Pristupačnost sofisticiranog oružja manjim vojnim i oružanim skupinama važno je pitanje u budućnosti ratovanja
Budući ratovi neće se započeti i završiti; umjesto toga, prezimit će i tinjati, napisao je obrambeni strateg Sean McFate u članku u kojem je iznio svoje predviđanje budućnosti sukoba. Njegov prikaz sive zone između rata i mira - koji je sada široko prihvaćen među stručnjacima - bit će rezultat razvijanja međunarodnih odnosa i promjena onoga tko se pojavljuje na liniji fronte.
Nesigurnost oko prirodnih resursa, pritisci klimatskih promjena i porasta stanovništva, kao i dugotrajne sektaške i vjerske napetosti dovode do sukoba koji neprekidno vrebaju, a povremeno će se preliti u javnu arenu.
U međuvremenu, očekuje se da će se snaga države do 2050. godine pretočiti na autonomne regije, velike gradove i privatne interese, povećavajući na taj način raspon protagonista u neprijateljstvima.
Utjecaj na sve to u sljedeća tri desetljeća imat će napredak tehnologije. Teorije o budućim ratovima uglavnom su usredotočene na distopijsku viziju uspona ubojitog robota, autonomnog smrtonosnog oružja koje nadmašuje svoje ljudske izumitelje. Smatra se da su zemlje poput Rusije i Kine već ulagale u istraživanje na takvim sustavima, dok će SAD inzistirati da se njezina vojna primjena strojnog učenja više usredotoči na cyber obranu i održavanje zrakoplova.
Pristupačnost sofisticiranog oružja
Ipak, protivnici zapada istražuju brojne napredne tehnološke mogućnosti koje prijete narušavanju demokratskih vrijednosti. To se može provesti na društvenim ili u tradicionalnim medijima u civilnoj sferi, ali oni su i dalje vojni odgovor u sukobu sive zone - kao što je vidljivo s ruskim uplitanjem u američke izbore 2016. godine.
John Shanahan, direktor Zajedničkog centra za umjetnu inteligenciju pri Ministarstvu obrane SAD-a se prošlog tjedna sastao s čelnicima NATO-a kako bi razgovarali o potencijalnoj suradnji na vojnim primjenama AI-ja, a također je izrazio zabrinutost zbog onoga što on doživljava kao neodgovornu kinesku prodaju oružja s potencijalnim mogućnostima strojnog učenja.
“Kina je također olakšala prodaju AI autonomnog oružja na globalnom tržištu oružja, smanjujući zapreku ulasku eventualnih protivnika i potencijalno stavljajući ovu tehnologiju u ruke nevladinih aktera”, rekao je.
Pristupačnost sofisticiranog oružja manjim vojskama i oružanim skupinama važno je pitanje u budućnosti ratova. Sljedećih 30 godina ubrzat će se natjecanje između velikih sila; analitičari obrane vjeruju da će se Kina do 2040. moći vojno takmičiti sa SAD-om.
Međutim, kako se glavna gospodarstva više integriraju, posebno kroz trgovinu, troškovi sukoba rastu. Kao rezultat, očekuje se da borbe pređu iz eksplicitnih sukoba između država u asimetrično ratovanje. Iran je već izgradio regionalni utjecaj na Bliskom Istoku kroz široku mrežu asimetričnih grupacija, uključujući Hizbollah u Libanonu i Houthis u Jemenu.
Akteri važni u sukobu vjerojatno su kvazi-državne skupine, koje ne djeluju u skladu s međunarodnim pravnim normama, poput Ženevske konvencije, tvrdi Jack Watling, stručnjak za vojne znanosti i kopneno ratovanje na londonskom Royal United Services think-tank institutu.
Povećanje broja militantnih skupina
“To je složeniji paket organizacija; od nasilnih terorističkih skupina do građanskih institucija”, smatra Jack Watling iz Instituta Royal United Services. Opasnost je da ratovanje postaje sve više bezakonsko i nepredvidivo, jer nečiji zastupnici u ratovanju neće biti vezani multilateralnim sporazumima koje trenutno prihvaćaju sve države članice UN-a, uključujući Kinu i Rusiju.
Watling dodaje: “Očekuje se da će biti više sukoba između različitih grupacija, a kad sukob izbije, ove će skupine dobiti pristup relativno visokim tehničkim sposobnostima zbog vjerojatnosti da će ih velike sile podržati.”
Prelazak s državnih sukoba na ratne sukobe među manjim skupinama bit će jedan od faktora koji pridonosi viđenju Seana McFata o sirovim zonama neprijateljstava - stanju onoga što on naziva “trajnim poremećajem” - bez jasnog početka ili kraja.
Promjene uspostavljenih nacionalnih struktura također će povećati broj militantnih skupina. U 2018. je britansko Ministarstvo obrane u svojem tekstu “Globalni strateški trendovi” predvidjelo budućnost ratovanja sugerirajući da će ekonomska i politička moć gradova rasti u odnosu na zemlje, stvarajući decentraliziraniji oblik vlasti. Ministarstvo također tvrdi da bi nekoliko međunarodnih tvrtki moglo postati sve utjecajnije jer pružaju vitalne državne usluge.
“Promijenit će se ne toliko oružane skupine i gerilski borci, koliko autonomni entiteti (privatna zaštita ili policija) koje djeluju u ime grada, koje imaju svoju vanjsku ili sigurnosnu politiku različitu od države, ili tvrtke koja ima svoju oružanu sigurnosnu komponentu”, objašnjava Watling. “To je složeniji paket organizacija; od nasilnih terorističkih skupina do građanskih institucija.”
Na taj će se način pogotovo oživjeti plaćenici, jer će oružje i imovina o kojima se nekad mislilo da će ostati rezerve zemalja - od specijalnih snaga do ratnih helikoptera - postajati sve dostupnije na tržištu.
Kao što se vidi u povijesti, privatne vojske neizbježno su dio svjetske vojne budućnosti. “Ovo je jedan od najopasnijih trendova našega vremena”, piše McFate. “Ipak, to je nevidljivo većini promatrača.” (N.G.K.)