Nacionalni program željezničke infrastrukture za razdoblje od 2008. do 2012. godine
Planiranje izgradnje, osuvremenjivanja i održavanja željezničke infrastrukture te donošenje Nacionalnog programa željezničke infrastrukture propisano je Zakonom o željeznici, te je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Nacionalni program je temeljni dokument koji određuje prioritete razvoja, izgradnje, osuvremenjivanja, obnove i održavanja funkcionalnosti željezničkog infrastrukturnog sustava.
Nacionalni program predstavlja prvi dio dugoročnoga razvojnog programa željezničke infrastrukture u Republici Hrvatskoj. U njemu se, za razdoblje od 2008. do 2012. godine, utvrđuju planovi izgradnje nove te osuvremenjivanja i održavanja postojeće željezničke mreže, određuju prioriteti i dinamika njihove realizacije te visina i izvori potrebnih financijskih sredstava.
Ulaganje čak 18 milijardi kuna
Planirana ulaganja u osuvremenjivanje i izgradnju te troškovi za održavanje željezničke infrastrukture od 2008. do 2012. godine okvirno iznose 18,05 milijardi kuna. Programi razvoja (osuvremenjivanje i izgradnje) planirani su u iznosu od 12,64 milijarde kuna, od čega se 7,71 milijarda kuna (59 posto) odnosi na programe osuvremenjivanja, a 4,93 milijarde kuna (41 posto) na izgradnju novih pruga i kolosijeka. Troškovi održavanja (zajedno s troškovima upravljanja infrastrukturom) planirani su u iznosu od 5,42 milijarde kuna.
Izvori financiranja za realizaciju ovog Nacionalnog programa planirani su sa sljedećom strukturom: 15,99 milijardi kuna (88,1 posto) iz državnog proračuna, 1,06 milijardi kuna (5,8 posto) iz pretpristupnih fondova EU i 1,0 milijardi kuna (5,5 posto) iz ostalih izvora.
Planirana dinamika ulaganja usklađena je s dinamikom osiguranja iz predviđenih
financijskih izvora, a kreće se od 2,85 milijardi u 2008. i 3,2 milijarde u 2009. do iznosa od oko 4,73 milijarde kuna u 2012. godini.
Željezničke pruge koje pripadaju navedenoj željezničkoj mreži morat će se graditi i osuvremenjivati na način da udovoljavaju europskim tehničko-tehnološkim normama i propisima. Transeuropska željeznička mreža na području Europske unije nastavljat će se na najvažnije željezničke koridore susjednih regija i kontinenata.
Hrvatski prometni prostor već je prije uključen u mrežu paneuropskih koridora (cestovni i željeznički X. paneuropski koridor Salzburg – Thessaloniki te ogranci paneuropskog koridora V.b Budapest – Rijeka i V.c Budapest – Ploče, ali i VII. paneuropski koridor – rijeka Dunav, koji isto tako ima veliko značenje za razvoj željezničkog prometa).
Sve veći promet željeznicom
Glavni cilj transformacije željezničkog sustava u Europskoj uniji je osposobljavanje željeznice za ravnopravno i konkurentno sudjelovanje na cjelovitom europskom transportnom tržištu. Politika Europske unije nastoji usmjeriti što veću količinu prometnih potreba prema željeznici, kako bi se rasteretile ceste i postigli što veći učinci vezani uz uštedu energije i zaštitu okoliša. Uz komparativne prednosti (veliki kapacitet, niski utrošak energije, malo zauzimanje prostora, zaštita okoliša i veći stupanj sigurnosti), željeznica ima i nedostataka (slaba prilagodljivost promjenama prometnih potreba, zatvorenost i tehnološka složenost sustava, neujednačenost i tehnička neusklađenost željezničke infrastrukture u različitim zemljama, veliki troškovi transformacije i izgradnje jedinstvene koridorske željezničke mreže). U procesu priključivanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, odredit će se željezničke pruge na teritoriju Hrvatske koje će pripadati cjelovitoj transeuropskoj željezničkoj mreži. Do tada, mrežu glavnih (koridorskih) željezničkih pruga čine željezničke pruge koje se nalaze na paneuropskim prometnim koridorima i njihovim ograncima:
X. paneuropski koridor (željezničke pruge M1 na dionici državna granica – Savski Marof – Zagreb – Dugo Selo/Sisak – Novska – Vinkovci – Tovarnik – državna granica),
ogranak V.b. paneuropskog koridora (željezničke pruge M2 na, dionici državna granica – Botovo – Koprivnica – Zagreb – Karlovac – Rijeka),
ogranak V.c. paneuropskog koridora (željezničke pruge M3 na dionici državna granica – Beli Manastir – Osijek – Strizivojna-Vrpolje – Slavonski Šamac – državna granica i državna granica – Metković – Ploče).
Ukupna duljina svih željezničkih pruga u Republici Hrvatskoj iznosi 2.722,41 km, a od toga je 2.468,54 km (90,7%) jednokolosiječnih i 253,87 km (9,3%) dvokolosiječnih. Elektrificirano je 980,07 km (36,0%), a od toga 824,37 km (84,1%) jednofaznim izmjeničnim sustavom AC 25kV/50Hz i 137,70 km (15,9%) istosmjernim sustavom DC 3kV.