Pravosudni policajci rade u uvjetima povećane opasnosti za svoj život i zdravlje prvenstveno zbog raznih oblika nasilja. Izloženi su i zaraznim bolestima od kojih su svakako najgore HIV i AIDS. Tu je smjenski rad, rad na državne blagdane i neradne dane, pripravnost te svakodnevna izloženost stresu. Moramo spomenuti i nedostatak pravosudnih policajaca, prekovremene sate, učestale napade, nedostatak uniformi i opreme, male plaće, loše radne uvjete, dok je tehnička zaštita zastarjela i pokvarena. S
Zbog nesigurnosti u hrvatskim zatvorima, kaznionicama i odgojnim zavodima, a prvenstveno zbog učestalih napada na pravosudne policajce i ostale djelatnike zatvorskog sustava te zbog ostalih problema kojima su oni svakodnevno izloženi, odlučili smo porazgovarati s predsjednikom Arminom Tatarevićem iz Sindikata pravosudne policije Hrvatske (SPPH). Bjegovi, suicidi, tučnjave, prijetnje, izloženost zaraznim bolestima sve su to svakodnevni događaji s kojima se nose potplaćeni pravosudni policajci. Samo mali broj takvih slučajeva izađe u javnost i zbog toga izgleda da u zatvorima i kaznionicama nema puno incidentnih situacija te da je stanje u njima bolje nego u vrtićima.
Pravosudni policajci odgovorni su za sigurnost i zaštitu osoba i imovine u zatvorima, kaznionicama i odgojnim zavodima. Poslovi koje oni odrađuju su čuvanje zatvorenika i kažnjenika, održavanje reda i discipline među osobama lišenim slobode, praćenje osoba iz jedne kaznene ustanove u drugu, na sud, u zdravstvene ustanove i na druge lokacije. Nadziru i prate ponašanje osuđenih tijekom rada, šetnji, odmora, slobodnih aktivnosti, kupanja, spavanja... Po potrebi službe obavljaju i druge mnogobrojne poslove.
Ništa se ne ulaže u zatvore i kaznionice da bi se poboljšali uvjeti boravka zatvorenicima, a pogotovo pravosudnim policajcima. Uvjeti rada su kao i prije trideset godina što se tiče tehnologije i opreme
Zatvorski sustav u Hrvatskoj čine 24 ustrojstvene jedinice sastavljene od zatvora, kaznionica i odgojnih ustanova. Imamo 12 zatvora u kojima se izvršava kazna zatvora izrečena u kaznenom postupku u trajanju do šest mjeseci i to u zatvorima u Zagrebu, Zadru, Varaždinu, Šibeniku, Splitu, Sisku, Rijeci, Puli, Požegi, Osijeku, Karlovcu, Gospiću, Dubrovniku i Bjelovaru. Imamo i sedam kaznionica u kojima se izvršava kazna zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, a to su Kaznionica u Glini, Lepoglavi, Lipovici-Popovači, Požegi, Turopolju, Valturi i Zatvorska bolnica u Zagrebu. Imamo dva odgojna zavoda u kojima se izvršavanju sankcije izrečene maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje, a to su Odgojni zavod u Požegi za maloljetnice i Odgojni zavod u Turopolju za maloljetnike te napokon imamo i dva centra; jedan je Centar za dijagnostiku u Zagrebu u kojem se obavljaju poslovi medicinske, socijalne, psihološke i kriminološke obrade zatvorenika te Centar za izobrazbu u Zagrebu u kojem se provodi izobrazba djelatnika zatvorskog sustava.
SPPH: Stanje je očajno, trebamo pomoć
Predsjednik Armin Tatarević iz Sindikata pravosudne policije Hrvatske (SPPH) u razgovoru za Zaštitu naglašava da je trenutno glavni i osnovni problem u nedostatku pravosudnih policajaca u zatvorskom sustavu.
“Reći ću vam primjera radi da samo u zatvoru Remetinac u Zagrebu nedostaje oko 70 pravosudnih policajaca. Uprava za zatvorski sustav i probaciju već godinama nema plan prijema novih ljudi, niti odlaska u mirovinu zaposlenih pravosudnih policajaca. Vježbenike za pravosudnog policajca primaju na kapaljku. Otići u mirovinu postala je teška misija i bez puno doktorske papirologije zahtjev se neće razmatrati i to bez obzira na to što radite u najtežim uvjetima na odjelu među najtežim kriminalcima, preko 30 godina i imate 60 godina. Nove neće primati, a netko mora raditi. Zbog svega toga stvara se veliko nezadovoljstvo među starijim policajcima. Mladi kolege nas napuštaju i odlaze na bolje plaćene poslove s boljim radnim uvjetima. Nitko više neće raditi ovaj posao. Tako se na zadnjem natječaju za cijelu Hrvatsku tražilo 18 vježbenika, a prijavilo se 25 kandidata dok je od toga jedva njih devet prošlo. Nekada se na te natječaje javljalo i po 2500 kandidata. Zbog nedostatka pravosudnih policajaca primorani smo raditi sami na odjelu unatoč tome što razne naredbe i naputci govore da uvijek treba biti dva ili više pravosudnih policajaca među 80 ili više zatvorenika. Prisiljeni smo raditi prekovremene sate, ali vam to neće platiti i jednostavno drugi dan vam daju slobodan. Problem je u tome što na vaše mjesto nemaju koga drugog postaviti pa kolege rade više poslova ili je to radno mjesto prazno, dok o sigurnosti ne treba ni pričati. Svi događaji koji su izašli u javnost od bjegova, napada na pravosudne policajce, suicida i drugih događaja, događaju se isključivo zbog nedostatka pravosudnih policajaca i stalne kontrole zatvorenika”, objašnjava Tatarević.
Otkriva i da su radni uvjeti pravosudnih policajaca u katastrofalnom stanju: “O radnim uvjetima u kojima rade pravosudni policajci mogu pričati danima. Ništa se ne ulaže u zatvore i kaznionice da bi se poboljšali uvjeti boravka zatvorenicima, a pogotovo pravosudnim policajcima. Uvjeti rada su kao i prije trideset godina što se tiče tehnologije i opreme. O informatizaciji možemo samo sanjati, o klimatizaciji prostorija, porti i kućici na vanjskom zidu isto tako. Tehnička zaštita u koju se uključuju videonadzorni sustavi su većinom zastarjeli i pokvareni. Sindikat SPPH se pobrinuo da kupi klima uređaje i da olakša rad pravosudnim policajcima. Naravno uredi čelnika ustanova i ministarstva redovno se godišnje renoviraju te se nabavljaju nove klime i kompjuteri”. Kada je riječ o uniformama i opremi za nju, Tatarević kaže da su pravosudni policajci prisiljeni sami sebi nabavljati opremu.
“Ne vodi se računa o dotrajalosti i roku korištenja odore i opreme koja se u minimalnim količinama zadužuje. Novi vježbenici mjesecima nemaju kompletiranu odoru ni drugu potrebnu opremu. Zaposli se možda tridesetak novih kolega u cijeloj Hrvatskoj pa ljudi budu prisiljeni sami sebi nabavljati opremu cipele, remen, futrole...”, pojašnjava.
U rizike na poslu pravosudnog policajac svakako spadaju napadi na njih, a na tu činjenicu gotovo svakodnevno nas podsjećaju naslovi iz dnevnih tiskovina i internetskih portala. Zbog toga bi pravosudni policajci trebali imati dobru psihosocijalnu zaštitu, no izgleda da je i tu sustav zakazao.
“Svakodnevno smo izloženi verbalnim napadima zatvorenika, fizičkim napadima, međusobnim verbalnim i fizičkim obračunima zatvorenika na šetalištu ili sobi te učestalim pokušajem suicida. Nakon takvih događaja pravosudni policajci nemaju nikakvu psihosocijalnu zaštitu, najbitnije je da dođu slijedećeg dana na posao, napišu izvješće o događaju te ga što hitnije predaju. Uprave zatvora i kaznionica ta izvješća poslana u Upravu za zatvorski sustav friziraju i prikazuju da su samo verbalna, a neka uopće ne šalju u Ministarstvo. Tako da u godišnjem izvješću o svom radu koje Ministarstva pravosuđa za zatvorski sustav podnosi Saboru, nema incidentnih situacija i stanje u zatvorima izgleda odlično, čak bolje nego u vrtićima. Sistematskog pregleda nema unazad deset godina iako je on predviđen Kolektivnim ugovorom”, komentira Tatarević.
Samo u zatvoru Remetinac u Zagrebu nedostaje oko 70 pravosudnih policajaca. Uprava za zatvorski sustav i probaciju već godinama nema plan prijema novih ljudi, niti odlaska u mirovinu zaposlenih pravosudnih policajaca
Pravosudnim policajcima je plaća daleko ispod hrvatskog prosjeka te se isključivo u čitavom Ministarstvu pravosuđa štedi samo na pravosudnoj policiji. “Novčana primanja pravosudnih policajaca, ako uzmemo dodatak od 30 posto na uvjete rada te rad u smjenama, su daleko ispod hrvatskog prosjeka. Primjera radi, stariji pravosudni policajac s 34 godine staža sa svim dodacima ima 5.600 kuna. Mlađi pravosudni policajac s četiri godine staža, uz rad u smjeni i dodatke ima 4.500 kuna. Međutim, ogromna je razlika u plaći između SSS (običnog pravosudnog policajca) i VŠS ili VSS (šefova). Ako vam kažem da je broj izvršitelja u zatvorskom sustavu oko 43 posto ukupnih zaposlenika, to vam govori koliko je nepotrebnih šefova što u konačnici povećava i prosjek plaće u zatvorskom sustavu. Nekoliko puta godišnje mijenja se unutarnji ustroj u Upravi za zatvorski sustav i probaciju, odnosno u svim ustanovama i to isključivo zbog prijema i postavljanja novih ljudi na šefovske pozicije. Odnos Uprave za zatvorski sustav i probaciju, odnosno Ministarstva pravosuđa prema pravosudnoj policiji je maćehinski. Nikakvu podršku nemamo kod bilo kakvih pregovora između našeg sindikata i Vlade. Ne šalju na pregovore svoje predstavnike, ne bore se ni na koji način za svoje zaposlenike, isključivo se štedi na pravosudnoj policiji”.
Izostala čestitka povodom Dana pravosudne policije
Ove godine, 29. lipnja, na Dan pravosudne policije iz SPPH su uputili opasku u kojoj kažu da su ih “gospoda” opet zaboravila na dan kada slave zaštitnika sv. Petra i Dan pravosudne policije. Zanimalo nas je na koga su tu prvenstveno mislili, a odgovor koji smo dobili bio je - Ministarstvo pravosuđa RH. Naime u sindikatu pravosudne policije nam naglašavaju da se Ministarstvo pravosuđa nikada nije oglasilo na Dan pravosudne policije i Dan branitelja i to unatoč tome što još uvijek ima pravosudnih policajaca koji rade, a koji su bili dragovoljci Domovinskog rata i branitelji. Navode podatak da za svoje redovne proslave i domjenke unutar Ministarstva imaju novca, ali kada treba kupiti poklon djelatniku prilikom odlaska u mirovinu, a to je oko 12 djelatnika godišnje u cijeloj RH, onda novaca nema. Nema ni za kupnju vijenca ili cvijeća za preminulog kolegu, a ova situacija doista žalosti. Ovi pripadnici nisu sudjelovali ni na mimohodu povodom 20. obljetnice vojno-redarstvene akcije “Oluja” 5. kolovoza 2015. koja se održavala u Zagrebu, ne pozivaju ih ni na proslavu Oluje u Kninu, ne pozivaju ih ni na obilježavanje godišnjice žrtve Vukovara i druge slične godišnjice i proslave, a oni svojim radom i zaslugama doista zaslužuju da budu na takvim događanjima uz pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske (OSRH), Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS), Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS), Civilne zaštite, vatrogasne službe, povijesnih postrojbi te hrvatske branitelje iz Domovinskog rata.
Kontaktirali smo i Ministarstvo pravosuđa RH i Upravu za zatvorski sustav i probaciju za komentar ovih navoda iz Sindikata pravosudne policije Hrvatske (SPPH), no odgovor nismo dobili pa je tako ostao cijeli niz pitanja na koje hrvatska javnost nije dobila odgovor. Nakon svih ovih saznanja možemo slobodno reći da se pravosudni policajci nalaze između čekića i nakovnja, dakle nalaze se između okrutnosti, nemilosrdnosti i nasilnosti zatvorenika i kažnjenika te između nebrige Ministarstva pravosuđa RH i Uprave za zatvorski sustav i probaciju. Nadamo se da će se ovo katastrofalno stanje popraviti i da će pravosudna policija napokon dobiti status koji zaslužuje.
[Eugen Antić ]