Treba inzistirati na preventivnim mjerama i primjeni tehnologije u vozilima koje mogu smanjiti ili u potpunosti izbjeći tragične slučajeve
Sukladno podacima Europskog vijeća za sigurnost prometa, kao neovisne organizacije sa sjedištem u Bruxellesu koje ima za cilj smanjenje broja smrtnih slučajeva i nezgoda u prometu u Europskoj uniji, Hrvatska pripada samom europskom vrhu zemalja po broju smrtnih slučajeva na 1.000.000 stanovnika. Tako prema podacima iz 2018. godine Hrvatska i Latvija imaju po 77 smrtnih slučajeva na 1.000.000 stanovnika, a od nas su lošije samo Rumunjska s 96 i Bugarska sa 87 smrtnih slučajeva.
Međutim, u tom smislu je svakako nužno istaknuti vrlo pozitivan podatak kako su globalno gledano europske prometnice najsigurnije na svijetu, a imajući u vidu da je prosjek Europske unije 49 smrtnih slučajeva na 1.000.000 stanovnika, dok je svjetski prosjek 174 smrtna slučajeva na isto toliko ljudi.
U slučaju prometne nesreće sa smrtnom posljedicom koje se dogodi na području Republike Hrvatske (postoje iznimke primjene prava Republike Hrvatske i na nezgode koje se dogode izvan njezinog područja, primjerice pomorci) primjenjuju se važeće odredbe, u prvom redu, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, Zakona o obveznim odnosima, Kaznenog zakona te primjenjujućih procesnih zakona - Zakona o kaznenom postupku, Zakona o parničnom postupku, itd.
Kazneno djelo
Sam nastup takvog tragičnog događaja povlači, po službenoj dužnosti, postupanje nadležnih tijela u vidu državnog odvjetništva, policije i sudstva, a s ciljem utvrđenja okolnosti slučaja i kažnjavanja krivca, odnosno počinitelja. Uobičajeno se u takvim slučajevima po službenoj dužnosti, u pravilu i uz prisustvo državnog odvjetnika, na mjestu prometne nesreće od strane nadležne policije osigurava mjesto događaja, provodi očevid, utvrđuju se materijalni tragovi i ostali materijalni dokazi, uzimaju izjave i podaci svjedoka očevidaca te sudionika prometne nesreće. Na temelju svih prikupljenih dokaza utvrđuju se okolnosti prometne nagode, te se po prijedlogu ovlaštenog tužitelja (državnog odvjetništva) provodi kazneni postupak protiv osumnjičenika.
Slijedom navedenoga, bitno je istaknuti da se u slučaju prometne nesreće sa smrtnom posljedicom u odnosu na počinitelja/krivca ne primjenjuju odredbe Prekršajnog zakona, jer se u takvom u pravilu slučaju ne radi o prekršaju, nego kaznenom djelu s prijetećom kaznom zatvora za počinitelja.
Važeći Kazneni zakon u članku 227. propisuje da će se sudionik u cestovnom prometu koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazove opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzroči smrt jedne ili više osoba, ako je postupao s namjerom (npr. bio je pod utjecajem alkohola) kazniti kaznom zatvora od 3 do 15 godina, a ako je predmetno kazneno djelo počinjeno iz nehaja (npr. nalet na pješaka na pješačkom prijelazu) kaznom zatvora od 1 do 8 godina. Predmetni članak Kaznenog zakona u praksi znači da će se protiv sudionika u cestovnom prometu koji na bilo koji način prekrši odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (npr. neoprezno ne obrati pozornost na pješaka na kolniku na kojeg naleti vozilom) i zbog toga dođe do prometne nesreće sa smrtnom posljedicom, pokrenuti kazneni postupak te da istome za tu prometnu nezgodu prijeti kaznenopravna sankcija.
Primjer iz prakse
U praktičnom primjeru, nadležni Županijski sud je u Presudi Kž-90/05 prihvatio žalbu državnog odvjetništva te je počinitelja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće sa smrtnom posljedicom osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, s obzirom na to da je isti zbog neprilagođene brzine u zavoju svojim vozilom prešao na drugu, lijevu stranu kolnika te naletio na oštećenicu koja je zbog zadobivenih ozljeda preminula.
Važno je nadalje istaknuti kako predmetna prometna nesreća povlači pravo članova obitelji preminule osobe u prometnoj nesreći na naknadu štete od osiguranja kod kojeg je vozilo počinitelja/krivca za prometnu nesreću osigurano. Predmetno pravo propisano je člankom 1101. Zakona o obveznim odnosima kojim je određeno kako u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), dok se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog, postojala trajnija zajednica života. Pretpostavke naknade štete u konkretnim slučajevima se u pravilu moraju dokazati u sudskom postupku, a sami iznosi naknada se sukladno pravnoj praksi i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2002. okvirno kreću od 80.000,00 do 220.000,00 kn po članu obitelji.
Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebno nemjerljivu vrijednost ljudskog života, te količinu sredstava, tj. postupovnih radnji niza državnih tijela koje su uključene u postupak čiji je povod prometna nesreća sa smrtnom posljedicom, jasno je kako mora biti cilj inzistirati na preventivnim mjerama i primjeni tehnologije u vozilima koja može smanjiti ili u potpunosti izbjeći nastup čak i jednog takvog tragičnog slučaja.
Dominik Musulin,
odvjetnik OD Musulin i suradnici d.o.o.