskih nadzora, najviše na raznim štićenim objektima i prostorima, mjestima na kojima se provodi tjelesna i tehnička zaštita, pri poslovima distribucije novca i vrijednosti te u samim poslovnim sjedištima zaštitarskih tvrtki i obrta. Statistike ukazuju na sve manji broj utvrđenih nedostataka, prije svega pravnih i fizičkih osoba bez odobrenja odnosno dopuštenja, što potvrđuje sve manji broj izdanih rješenja s naloženim mjerama i pokrenutih prekršajnih postupaka, kao i zabrana rada na godišnjoj razini. Taj podatakagovori o sve većoj usklađenosti s propisima i sve manjem broju utvrđenog rada “na crno”. Uloga Ministarstva je upravo u tome da se stvore odgovarajuće zakonske predispozicije koje će prevenirati nezakonito poslovanje i motivirati poslodavce da zapošljavaju odgovarajući radni kadar te da sami ishode svu potrebnu dokumentaciju za rad. Sve ostalo pripada tržištu rada koje samo definira cijenu rada kao i ostale kvalitativne uvjete na temelju kojih se ostvaruju željeni prihodi.
S obzirom da prema financijskim izvještajima i pokazateljima tržište privatne zaštite u Hrvatskoj od 2008. godine bilježi stagnaciju i pad, smatrate li da u postojećim ekonomskim uvjetima ima šanse za njegov skori oporavak?
Rast tržišta uvjetuju potrebe za dodatnom zaštitom i trenutno je dominantniji onaj koji se odnosi na uspostavu tehničke zaštite. Promjenom društvenih okolnosti u svijetu porast će potreba i za kvalitetnijom tjelesnom zaštitom, međutim za to je potrebno stvoriti i kvalitetniji stručni zaštitarski kadar. U tom smislu je potrebno osuvremeniti i podzakonske propise koji uređuju uvjete i način stjecanja statusa čuvara, zaštitara i zaštitara tehničara te uvesti nove programe za zaštitara specijalistu i izrađivača prosudbi ugroženosti te poticati stalnu dodatnu edukaciju i periodičke provjere znanja. Oporavak sektora privatne zaštite ovisit će najviše o kvalitetnoj zakonskoj bazi, ali i o ukupnim ekonomskim promjenama u zemlji i EU.
Zašto se kod nas, za razliku od Europe, sigurnost i dalje uglavnom smatra troškom, a ne ulaganjem?
U svakoj prilici Ministarstvo unutarnjih poslova naglašava potrebu za ulaganjem u sigurnost i ističe upravo tezu da takvo ulaganje nije i ne smije biti tretirano i prikazivano kao trošak poslodavcima, već se pravilnom politikom i planiranjem financija u poduzeću ili obrtu može ulaganje u mjere zaštite itekako korisno reflektirati na uspješno poslovanje. Investicije uložene u sigurnosne aspekte organizacije poslovanja ne moraju biti velike ako se uspostavi dobro isplaniran poslovni proces, obave predradnje u smislu izrade kvalitetne dokumentacije, planova i procedura za pravilno obavljanje aktivnosti pri poslovima zaštite, upoznavanja i edukacije osoblja, poštivanja regula pri svakoj rizičnoj situaciji, te u konačnici usvajanja sigurnosnog ponašanja kao dijela ukupnog radnog procesa. U tom slučaju, ulaganja u tehnička rješenja mogu biti minimalna i odnositi se samo na osnovne potrebe. Velik dio problema mogao bi se riješiti aktivnijim uključivanjem osiguravajućih kuća u proces sigurnosti objekata i osoba, međutim za sada je taj interes, za razliku od većine zemalja posebice zapadne Europe, nedostatan. Isto tako, jedna od mogućnosti povećanog interesa za sigurnosne investicije mogla bi biti i promjena porezne politike, odnosno da se određena ulaganja u mjere zaštite mogu priznati kao porezne olakšice.
