Na pitanje smatrate li da imate dovoljno resursa za svoj rad, njih 47 posto navodi da nemaju dovoljno. Na pitanje smatrate li da u vašem području gdje radite imate dovoljno rendžera za pružanje učinkovite i odgovarajuće zaštite, njih 65 posto odgovara kako trenutačni broj rendžera nije dovoljan
Kao što smo u prošlom broju napisali, godina 2024. bila je vrlo značajna za daljnje jačanje položaja Međunarodne udruge rendžera – International Ranger Federation (IRF) u svijetu. U ovom dijelu dotaknut ćemo se jednog zasebnog postignuća koji zaslužuje pozornost i pokoju riječ više kako bi se svima koji ovo čitaju pružila dostatna informacija koja pokazuje kako IRF svojim predanim radom u proteklih 30-ak godina polako i značajno širi svoj utjecaj i jača svoje članstvo.
Prošla godina značajna je i po tome što je po prvi puta na sveobuhvatan i vrlo detaljan način provedeno godišnje izvješćivanje o stanju kadra rendžera u cijelom svijetu. No, sam proces je trajao mnogo duže. Naime, 2021. godine je ustrojena radna skupina na ideji da se usvoji objedinjeni sustav izvješćivanja u obliku godišnjeg izvješća o stanju rendžerskog kadra. Cjelokupni materijal preveden je na čak 17 svjetskih jezika, isti je materijal podijeljen, a time je i prikupljanje podataka započelo tijekom 2023.
Anketi su mogli pristupiti dragovoljno rendžeri ili oni koji zapošljavaju rendžere bilo gdje u svijetu. U svojevrsnom anketiranju sudjelovalo je 1286 rendžera iz 81 države svijeta, te 287 poslodavaca iz 65 država dajući svojevrsni pregled stanja kadra u kojem se trenutačno nalaze. Sve to u cilju definiranja jasnih i dostižnih ciljeva daljnje afirmacije kadra kroz usmjerene aktivnosti i pomoć IRF kao svjetske vrhovne udruge koja zastupa interese rendžera.
Ovdje je potrebno naglasiti dvije distinkcije koje se navode kao izvori podataka i to Rendžer (Ranger) gdje se smatraju oni koji direktno rade kao rendžeri, čuvari prirode u zaštićenim područjima kao što su nacionalni parkovi i parkovi prirode, te rendžeri poslodavci (Ranger Employers) pod kojim se podrazumijevaju sve one organizacije bilo savezne ili lokalne prirode, razne nevladine udruge ili privatne tvrtke koje koriste radnike na radnom mjestu rendžera odnosno na poslovima zaštite prirode.
U nastavku donosimo kratki i djelomični pregled stanja.
Prepoznatljivost uloge rendžera
Na pitanje smatrate li da su rendžeri radnici koji rade poslove koji su po prirodi jedni od osnovnih, a time od značaja u društvu, rendžeri su sa 65 posto odgovorili da smatraju, dok je kod poslodavaca to utvrdilo njih 58 posto. Drugim riječima, većina anketiranih smatra da je posao rendžera vrijedan svrstavanja u osnovne službe u društvu, no ne zadire se u formalno pravni način definiranja takvih poslova u pojedinim zemljama ili regijama. Ovdje treba napomenuti kako radi vrlo različitih uvjeta rada u određenim dijelovima svijeta rendžeri imaju različite ovlasti, opremu pa i definiranje mjera zakonitog postupanja. Dok u nekim dijelovima svijeta rendžeri koriste i dugo oružje odnosno jurišne vojne puške poradi potrebe efikasne borbe protiv organiziranog krivolova i krijumčarenja, negdje na drugoj strani svijeta rendžeri uopće nemaju nikakvo vatreno oružje.
Uvjeti za rad
Na pitanje smatrate li da imate dovoljno resursa za svoj rad, njih 47 posto navodi da nemaju dovoljno. Na pitanje smatrate li da u vašem području gdje radite imate dovoljno rendžera za pružanje učinkovite i odgovarajuće zaštite, njih 65 posto odgovara kako trenutačni broj rendžera nije dovoljan.
Bitno je naglasiti kako se anketa provodi na populaciji koja uglavnom provodi poslove i zadaće zaštite prirode unutar nacionalnih parkova i parkova prirode. Postavlja se sljedeće pitanje: kakvo je stanje sa zaštitom ostalih definiranih zaštićenih područja? Za primjer navodimo Republiku Hrvatsku gdje je definiranje kvalitetnih mjera štićenja različitih kategorija zaštićenih područja prema kategorizaciji Međunarodne unije za zaštitu prirode i prirodnih dobara (IUCN - International Union for Conservation Of nature And Natural Resources) od iznimne važnosti za Hrvatsku. Kategorije zaštićenih područja i broj u RH su: nacionalni park (8), park prirode (11), strogi rezervat prirode (2), posebni rezervat (78), regionalni park (2), spomenik prirode (84), značajni krajobraz (84), park šuma (28), te spomenik parkovne arhitekture (121). Svaka ustanova koja prema Zakonu o zaštiti prirode upravlja zaštićenim područjima Ekološke mreže ima ustrojenu Čuvarsku službu ili Službu čuvara prirode, odnosno određeni broj rendžera, no njihov ukupni broj je evidentno nedostatan, a utvrđeni nedostaci u zakonskoj regulativi usložnjavaju njihov rad. Isto tako, ako navedene kategorije područja zahvaćaju samo 8,19 posto ukupne površine Republike Hrvatske, otvoreno se nameće pitanje na koji se način onda štiti ogromno ruralno područje koje nije definirano kao posebno zaštićeno. Na ovom primjeru naše domovine želi se ukazati na složenost problema efikasne zaštite prirode koji su zasigurno ogromni ako se stavljaju u kontekst veličina pojedinih država svijeta odnosno u kontekst društvenih prilika u pojedinim zemljama.
Prihodi i napredovanje u službi
Na pitanje jesu li zadovoljni s plaćom, preko 85 posto ispitanih smatra kako je njihova plaća minimalno dopuštena sukladno tako definiranoj u zemlji gdje rade. Isto tako, njih 37 posto smatra kako plača nije dostatna za kvalitetan osobni život. Takvo zadovoljstvo ili nezadovoljstvo može sugerirati da će veliki broj rendžera biti prinuđen potražiti bolje plaćeni posao što negativno utječe na ovako nedovoljan broj rendžera.
Na pitanje postoji li svojevrsni oblik evaluacije njihova rada, 71 posto ispitanih odgovara da je ustrojen sustav ocjenjivanja rada rendžera, a njih 86 posto odgovara kako su već bili podvrgnuti ocjenjivanju. Ocjenjivanje daje mogućnosti za povećanje plaće za 50 posto ispitanih, dok njih 46 posto odgovara kako je ocjenjivanje pomoglo pri njihovom napredovanju u službi.
Stručnost
Odgovarajuća i redovita obuka i osposobljavanje od neupitne su važnosti za svakog rendžera. Na pitanje koju su vrstu osnovne obuke prošli barem jednom, njih 67 posto je prošlo obuku na opremi koju koriste u svakodnevnom radu, 64 posto obuku iz prve pomoći i zaštite, 64 posto obuku u vještinama boravaka u prirodi, 61 posto obuku iz zakonitosti postupanja, 53 posto iz vještina komuniciranja, 53 posto iz odnosa s lokalnom zajednicom, 51 posto iz etike i turizma, dok je 64 posto prošlo obuku iz zaštite bioraznolikosti.
Zabilježen je i podatak da je 80 posto ispitanih prošlo neki oblik obuke osvježenja iz prve pomoći, uporabe opreme, vještina boravka u prirodi te zakonitog postupanja unutar zadnje dvije godine.
Izvršenje zadaća i kodeks rendžera
Na pitanje je li njihova organizacija gdje rade usvojila definirani Kodeks rendžera, samo 14 posto navodi da je kodeks usvojen, njih 40 posto odgovara kako su definirali kodeks svoje organizacije, 26 posto odgovara kako kodeks nije usvojen, a njih čak 20 posto nije upoznato je li to urađeno.
Izvješćem se apelira da je potrebno smanjiti ovu negativnu statistiku od preko 46 posto koji navode kako Kodeks rendžera nije implementiran u njihovim organizacijama.
Uključivost spolova
Kod pitanja vezanih za uključenost oba spola u rad rendžera (op.a. pod pojmom rendžer smatra se svaka žena i muškarac koji radi poslove rendžera tj. čuvara-čuvarice prirode), trenutačno stanje govori kako veliku većinu rendžera čine muškarci dok žena rendžera ima između 3 i 11 posto što ovisi i o zemlji odnosno području gdje isti rade. U istraživanju za ovo izvješće 80 posto ispitanih čine muškarci.
Na pitanje ostvarujete li kao žena istu plaću, 38 posto ispitanih je odgovorilo ‘ne’ ili ‘nije upoznato’, dok je na pitanje jesu li na temelju spola nepošteno izostavljeni iz određenih poslova i zadaća njih 33 posto je odgovorilo potvrdno. Pitanje ravnopravnosti spolova od velike je važnosti za sveukupno pozicioniranje rendžera u društvu, te tako kroz statističke pokazatelje IRF nastoji utjecati na pozitivne promjene.
Suradnja s lokalnom sredinom
Na pitanje imaju li osjećaj da postoji ravnopravni način komunikacije s lokalnom sredinom, 57 posto ispitanih odgovara da postoji. Kod pitanja jesu li isti upoznati s mehanizmima koji postoje kako bi se komuniciralo s lokalnom sredinom te izvještavalo o rendžerskim aktivnostima, samo njih 46 posto je odgovorilo potvrdno. Na pitanje jesu li isti dobili neki oblik obuke ili upoznavanja s potrebama, životnim stilom, prioritetima te kulturom lokalne sredine, njih 58 posto je odgovorilo negativno. Na ovaj način IRF nastoji poticati rendžere na transparentnije postupanje unutar sredina gdje rade, jer u konačnici kroz bolju međusobnu interakciju poimanje rendžera u društvu bit će pozitivnije i sveopće prihvaćeno.
Udruge rendžera
Kod pojma udruživanja u određene udruge, društva i asocijacije zamijećeno je kako isto dobiva sve veći značaj. Na upit o članstvu, 62 posto ispitanih je odgovorilo kako su članovi nacionalne, regionalne ili međunarodne udruge. Zamijećen je i interesantan odgovor na pitanje upućeno poslodavcima (smatraju se sve one organizacije bilo savezne ili lokalne prirode, razne nevladine udruge ili privatne tvrtke gdje njeni članovi provode zadaće rendžera, odnosno čuvara prirode), gdje na pitanje kako često s vama komunicira nacionalna rendžerska udruga isti odgovaraju da 29 posto komunicira jednom godišnje, dok njih čak 13 posto nema komunikaciju s nacionalnom udrugom rendžera (op.a. u tu kategoriju od 13 posto spada i naša udruga Lisina avantura - Matulji koja ima odličan odnos na županijskoj razini s čuvarima prirode iz Javne ustanove Priroda, ali nedostaje suradnja s Udrugom rendžera na državnoj, odnosno nacionalnoj razini, iako je u više navrata taj odnos inicirala, no do danas bez uspjeha).
IRF nastoji potaknuti međusobnu komunikaciju prvenstveno na razini pojedinih država, preko regija, svjetskih zona do međunarodne razine unutar IRF.
Udruga Lisina avantura – Matulji