Čak i ako su zaštitari imali ispravnu opremu i blindirana vozila, pitanje je kako bi se oduprli napadu razbojnika koji na njih pucaju iz kalašnjikova. Jedno od rješenja moglo bi biti nošenje dugih cijevi od strane zaštitara, no kako kaže stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila, MUP ne pristaje na takvo što zbog straha od nastanka scena primjerenijih divljem zapadu i revolveraškim obračunima. Cvrtila ipak smatra da bi nošenje dugih cijevi odvratilo veliki broj potencijalnih pljačkaša koji bi odusta
[ Dario Sršen]
Hrvatsku su nedavno u vrlo kratkom vremenu potresle dvije neviđene pljačke. Jedna u dubrovačkoj zračnoj luci te druga u šumi Tomin hrast u Slavoniji. Povodom tih oružanih napada oglasio se i Hrvatski ceh zaštitara - strukovna zaštitarska komora. Oni su tim putem oštro osudili oba napada te poslali riječi podrške ranjenim zaštitarima i njihovim obiteljima.
U prvom slučaju, dvojica muškaraca na motoru i naoružana pištoljima, zaustavila su zaštitarski kombi unutarnje čuvarske službe koji je prenosio novac, te su zatim otuđili utržak od prethodnog vikenda iz aerodromskog Duty free shopa. Po svemu sudeći, lopovi su bili dobro upoznati s cijelom procedurom budući da su znali kada i gdje će se kamion pojaviti.
Pljačku i lopove snimile su nadzorne kamere no oni su nosili kacige. Ubrzo se pokazalo da to ipak nije bilo dovoljno da se skriju njihovi identiteti. Tako su osumnjičeni otac i sin, Antun (46) i Antonio (23) Katušić ekspresno uhićeni. Iako je Antonijov dosje do tada bio čist, njegov otac otprije je poznat policiji jer je prije 13 godina skrivio prometnu nesreću u BiH u kojoj je poginulo više osoba, nakon čega je spektakularno pobjegao iz mostarske bolnice uz pomoć dvojice maskiranih pomoćnika koji do danas nisu otkriveni. Nakon toga se vratio u Hrvatsku koja ga nikada nije izručila tvrdeći da nema službenog zahtjeva. Zbog više kaznenih djela, u Hrvatskoj je osuđen na pet godina zatvora, a nakon izlaska počeo je s bavljenjem turističkom djelatnošću. U pojedinim medijima pojavile su se određene tvrdnje da je upravo taj posao, odnosno neplaćanje poreza, razlog za ovu pljačku u kojoj je otuđeno 692 tisuće kuna.
Curenje informacija
Pojedini izvori sada tvrde da Antun nije bio na motociklu kojim su razbojnici došli, već da se radi o njegovom sinu i trećoj, zasad nepoznatoj osobi. Mediji su naknadno saznali i da u kaznenoj prijavi protiv osumnjičenih nema riječi o navodnoj bivšoj ljubavnici Antuna Katušića. Riječ je o ženskoj osobi koja je svojevremeno radila u opljačkanom aerodromskom duty free shopu. No jedno od najvećih pitanja u ovom slučaju je - jesu li zaštitari uopće bili spremni na mogućnost ovakvog prepada te jesu li bili adekvatno opremljeni?
Iz Zračne luke Dubrovnik nisu željeli odgovoriti na ova pitanja tvrdeći da nisu u mogućnosti davati informacije s obzirom da je istraga u tijeku. No ono što jesu potvrdili jest da, zasad, Zračna luka Dubrovnik nije zaprimila prekršajnu prijavu vezano za eventualne propuste. No sigurnosni stručnjak Željko Cvrtila smatra kako je propust počinjen budući da je novac, koliko je poznato, prenošen u kovčegu koji nije bio adekvatno osiguran. Odnosno, nije bila riječ o kovčegu koji prilikom nasilnog otvaranja ispušta boju na novac koji se nalazi u njemu. Od kada su takvi kovčezi uvedeni u standardnu upotrebu, broj razbojstava se značajno smanjio. Osim toga, osoba koja prenosi novac, u pratnji bi morala imati i naoružanog zaštitara s pancirkom i ostalom potrebnom opremom, naglasio je Cvrtila.
Tamo gdje je tehnička zaštita na visokoj razini, broj razbojništva značajno se smanjio
Dodao je i da je očiti propust u tome što su razbojnici imali sigurne informacije o prijevozu novca kao i o tome da se navedeni kovčeg s bojom ne koristi. Da nisu imali tu informaciju, teško bi se upustili u ovu pljačku, smatra Cvrtila. To je dokaz da postoji problem curenja informacija u Zračnoj luci Dubrovnik jer sve detalje oko prijenosa novca i samog kovčega ne mora nužno imati ni osoba koja vrši njegov prijenos. Stoga bi se u luci trebao standardizirati prijenos informacija i smanjiti broj ljudi koji njima raspolažu.
Oružani prepad
Drugi slučaj pljačke koji se dogodio, mnogo je ozbiljniji od onog u Dubrovniku jer je došlo do pucnjave i ranjavanja. Naime, 21. listopada između Šodolovaca i Hrastina kod šume Tomin hrast, napadači u maskirnim odorama i s kalašnjikovima napali su zaštitare iz zaštitarske tvrtke Aleph Tau iz Slavonskog Broda. Tom prilikom, propucali su dvojicu zaštitara koji su prevozili novac.
U ovom slučaju, kao i u prvom, uhićenja su se dogodila izuzetno brzo, a sumnja je odmah pala na Iliju Ć. (23) iz Slavonskog Broda, bivšeg zaposlenika zaštitarske tvrtke Aleph Tau. On je kao bivši zaštitar dobro poznavao rute, procedure kao i kvalitetu opreme ovih zaštitara. No to nije bio glavni razlog za njegovo sumnjičenje. Ilija je u Aleph Tau dobio otkaz nakon što je otkriveno da je tri ponedjeljka zaredom nestalo oko 66 tisuća kuna. Tvrtka mu je ponudila da s još jednim osumnjičenim kolegom vrati navedeni iznos, a kada je to odbio, dobio je otkaz.
Nakon što je ostao bez posla i pritisnut financijskim problemima, Ilija je navodno zatražio pomoć od sugrađana i poznanika Z. M. (23) i A. A. (26) koji su otprije poznati policiji. Zajedno su odlučili opljačkati zaštitare koji su prevozili utržak od prethodnog vikenda iz NTL-ovih trgovina, a na mjesto zločina stigli su Mercedesom Ilije Ć. Zaštitari Mario L. (28) i Krunoslav B. (41) koji su prevozili oko 100 tisuća eura u neblindiranom vozilu, uskoro su se našli u stupici te je pred njih iskočio jedan od osumnjičenih koji je zapucao nakon što zaštitari nisu stali. Mlađi zaštitar je više puta pogođen u obje potkoljenice, dok je stariji primio metak u natkoljenicu.
Nakon pljačke, osumnjičeni su pobjegli u Mercedesu kojim su došli te su u nekoliko navrata stajali da bi odbacili torbe u kojima je bio novac, kao i oružje iz kojeg su pucali. Takve greške dovele su do uhićenja Ilije Ć. za manje od 24 sata, a uskoro su uhićena i druga dva osumnjičenika. No fokus javnosti ubrzo se sa same pljačke skrenuo na zaštitare tvrtke Aleph Tau. Počela su se postavljati pitanja kako je moguće da se tolika količina novca prevozila u običnom Caddyju. Cvrtila u tome ne vidi problem jer, kako kaže, prijenos novca do 800.000 kuna može se provoditi i pješice, a ne samo osobnim automobilom. Budući da je otuđena količina novca bila manja od navedenog iznosa, u ovom slučaju nije bilo propusta.
Slično tvrdi i MUP: “U slučaju koji spominjete, radi se o postupku prijenosa novca koji se obavljao iz trgovačkih poslovnica, za koje nije propisana obveza korištenja oklopljenih vozila, s obzirom da je utvrđeno kako je iznos novca u transportu manji od onoga koji je propisan za obvezu korištenja pratnje pri prijevozu. Trenutno se provode istražne i inspekcijske radnje konkretnog slučaja, kojima se utvrđuju eventualni elementi prekršaja koji se odnose na moguće organizacijske i tehničke propuste pri obavljanju navedenih poslova”.
Neadekvatna oprema
No mediji su uskoro prenijeli i izjave nekoliko anonimnih izvora, bivših i sadašnjih zaštitara tvrtke Aleph Tau koji tvrde da su njeni zaštitari potpuno neopremljeni. Njihovi pištolji su zahrđali, pancirke su stare i teško ih je nositi zbog smrada, a auta poput navedenog Caddyja se nerijetko kvare pa zaštitari moraju s novcem čekati na cesti da po njih dođe drugo vozilo.
Iz Apleh Taua nismo uspjeli dobiti komentar na cijelu situaciju i navode anonimnih zaštitara.
Ovdje se također postavilo pitanje mogućnosti pokazivanja jedne opreme tijekom inspekcije i korištenja druge u stvarnosti. Željko Cvrtila tvrdi da je takvo što moguće jedino ako inspekcija ne obavi dobro svoj posao. U tom slučaju se mogu dogoditi takvi propusti, ali pri temeljitoj inspekciji utvrdilo bi se stvarno činjenično stanje. Iz tog razloga on smatra kako nisu potrebne češće inspekcije zaštitarskih tvrtki od strane MUP-a, dok god se one dobro obave prvi put. Iako, uvijek može doći do promjena u opremi nakon inspekcije, bilo da je riječ o naknadnim kvarovima ili nekom drugom razlogu. No istaknuo je kako bi se inspekcije mogle bez problema provoditi jednom godišnje.
Iz MUP-a nam kažu da odjeli inspekcija pri službama Ravnateljstva civilne zaštite MUP-a RH, u kojima su za nadzor nad obavljanjem poslova privatne zaštite ovlašteni inspektori za zaštitarske i detektivske poslove, provode redovne, kontrolne i izvanredne inspekcijske nadzore prema Godišnjim planovima rada u kojima su uključeni i poslovi osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti. Godišnje se obavi u prosjeku oko 3.500 inspekcijskih nadzora u koje spadaju i nadzori pravnih osoba i unutarnjih čuvarskih službi koje imaju posebno odobrenje za obavljanje navedenih poslova, što uključuje i pregled opreme, sigurnosnih spremnika, te specijalnih oklopljenih vozila za prijevoz.
Ipak, čak i ako su zaštitari imali ispravnu opremu i blindirana vozila, pitanje je kako bi se oduprli napadu razbojnika koji na njih pucaju iz kalašnjikova. Jedno od rješenja moglo bi biti nošenje dugih cijevi od strane zaštitara, no kako Cvrtila kaže, MUP ne pristaje na takvo što zbog straha od nastanka scena primjerenijih divljem zapadu i revolveraškim obračunima. Cvrtila ipak smatra da bi nošenje dugih cijevi odvratilo veliki broj potencijalnih pljačkaša koji bi odustali od svojih planova znajući da će se morati suočiti s tako naoružanim zaštitarima.
Bez toga, zaštitari mogu biti izrazito ranjivi jer ne nalaze se u svakom trenutku u blindiranom vozilu koje bi ih zaštitilo od metaka. Oni iz tog vozila moraju izlaziti, pogotovo prilikom ukrcaja novca, tako da se sigurnosna situacija mora provjeravati u svakom trenutku. Kada su ti zaštitari izvan vozila, lako ih se može uhvatit na prepad ako pljačkaši čekaju primjerice na motociklu udaljeni stotinjak ili više metara. Slično se dogodilo upravo u Zračnoj luci Dubrovnik.
No Cvrtila je posebno naglasio važnost tehničke zaštite tvrdeći da se broj razbojništava značajno smanjio tamo gdje je tehnička zaštita dobra i visoka.