Pravila u EU

 

Svjetska ekonomska kriza dovela je do mjera štednje u svim područjima gospodarstva. Ako nije nužno, čemu trošiti sredstva na ono za što ne postoje sankcije ili se one ne provode. 

U mnogo slučajeva investitori ili vlasnici objekata ne posvećuju puno pozornosti zaštiti od požara, ne ulažu u sustave dojave i/ili gašenja, već samo udovoljavaju minimalnim zakonskim uvjetima ne vodeći pritom računa da su, uz ostalo, moralno odgovorni za svoje zaposlenike i ostale ljude koji se zateknu u prostorijama u njihovu vlasništvu. Osiguravajuće kuće nadoknadit će štetu nastalu požarom, no ne mogu nadoknaditi ljudske žrtve ni dane u kojima će poslovni proces biti zaustavljen zbog štete. To su činjenice o kojima razmišlja malo koji vlasnik/investitor. 

Projektanti sustava za zaštitu od požara često imaju zavezane ruke jer investitoru moraju ponuditi rješenje koje je najjeftinije i tehnički prihvatljivo, no često ne odgovara sasvim svrsi i namjeni građevine za koju se projektira. Tehnički najprihvatljivije rješenje većinom nije i financijski najprihvatljivije, ali dugoročno gledano ima puno veće prednosti, kako financijski tako i u zaštiti života. Projektant u Hrvatskoj mora zadovoljiti mnoga pravila propisana nizom zakona i pravilnika kako bi ponudio najjeftinije, ali ne i najprihvatljivije tehničko rješenje po zahtjevu investitora. 

U Austriji se projektanti, osim pravilima struke, vode Zakonom o gradnji koji obuhvaća sve vrste građevina, privatne i gospodarske, te određuje točna pravila tijekom gradnje koja se tiču zaštite od požara. U mnoštvu zakona i pravilnika unutar svih hrvatskih propisa mora se voditi računa i o zaštiti okoliša, što je propisano posebnim zakonom. 

 

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja u veljači je u suradnji s Europskom komisijom organiziralo radionicu o kritičnoj upotrebi halona i pravilima izvješćivanja mjerodavnim tijelima, kojoj se odazvalo sedamdesetak zainteresiranih. Nakon odslušanih pravila i postupaka koje određuje Komisija, sudionici su postavili mnoga pitanja koja nisu povezana s temom radionice, i to zato što su na skup pozvani gospodarski subjekti na koje se kritična upotreba halona ne odnosi izravno. Upotreba halona u Hrvatskoj je dozvoljena samo za vojnu namjenu, što znači da su korisne informacije mogli dobiti samo korisnici i serviseri halonskih sustava te predstavnici Banke halona. 

Iako je svrha radionice bila "kritična upotreba halona", govorilo se i o sredstvima koja uništavaju ozonski sloj, ali i o fluoriranim stakleničkim plinovima. Sredstva koja utječu na uništenje ozonskog sloja u RH se ne smiju koristiti baš kao ni halon, osim u svrhe kritične namjene, za nužne i analitičke primjene. Nova se pravila odnose na gospodarske subjekte koji planiraju proizvoditi, uvoziti ili izvoziti sredstva koja uništavaju ozonski sloj izvan granica EU-a. Budući da Hrvatska nema proizvodnju takvih sredstava, ova se uredba može odnositi samo na uvoz ili izvoz. Sa strane zaštite od požara najviše će se odnositi na izvoz u zemlje koje nisu članice Unije, jer svaki proizvođač sustava za gašenje požara ima svoju podružnicu u Europi, a prodaju obavlja putem ovlaštenog distributera. Tom je uredbom EU stala na kraj nekontroliranom uvozu sredstava koja oštećuju ozonski sloj iz zemalja poput Kine - zbog niske cijene. 

Ista se uredba primjenjuje i na fluorirane stakleničke plinove. Često se može čuti, barem što se tiče plinova za gašenje požara - "plin je plin, istog kemijskog sastava bez obzira gdje je proizveden". No postavlja se pitanje o stvarnim svojstvima plina i njegovu podrijetlu te postoji li certifikat kojeg izdaje proizvođač. Takvih je slučajeva bilo i u Hrvatskoj, čime su tvrtke s takvim načinom poslovanja uvelike držale monopol ne dopuštajući konkurenciji jednaku tržišnu utakmicu. Takva je praksa uobičajena za Južnoafričku republiku i općenito Afriku jer tamo ne postoji uređeni mehanizam koji bi mogao uvesti reda na tržište sustava za gašenje požara. 

U sustavima izvješćivanja Europska je komisija razdvojila sredstva koja oštećuju ozonski sloj i F-plinove te se njihova upotreba vodi na zasebnim obrascima, a obveza podnošenja obrazaca traje do 31. 4. za prethodnu godinu. Hrvatska je i tu otišla korak dalje pa se o upotrebi svih sredstava izvješćuje na istom obrascu, a rok podnošenja obrazaca istječe 31.1. za prethodnu godinu.

Primjer iz prakse pokazao je da investitori nisu sigurni koju dokumentaciju i evidenciju moraju voditi pri održavanju sustava za gašenje požara. Još postoje sustavi za gašenje požara koji su ugrađeni bez ikakve dokumentacije i pravilnih ispitivanja. Ako tvrtka koja je sustav projektirala i/ili ugradila ne poznaje pravila održavanja sustava, teško je očekivati da će i investitor znati po čemu se mora ravnati i koju dokumentaciju posjedovati kod godišnjeg periodičkog ispitivanja ili posjete Državnog inspektorata. Na tu bi se temu sigurno mogla prirediti zasebna radionica. Po Zakonu o zaštiti od požara svaki je korisnik sustava za gašenje požara u obvezi napraviti Provjeru o ispravnosti sustava za gašenje požara jednom godišnje, odnosno jednom u 12 mjeseci od ugradnje sustava. Nadalje, ovlaštena osoba (zastupnik proizvođača, serviser opreme...) treba redovito održavati sustav sukladno preporuci proizvođača; za stabilne je sustave za gašenje požara uobičajen pregled stanja sustava dvaput godišnje, dok ostale preglede u dogovoru s proizvođačem/ovlaštenim serviserom može obavljati i služba za održavanje. Svaki pregled unutar održavanja treba upisati u Knjigu održavanja sustava, zajedno s detaljima pregleda i primjedbama te treba arhivirati zapisnike o održavanju sustava. Za sustave koji koriste sredstva s liste kontroliranih tvari Ministarstva zaštite okoliša (prema uredbi o tvarima koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranim stakleničkim plinovima) treba voditi i evidenciju prema posebnom obrascu. 

 

Europska komisija napravila je plan po kojem od 2006., kad je donesena uredba o stakleničkim plinovima (HFC, CFC, S6,) do 2030. godine želi smanjiti upotrebu fluoriranih stakleničkih plinova za dvije trećine. Fluorirani staklenički plinovi (ili F-plinovi) koriste se kao zamjena za sad već zabranjene plinove koji oštećuju ozonski sloj (CFC, HCFC).  

Pred sam kraj radionice Ministarstvo zaštite okoliša dalo je preporuku za korištenje ekoloških plinova kao što su Novec 1230 ili inertni plinovi, jer se u Europi predlaže smanjenje F-plinova. Možda će se Hrvatska ulaskom u EU potpuno okrenuti ekologiji i krenuti korak naprijed te će se za sustave gašenja požara primjenjivati samo ekološka sredstva, kao što je to već praksa u Švicarskoj i Danskoj. Koja će se točno pravila primjenjivati i koje će zakonske promjene donijeti pristupanje Hrvatske EU-u morat ćemo još pričekati. 

Dotad, a vjerojatno i kasnije, u sustavima za gašenje požara koristit će se sva prihvatljiva sredstva koja ne oštećuju ozonski sloj, bilo F-plinovi ili oni potpuno prirodni. Možda će nova pravila projektantima pružiti mogućnost ponude ulagaču tehnički najprihvatljivijeg, a ne nužno najjeftinijeg rješenja.