"Kultura" struke reakcija je zaštitara/čuvara na konfliktnosti i pritiske u sklopu posla, to je neformalna "kultura" zaštitara usko vezana uz obilježja radne ličnosti zaštitara
Postupanje po odredbama Zakona o privatnoj zaštiti nepredvidivo je područje zaštitarskog rada. Fenomenologija osoba koje su u sukobu s normama tog zakona vrlo je različita, ovisno o objektivno-subjektivnim okolnostima, kao skupu uvjeta. Zato ne začuđuje raznovrsnost službenog reagiranja zaštitara/čuvara u svakodnevnoj praksi. Određeni problemi vezani uz prirodu zaštitarskog posla temelj su zaštitarske "kulture" (subkulture), kao društvenog fenomena sui generis. Ta subkultura kreira i/ili potiče rješavanje problema zaštitarske struke.
"Kultura" zaštitarske struke reakcija je zaštitara/čuvara (u daljnjem tekstu zaštitari) na pritiske i konfliktnosti vezane uz prirodu njihova posla. Riječ je o neformalnoj "kulturi" zaštitara. Ona je usko vezana uz obilježja radne ličnosti zaštitara u područjima kao što su: zaštitarska sumnja (podozrivost) vezana uz geslo "sve nastaje i pada sa sumnjom", interna solidarnost, određena socijalna izolacija, diskrecijsko odlučivanje, povremeno konzervativizam i slično.
Što zaštitari vole, a što ne vole
Pritom se postavljaju neka pitanja: Gdje su granice diskrecijskih ovlasti zaštitara? Koristi li se diskrecijsko donošenje odluka u praksi na korektan ili diskriminacijski načina? Kreiraju li stavovi zaštitara i organizacijska struktura zaštitarskih tvrtki određeni set normi, vjerovanja i stavova koji determiniraju ne samo razmišljanja zaštitara, nego i uvjetuju njihovo postupanje u konkretnim slučajevima?
Poznaju li zaštitari određene stereotipe kao što su npr. pravi (važni) i nevažni (trivijalni) zaštitarski poslovi? Jesu li neke osobe koje se javljaju kao objekt interesa zaštitara stereotipizirane na temelju određenih predrasuda i kako to utječe na njihov rad? Jesu li neki stavovi zaštitara danas, u ova moderna vremena, previše patrijarhalni, podložni običajima kraja u kojem djeluju, tradiciji i sl.? Kakva je i postoji li uopće na zaštitarskoj sceni tzv. kultura kantine?
Uspješni zaštitari moraju imati naviku svjesno preispitivati što se s njima događa na fizičkoj razini kako bi svoje poslove mogli uspješno obavljati
Sve su to načini komunikacije među zaštitarima i njihove interakcije koje su u pravilu karakterizirane izražajima solidarnosti i kohezije. Navedena je kultura interna karakteristika zaštitarske službe koja pomaže njezinim nositeljima da se suočavaju sa zahtjevima profesije, te stoga odražava podjele između građana i zaštitara.
Koriste li zaštitari, kad su okruženi svojim kolegama u prostorima zaštitarskih tvrtki i slično, određene kulturološke teme da bi međusobno komunicirali te etablirali zajednički identitet? Raspravljaju li zaštitari međusobno o incidentima s kojima se suočavaju tijekom obavljanja službe ili se moraju suočiti i pritom koriste jezik koji odražava određene profesionalne mitove, predrasude i stereotipe...?
Izražavanje dilema, straha i ljutnje
Spomenuta "kultura kantine", kao dio kulture zaštitara, dopušta zaštitarima izražavanje svojih dilema pa i trilema, kao i strahova, te iskaljivanje frustracija i ljutnje. Navedeno ne mora ključno uvjetovati ponašanje zaštitara prema građanima niti determinirati njihovo postupanje u određenim profesionalnim situacijama.
U praksi se javljaju i sljedeća pitanja: postoje li znatna odstupanja između zaštitara prema određenim radnim situacijama i njihovog stvarnog aktualnog ponašanja u takvim situacijama? Jesu li u praksi identificirane situacije kod kojih su veći izgledi da će stvari "poći po zlu"? Što su za zaštitare pravi profesionalni izazovi i prilike za pokazivanje stručnih i komunikacijskih vještina? Koje su to situacije prema kojima zaštitari imaju negativne stavove? Koliko je rad zaštitara istodobno socijalni rad i u čemu se to odražava?
Postoje li situacije za koje zaštitari smatraju da ih mogu izložiti poruzi i podsmjehivanju kolega? Kakvu ulogu imaju dob i profesionalno iskustvo zaštitara prema tim pitanjima? Je li dio zaštitara sklon konzervativizmu i autoritarnosti? Jesu li to osobe koje prethodno imaju takve karakteristike ličnosti ili se te karakteristike ličnosti razviu tek tijekom rada u zaštitarskoj struci, pod utjecajem naučenih stavova i ponašanja, tj. tijekom zaštitarske obuke? To su neka od pitanja koja stalno traže odgovore.
Verbalna i neverbalna komunikacija
U praksi je utvrđeno da nije od velike pomoći slušati rasprave zaštitara o njihovom poslu, te onda to smatrati objašnjenjem njihova profesionalnog ponašanja, ali se ne može sasvim ni poreći niti zanemariti veza između to dvoje.
Vidimo da je kultura zaštitara sredstvo putem kojega zaštitari međusobno izmjenjuju svoja iskustva, način na koji oni daju smisla socijalnom svijetu u kojem funkcioniraju te način na koji održavaju skupnu solidarnost.
Treba također imati u vidu da način na koji se zaštitari izražavaju ne mora točno odražavati način na koji se oni ponašaju, ali da dobro odražava njihove stavove koji do izvjesne mjere utječu na njihovo ponašanje. Riječ je o vrlo složenom odnosu između "zaštitarskoga govora" i zaštitarske stručne aktivnosti.
Kulturu zaštitara treba smatrati vrlo dinamičnom pojavom, s obzirom na širinu ponašanja zaštitara i konstantni razvoj zaštitarskih zadaća. Kultura zaštitara mijenja se i kao posljedica aktualnih promjena u okviru društveno-političkog konteksta. Nju se može ispravno shvatiti kroz ciljeve zaštitarske struke, zaštitarsku filozofiju, stil obavljanja zaštitarskog posla i dr.
Postoji dinamična interakcija između zaštitarske struke i kulture zaštitara koju se ne može ignorirati ako želimo pravilno razumjeti način na koji "kultura zaštitara" oblikuje postupanje zaštitara.
Odnosi s građanima temelj su vjerodostojnosti, učinkovitosti i sigurnosti zaštitarskih djelatnika. Uz ostalo to pretpostavlja i sposobnost preciznog i objektivnog analiziranja situacije i njezinih sudionika, te sposobnost spontane reakcije na situaciju i sudionike osloncem na rezultate analize. A na koji način "kultura zaštitara" utječe na te sposobnosti?
Poznato je da se samo ono što je dobro naučeno i dobro usvojeno može uspješno primijeniti pod visokim tenzijama i u teškim okolnostima kada se sve ostalo najčešće zaboravi. Uspješni zaštitarski djelatnici moraju imati naviku svjesno preispitivati i kontrolirati što se s njima događa na fizičkoj razini kako bi mogli uspješno obavljati svoje poslove. Pritom im vještine verbalne i neverbalne komunikacije omogućuju da brzo i točno procjenjuju osobe i situacije te da uspješno rješavaju teške situacije i izlaze na kraj s različitim, pa i vrlo opasnim osobama.