Kroz priču o projektu "Moj pozornik u mojem kvartu" iz 1998. godine koji je donekle preteča projekta "Policija u zajednici" koji se primjenjuje od 2003. godine do danas, naš suradnik i bivši načelnik analizira prednosti i nedostatke obaju projekata, detektira probleme u njihovoj realizaciji te na temelju niza objektivnih pokazatelja predlaže reformu sadašnjeg hrvatskog sustava
kontakt-policajaca
[ Željko Cvrtila ]
Kad ovdje govorim o policijskoj prevenciji u gradovima, prije svega mislim na prevenciju od počinjenja općeg kriminaliteta i ostalih oblika asocijalnog ponašanja, posebice onog s elementima nasilja. Prevencija organiziranog kriminaliteta funkcionira na drugim principima pa ovdje neće biti uključena.
Uvijek je bolje spriječiti nego liječiti pa tako ta poslovica vrijedi i kod prevencije kriminaliteta. Sve policije u demokratskim državama u statistikama uspješnosti nastoje pokazati što manje počinjenih kaznenih djela, čime dokazuju svoju preventivnu uspješnost, te što veću otkrivenost već počinjenih kaznenih djela, čime dokazuju svoju istražnu uspješnost.
No koliko je točno policija bila uspješna u preveniranju nedozvoljenih opasnih ponašanja teško je dokazati, pa se prevencija uglavnom dokazuje kroz komparaciju statističkih pokazatelja iz ranijih razdoblja na nekom području.
Smatram da je projekt "Policije u zajednici" odlično zamišljen i teorijski temeljito pripremljen, prije svega na stranim iskustvima, ali vrlo loše implementiran u postojeći hrvatski policijski sustav, što je uobičajena hrvatska boljka - odlični propisi i loša primjena
Podatke koje kontakt-policajci pružaju ne doprinose rješavanju ključnih problema građana pa ti kontakti postaju sami sebi svrha. Hijerarhijski je kontakt-policija izdvojena iz sektora i smjena te je odgovorna koordinatoru kontakt-policije i tako formalno i stvarno izdvojena iz zajedničkog policijskog usmjerenog djelovanja. Možemo stoga zaključiti da projekt "Policija u zajednici" dodatno razdvaja policiju te tako stvara međusobno nerazumijevanje, umanjujući učinkovitost zajedničkog djelovanja i razmjene informacija.
Smatram da je projekt "Policije u zajednici" u pravilu odlično zamišljen, teorijski temeljito pripremljen, prije svega na stranim iskustvima, ali vrlo loše implementiran u postojeći hrvatski policijski sustav. To je uobičajena hrvatska boljka - s odličnim propisima i lošom primjenom. Osobno se zalažem za maksimalno približavanje policije i građana. To ipak ne znači da policajac ne treba biti policajac, za što je eklatantan primjer engleska policija s "bobijima", kao kolijevka policije u zajednici.
Drugi način kroz koji se, u novije vrijeme, pokušava pokazati dobra policijska prevencija jest osobni osjećaj sigurnosti građana u
nekom gradu ili području, a utvrđuje se kroz anketiranje građana. Osobni osjećaj sigurnosti zasniva se prije svega na vidljivoj nazočnosti policajca u blizini radnog ili životnog prostora građana, što i ne mora imati posebnu stvarnu učinkovitost na preveniranje kriminaliteta. Često se, zbog neprovođenja stvarne prevencije, pribjegava tumačenju dobre prevencije kroz osobni osjećaj sigurnosti građana. Mislim da je nemoguće te dvije komponente promatrati odvojeno. One su zasigurno u uskoj korelaciji.
Međutim, osjećaj sigurnosti kod građana neće biti dobar ako će statistika pokazivati povećanu stopu kriminaliteta i njegovu slabu razriješenost, bez obzira hoće li kvartovski policajac s građanima obavljati intenzivnu komunikaciju ili ne.
Pilot projekt "Moj pozornik u mojem kvartu"
U cilju jačanja prevencije, odnosno što povoljnijeg stanja javnog reda i mira, te veće učinkovitosti u sprječavanju kaznenih djela, kao i otkrivanju počinitelja kaznenih djela, a posebice poradi bolje suradnje s građanima, sukladno odobrenju tadašnjeg načelnika PU zagrebačke, te uz suglasnost MUP-a, s početkom od 1. rujna 1998. godine pa do proljeća 2000. godine, na području V. policijske postaje (Medveščak) u Zagrebu, proveden je pilot-projekt nazvan "Moj pozornik u mojem kvartu". Slobodno se može reći da je taj projekt preteča projekta "Policija u zajednici" s čijim se provođenjem počelo 2003. godine.
Program je prvenstveno zamišljen kroz što bolju suradnju s građanima koji stanuju ili rade na području V. policijske postaje, a kreiranje i provođenje programa povjereno je tadašnjem zapovjedniku i njegovim suradnicima. Razlozi za pokretanje programa bili su sljedeći:
Nerazmjernost opterećenosti kriminalističkih policajaca
Neprovođenje operativnih akcija od strane svih djelatnika
Usko specijalizirano provođenje kriminalističkih obrada
Uvid u stvarnu kvalitetu provedenih zadaća policajaca
Nemogućnost kvalitetnog izbora rukovodnog kadra
Unaprijed zadani poslovi krim. policajaca, bez obzira na problematiku
Umanjeno poznavanje terena i građana
Disperzija rukovođenja zbog širokog spektra raznih linija rada
Nepovezanost temeljne i kriminalističke policije
Formalno pisanje dosjea sektora
Nemogućnost rada po stvarnoj problematici na određenom području
Kolizija između šefa smjene i vođe sektora
Formalna specijaliziranost
Zastarjelost rajonizacije Policijske postaje
Kampanjsko otkrivanje kaznenih djela
Analizom provedenog projekta "Moj pozornik u mojem kvartu", došlo se do zanimljivih konstatacija. Vidljivo je da je u analiziranom razdoblju bilo znatno manje prijavljenih kaznenih djela u usporedbi s istim razdobljem unazad tri godine. Također je vidljivo da je broj otkrivenih takvih kaznenih djela znatno veći u usporedbi s istim razdobljem u prethodne tri godine. Riješeno je više od 10.000 različitih predmeta neriješenih iz proteklih godina.
Također je vidljivo da su policajci jednako opterećeni i da nema povlaštenih; posvećuje se veća pozornost pripremi za krim. obradu i obradu spisa; znanje svih krim. policajaca proširilo se na sve poslove; rad po pojedinim operativnim akcijama provode svi policajci; vođe grupe i vođe sektora stekli su povećan autoritet jer su im dane "rukovodne poluge" pa većinu problematike temeljni i krim. policajci rješavaju sa svojim neposrednim rukovoditeljem; pomoćnici zapovjednika rasterećeni su pa se više mogu posvetiti planiranju zadaća, nadzoru i istinskom rukovođenju; pomoćnici zapovjednika stekli su veći autoritet jer više nisu na razini vođe grupe, odnosno u pojedinim slučajevima na razini krim. službenika; krim. policajci istražuju sva kaznena djela i traže spoznaje za bilo koje kazneno djelo; krim. i temeljni policajci prate svoj rad kroz bodovnu listu i trude se postići što bolji rezultat; do izražaja počinje dolaziti kvaliteta policajaca; vođe grupa i vođe sektora mogu preuzeti poslove šefa smjene pa čak i poslove pomoćnika zapovjednika jer znaju rad po cjelokupnoj problematici; smanjen je problem nedostataka djelatnika jer svi rade sve poslove pa se postojeći kadar lako preusmjerava sukladno trenutnoj problematici i prosudbi; povećano je poznavanje terena i građana jer na istom prostoru konstantno rade isti djelatnici; rukovođenje Policijskom postajom uvelike je olakšano jer ona sad može puno lakše funkcionirati s obzirom na jasniju organizacijsku strukturu; smanjen je broj rukovoditelja, a povećan broj operativnih izvršitelja; kroz zajednički rad, sektorske sastanke i zajedničku odgovornost za stanje na sektoru vođe grupe i sektora, krim. i temeljni policajci gotovo su se u potpunosti povezali; temeljni policajci sve su više orijentirani na sprječavanje kaznenih djela i otkrivanje počinitelja jer to sad od njih traži vođa sektora, a od vođe sektora vođa grupe; dosjei sektora postali su svrsishodni; smanjena je kolizija između šefa smjene i vođe sektora; provedena je ustaljenost policajaca na sektoru i sektorski način rada koji se temelji na sigurnosnoj prosudbi, a ne na šablonskom smjenskom sustavu rada; poboljšano je operativno pokrivanje terena jer se pokriva problematičan dio; policajci se više mogu posvetiti konkretnom preventivnom radu na terenu; nema zaostataka u rješavanju predmeta.
Naravno, uočene su i neke negativnosti kao što su: nesnalaženje pojedinih krim. policajaca u razrješavanju svekolike problematike kriminaliteta jer su naučili raditi samo po jednoj liniji rada, pri čemu se veće nesnalaženje očituje kod krim. policajaca s visokom i višom stručnom spremom, što je dijelom i posljedica mišljenja da je riječ o visokim specijalistima koji se stoga ne mogu baviti svim i svačim; pad kvalitete obrada pojedinih predmeta po domeni određenih poslova s kojima se pojedini djelatnik krim. policije dosad nije susretao; te nepotpuno shvaćanje novog odnosa vođe grupe i vođe sektora.
Policija u zajednici ili sektorska policijska organizacija
Nakon donošenja niza pripremnih akata projekt "Policija u zajednici" počeo se primjenjivati tijekom 2003. godine, što traje sve do danas. Implementiran je u svim policijskim upravama u Hrvatskoj. Nakon sedam godina provedbe, prošao je dugoročni rok koji je, sukladno planu Reforme operativno-preventivnog rada policije u odori, zadan kao potreban za implementaciju projekta. Nije, međutim, jasno kakvi su rezultati postignuti, ali je od samog početka provođenja policijskoj organizaciji u policijskim postajama stvorio - niz problema. Budući da nije predviđen novi broj policajaca koji bi bili određeni u predmetni projekt, iz redovne je službe - koja je i prije provođenja projekta bila nepopunjena - izvučen određen broj djelatnika, dok je redovna služba sad ostala na gotovo 50 posto operativnog sastava temeljne policije, ali istodobno s istim ili još većim obujmom posla.
Taj je projekt doveo i do još nekih negativnosti. Kao što je ranijom organizacijom policija u policijskim postajama podijeljena na temeljnu i kriminalističku, tako je uvođenje ovoga projekta još dodatno podijelilo temeljnu policiju na preventivnu (kontakt-policiju) i represivnu (ophodnje). To je izazvalo i animozitete između tih dvaju policijskih stupova jer "represivci" nerado pružaju pomoć, po njihovu mišljenju, privilegiranim "preventivcima" koji uglavnom ne rade noćne smjene i vikende, sami si kreiraju radno vrijeme i zadaće, ne propitkuje ih se za postignute rezultate, zapravo ne obnašaju težak policijski posao u opasnim intervencijama, a uz to imaju i veće plaće od njih.