Bivši šef Protuterorističkog odreda Londona održao je u Zagrebu poučno predavanje "Partnerstvo privatnog i javnog partnerstva u borbi protiv terorističkog djelovanja i smanjivanju posljedica terorističkog djelovanja", prisjetio se bombaških napada u Britaniji 2005., 2006. i 2007., objasnio je da je brz oporavak Britanije zaslužna baš privatna sigurnost, predstavio je strategiju suprotstavljanja terorizmu te istaknuo važnost suradnje javnog i poslovnog sektora
[ Brett Lovegrove, bivši šef Protuterorističkog odreda Londona ]
Sam naslov predavanja govori o podizanju svijesti koja se odnosi na sigurnost, o činjenici da je to naš zajednički posao, o tome koliko je to područje važno u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kao šef Protuterorističkog odreda Londona surađivao sam s mnogim sigurnosnim službama, ali što je najvažnije od svega, i s gospodarskim sektorom. To je za otpornost Britanije bilo od ključne važnosti.
Govoreći o povijesti britanskog policijskog sustava, treba znati da se naša policija temelji na policiji u zajednici. Čak i stih u jednoj znanoj pjesmici kaže: "Želiš li znati koliko je sati, pitaj policajca". Naši su policajci lako dostupni, uvijek 24 sata na terenu, u naseljima, među ljudima s kojima razgovaraju. To je za protuterorističko djelovanje vrlo važno, posebno glede skupljanja obavještajnih podataka o sumnjivcima. No to je specifična praksa koja vrijedi u Britaniji, i ne bi morala vrijediti i u Hrvatskoj.
R
edovita izmjena informacija
Vodio sam slučaj eksplozije prve bombe u Londonu 2005. g. Iako smo puno napravili i nakon napada u New Yorku 11. rujna 2001., tek je prvi samoubilački napad na našem tlu za nas označio početak novog razdoblja, tek smo tad postali svjesni prijetnje. Ključna je bila izravna komunikacija s čitavom zajednicom – i vladinim i gospodarskim sektorom i komunalnim službama.
Samo je zajednički rad svih uključenih strana mogao olakšati pun oporavak pogođenog nakon takvog napada.
Već smo godinama prije unutar lokalne zajednice uspostavili raznolik i brz komunikacijski sustav veza i razmjene informacija, uključujući SMS-poruke, elektronsku i glasovnu poštu, ulične bannere i naljepnice, kako bismo glasno rekli ljudima tri ključne stvari jer oni samo to i žele znati: 1) što se točno zbilo; 2) što rade država i gradske lasti; 3) što oni kao pojedinci mogu učiniti da pomognu u prevladavanju krizne situacije. Oni te odgovore trebaju hitno i redovito! Zato smo nakon napada sve te informacije iz sata u sat slali na milijun adresa u poslovnoj zajednici. A to smo činili jer smo uvidjeli da oni koji reagiraju prvi, na licu mjesta, nisu ni policajci niti vojska niti vatrogasci pa ni Hitna pomoć, nego upravo - lokalna zajednica, stanovništvo i poslovni sektor! Oni su već tamo, na ulici, na trgu, i pomagali su unesrećenima i jedni drugima prije dolaska bilo koje od javnih službi.
Dva tjedna kasnije imali smo pokušaj novog napada, ali smo teroriste uhitili u kući prije početka akcije. To možemo zahvaliti redovitoj izmjeni informacija s lokalnom zajednicom koja nam je dojavila o sumnjivcima u četvrti. Godine 2006. uspjeli smo spriječiti nove napade u sklopu kojih su teroristi planirali postaviti 10 bombi u 10 zrakoplova. Tu smo operaciju proveli isključivo zahvaljujući uskoj suradnji s poslovnom zajednicom, sa zrakoplovnom industrijom. Da ih ranije nismo počeli doživljavati kao ravnopravne partnere, nijedan od napada ne bismo spriječili i na tisuće nevinih ljudi bilo bi mrtvo na dnu oceana. Tu suradnju s avioindustrijom nastavljamo i sad, kroz uspostavu pravila o skeniranju prtljage, o razmjeni informacija o putnicima prije leta. Sve su te mjere usmjerene na minimaliziranje mogućnosti za nove napade.
Prvi na mjestu napada ili incidenta ne reagiraju ni policija niti vojska niti vatrogasci niti Hitna pomoć, nego lokalna zajednica, stanovništvo i poslovni sektor! Oni su već tamo, na ulici, pomažu žrtvama prije dolaska bilo koje javne službe. I to je najveća tajna brzog oporavka
Iste smo godine spriječili još jedan napad, no tad su teroristi kanili koristiti golemu količinu amonij-nitrata, gnojiva koje se može kupiti u bačvama i zatim uskladištiti. Otad u Britaniji pomno pratimo svaku kupnju i transport većih količina amonij-nitrata. Godine 2007. imali smo još jedan propali pokušaj napada na noćni klub u kojem je bilo oko 800 gostiju. Bila je to inovacija jer je otkriven "mercedes" u čijem su prtljažniku bili cilindri puni propana, eksploziv, čavli i 190 litara benzina.
Ta bi bomba u zrak prvo poslala gorivo koje bi "atomiziralo" okolni zrak, a uslijedila bi eksplozija koja bi isisala sav kisik iz zgrade i klub pretvorila u vakuum. Ljudska pluća bi se izokrenula i ispala iz tijela pa bi smrt 800 ljudi bila trenutačna. Sve smo te informacije i filmove predstavili i prikazali lokalnoj i poslovnoj zajednici, pa danas svi oni znaju što se od njih očekuje i što sami mogu napraviti da nam pomognu. Donijeli smo i detaljne upute za industriju zabave i noćnog života, a upute o ponašanju turista dijelimo svim gostima, pa tako i državljanima Hrvatske.
Iste se godine zbio i napad na zračnu luku u Glasgowu iza kojeg su stajali članovi iste ćelije koja je pokušala u zrak dignuti i klub u Londonu. No zanimljivo, to nisu bili mladi radikali, već profesionalni, obrazovani liječnici rođeni u Britaniji. Ovaj slučaj dokazuje da ne smijemo izrađivati stereotipe o tome kako izgleda tipični terorist.
Zašto se Britanija tako brzo osovila na noge i obnovila socijalno tkivo pokidano tim napadima, uspješnim i neuspješnim? Odgovor leži upravo u partnerstvu i sinergiji javnog i privatnog sektora. Nakon američkih iskustava 2001. uspostavili smo visoko operativan sustav koji djeluje 24 sata dnevno, 365 dana u godini, a aktivno radimo na osmišljavanju strategije, preventivnih mjera, planova i programa te na implementaciji svih inicijativa.
Radi što uspješnije borbe protiv terorizma, zakonodavstvo nam je pružilo okvire kako bi sve jedinice vlasti mogle raditi zajedno. Uspostavili smo nacionalnu strukturu s devet regionalnih središta. Ti su tzv. forumi pripremljeni i za prirodne katastrofe i za one izazvane ljudskim djelovanjem. Okupljaju predstavnike svih segmenata života – tu su vlada i javni sektor, sve hitne i komunalne službe, predstavnici petrokemijske industrije, kritične infrastrukture...
Važnu ulogu u Britaniji ima vlada koja predvodi sve protuterorističke aktivnosti i vrlo mnogo novca ulaže u hi-tech opremu. Shvatili smo, naime, da ćemo, iako novac trošimo, na taj način zapravo uštedjeti jer ćemo time spriječiti napad čije katastrofalne posljedice mogu biti neusporedivo pogubnije i skuplje od samih ulaganja.
Neumoljiva potraga za partnerima
Rizik je, dakle, naš. Nacionalna procjena rizika mora biti temelj svih daljnjih aktivnosti. Postupak ne traje dugo, a nije ni skup, ali je prijeko potreban. Procjenu rizika mora provesti svaka država jer Hrvatska sigurno ima drukčiju situaciju od Britanije, Francuske, Japana ili SAD-a. Tek kad je procjena rizika dovršena, može se znati kakvi će nam resursi i oprema biti potrebni da te rizike i opasnosti ublažimo. Svi moramo biti svjesni opasnosti, znati koje su prijetnje i odakle dolaze, moramo zajedničkim snagama izgraditi sposobnost naših država da spriječe terorističke napade i brzo se oporave od eventualnih posljedica napada, incidenata i drugih katastrofa.
Država mora poraditi na tome da i lokalna zajednica, građani, budu detaljno upućeni u sve opasnosti i prijetnje jer se često pokazalo da su upravo oni obično - prvi na udaru. Moramo stoga izgraditi kapacitete i razviti mehanizme za brz prijenos i razmjenu informacija do šire zajednice, do svih građana i čitave poslovne zajednice. Naime, ako ne razumiju prijetnje, u slučaju potrebe neće biti u mogućnosti ni brzo reagirati niti se brzo oporaviti.
Sigurno i sami čujete da mnoge sigurnosne službe često vole reći: "Te vam informacije ne mogu otkriti. To je tajna". Iz svog iskustva mogu potvrditi da najveći dio tih informacija uopće nije tajan. Često je, naime, baš obratno, većim tajnama poslovne prirode raspolažu ljudi iz privatnog sektora nego sigurnosne službe.
Potrebno je osmisliti planove za kontinuitet vodstva, svatko mora biti vođa u svojoj profesiji, disciplini i području djelovanja.
Brojni su slučajevi partnerskog djelovanja privatnog i javnog sektora u pripremi za velike nesreće i druge krizne situacije koji ne koštaju - apsolutno ništa! Treba biti neumoljiv u potrazi za strateškim društvenim partnerima, valja nuditi suradnju svakome tko može pomoći. Recimo, u slučaju novog napada u Londonu, jedan od najvećih lanaca robnih kuća u Britaniji - Marks&Spencers – postao bi glavni partner londonskoj policiji. Sve trgovine M&S u području eksplozije otvorile bi, naime, vrata svim žrtvama napada, nudeći im vodu, hranu, odjeću i sklonište. I upravo zbog činjenice što smo za istim stolom okupili sve zainteresirane strane, nitko od njih ne može dignuti ruke i reći da to nije njegov posao. Ne, to je posao svih njih zajedno, svi su odgovorni!
U budućnosti ćemo se sve više morati oslanjati na tehnologiju, no smatram da je ona dobra koliko su dobri ljudi koji njome upravljaju, odnosno financijeri, poslovni ljudi, inženjeri i znanstvenici. Također, i primjena tih tehnologija korisna je samo onoliko koliko su dobro educirani policajci i ostali dužnosnici koji se tom tehnologijom služe na terenu.