Izmjenama Zakona o zračnom prometu iz 2011. godine određeno je da se poslovi pregleda putnika i prtljage u roku od tri godine prenesu iz ruku policije u ruke privatnih zaštitara. Taj rok istječe 28. srpnja ove godine, a MZL Zagreb bit će prva zračna luka u Hrvatskoj u kojoj putnike na sigurnosnom RTG-pregledu prije ukrcavanja u zrakoplove više neće pregledavati policajci, već zaštitari. O ovome velikom i kompleksnom poslu koji je osvojio Securitas Hrvatska, za Zaštitu govore čelnici te tvrtke za
[ Antun Krešimir Buterin ]
Na javnom natječaju za obavljanje poslova pregleda putnika i prtljage što ga je Međunarodna zračna luka Zagreb, kao prva u Hrvatskoj, raspisala još prošloga kolovoza, potkraj prošle je godine pobijedila tvrtka Securitas Hrvatska. Njihova je ponuda odabrana kao najpovoljnija, dok su u najuži krug, kako Zaštita neslužbeno doznaje, ušle još dvije tvrtke - AKD Zaštita zajedno s G4S-om, te francuski ICTS.
Ponuda Securitasa bila je ne samo ekonomski najpovoljnija, već je kao najozbiljnija jamčila najvišu razinu usluga i educiranosti osoblja koje će u zagrebačkoj zračnoj luci uskoro početi obavljati pregled putnika i prtljage. Ponuda je, rečeno nam je, dio šireg projekta na kojemu se radilo više od godinu dana, što zapravo i ne čudi kad se zna da su aerodromi i zrakoplovna sigurnost jedna od specijalnosti švedskog Securitasa na mnogim tržištima Europe i svijeta. Jedna od najzaslužnijih osoba što je ovaj trogodišnji posao vrijedan 27 milijuna kuna dobio Securitas Hrvatska, svakako je Ivan Ročić, na novoj funkciji operativnog direktora segmenta zaštite zračnog prometa. A kada su u tvrtki shvatili da su doista i dobili posao u MZL Zagreb, odlučili su dodatno se pojačati te su u svoje redove pozvali i jednog od najvećih hrvatskih civilnih stručnjaka za sigurnost zračnog prometa. Željko Pivalica punih je 12 godina bio menadžer za poslove sigurnosti u zrakoplovnoj kompaniji Croatia Airlines, no kad mu je ponuđeno novo mjesto u novoj tvrtki, odlučio je prihvatiti izazov. U društvu novoga kolege Ivana Ročića, Željko Pivalica koji je na dužnost stupio 1. veljače, svoj prvi novinski intervju – kao menadžer Securitasa za sigurnost zračnih luka - dao je upravo za Zaštitu.
„Moj prvi posao u avijaciji i sigurnosti bio je u tvrtki po imenu International Aviation Security, koja je tada, prije 20-ak godina, radila otprilike iste poslove kao i danas Securitas. Moj prelazak iz Croatije Airlines u Securitas pokazao se zanimljivim jer su mi doista trebali novi izazovi. A od samoga početka započinjati ovakav projekt kakvog u Hrvatskoj dosad još nije bilo, za mene je profesionalno svakako velik izazov“, priznao nam je Pivalica u samom uvodu razgovora.
Budući da ste u ovom sektoru već dugo pa vas iskustvo čini jednim od naših najboljih civilnih stručnjaka za sigurnost zrakoplovstva, možete li se prisjetiti kako je sve to izgledalo prije? I je li doista baš 11. rujna donio drastičan preokret u promišljanju sigurnosti u zračnom prometu?
Pivalica: Avijacija se može, ne samo u pogledu sigurnosti, već i općenito, podijeliti i promatrati u dva razdoblja – prije i poslije napada na SAD 11. rujna 2001. Naravno, tada su vrijedili drukčiji standardi i kriteriji, no ja sam na svojim počecima radio za američku aviokompaniju koja je pružala zaštitu na međunarodnim linijama prema SAD-u, a poznato je da su oni oduvijek imali pojačane standarde u odnosu na Europu, pa čak i u odnosu na linije unutar SAD-a. A kao što i samo kažete, stvari su se uistinu drastično promijenile, ne samo u načinu poslovanja zaštitarskih tvrtki, nego su se prije svega promijenili propisi i pravila po kojima moramo poslovati.
To zapravo znači da vaša funkcija podrazumijeva konstantno i neprestano učenje, jer su promjene u ovom dijelu sigurnosne industrije vjerojatno brže nego igdje drugdje?
Pivalica: Tome je definitivno tako! Učenje nikada ne prestaje, ne samo zbog pojave novih stvari, opreme i tehnologija, već je i sustav tako postavljen. Najprije morate proći temeljno školovanje, nakon čega slijedi obnova znanja u redovitim periodima, bez obzira na kojem položaju u „securityju“ radite. A dodamo li tome i regulativu koja se mijenja iz dana u dan, što također treba redovito pratiti i proučavati, jasno je da učenju nema kraja.
Unatoč proteku vremena, je li se promijenio omjer snaga između ljudi i tehnologije, odnosno između njihove važnosti za ukupnu sigurnost zrakoplovstva?
Pivalica: Ne, jer ključ je i prije i danas bio upravo u kombinaciji obaju tih čimbenika. Za uspjeh je potrebno imati i odličnu opremu i školovanog čovjeka za korištenje te opreme. Jedno bez drugoga ne ide. A kad se tome priroda i potrebno radno iskustvo, riječ je o dobitnoj kombinaciji.
Možete li nam otkriti nešto više detalja o cijelom ovom projektu? I kakvu to dobitnu kombinaciju pripremate za preuzimanje poslova pregleda putnika i prtljage u najvećoj hrvatskoj zračnoj luci?
Pivalica: S obzirom da smo u projekt krenuli praktički od samoga početka, morali smo pokrenuti čitav niz različitih radnji i procesa, pri čemu se puno toga odvija usporedo. Prije svega, morali smo pronaći i odabrati odgovarajuće ljude, bez kojih ovaj posao nije moguć. Sam je postupak njihove selekcije vrlo zahtjevan i detaljno propisan regulativom. Zatim smo razvili školske programe za te ljude, kako bismo ih mogli obučiti i pripremiti za sve ono što ih čeka u poslu. U tome smo imali veliku pomoć Securitasova Aviation Business Centra čiji su predstavnici iz Bruxellesa redovito s nama u Zagrebu, gdje nam pomažu u izobrazbi. Naravno, usporedo s time razvijamo i dokumentaciju jer u zrakoplovnoj sigurnosti sve mora biti pravilno dokumentirano, razvijamo procedure postupanja pri čemu primjenjujemo sva ona bogata znanja i iskustva koja imamo i mi kao stručnjaci i sam Securitas. Svakako moram istaknuti i vrlo dobru suradnju sa ZL Zagreb koja je korisnik naših usluga, te s Hrvatskom agencijom za civilni zračni promet i s odgovarajućim dijelovima MUP-a koji se sve dosad bavio ovim poslom u zračnim lukama.
Ročić: Dosadašnja suradnja s MUP-om protekla je u najboljem redu, a policija će svakako sudjelovati i u daljnjem školovanju u samom radu naših zaštitara. Ovim putem želimo zahvaliti pomoćnici ministra unutarnjih poslova Ines Krajčak i načelniku Uprave za granicu Zlatku Sokolaru koji u ime MUP-a koordiniraju cijelim ovim postupkom prebacivanja ovlasti i zadaća na velikoj pomoći i razumijevanju. Veliku zahvalu dugujemo i direktoru Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo Omeru Piti, šefu Odjela zaštite zračnog prometa u HACZ-u Zvonku Šimašeku te pomoćniku ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Danu Simoniću.
Kad već spominjete edukaciju, prema kojim ste kriterijima uopće odabirali ljude koji sada već prolaze edukaciju i koji će uskoro postati RTG-operateri u ZL Zagreb?
Pivalica: Selekcija se radi prema određenim europskim standardima, no naglasak
je prije svega dan na njihovu percepciju. To moraju biti ljudi koji mogu pravilno uočiti stvari te ih na pravilan način protumačiti i reagirati sukladno tome. Dob pritom nije bila presudna, iako je svakako dobro imati mlađe ljude jer oni lakše uče nove stvari, a ono što upravo sada prolaze na edukaciji, to je nešto posve novo za sve hrvatske zaštitare i općenito za zaštitarstvo. Ovaj posao i klasičan posao zaštitara nemaju baš puno
zajedničkih dodirnih točaka!
Ročić: Osobno jako volim zaštitarsku djelatnost, u kojoj sam krenuo od samog početka, kao zaštitar. Avijacija o kojoj ovdje govorimo iznimno me zanima jer sam duboko uvjeren da će upravo sigurnost u zračnom prometu, i ovaj složen projekt kojim smo se počeli baviti, donijeti velike promjene u cijelu djelatnost i podići je na višu razinu. Zato sam s velikom radošću prihvatio ovaj izazov i primio se posla zajedno s kolegama i cijelom tvrtkom jer od ovoga može profitirati cijela zaštitarska industrija. Imamo veliku priliku popraviti imidž struke budući da je uloga ovih zaštitara, odnosno operatera u zračnoj luci golema i vidljiva. Oni su na svim aerodromima cijenjeni i poštovani, što se, nažalost, ne može reći za zaštitare na drugim radnim mjestima.
Pivalica: Vidim mogućnost za mnoštvo pozitivnih pomaka, osobito u pogledu prezentacije zaštitarske struke. Dosad smo imali priliku vidjeti da zračni promet izaziva veliko zanimanje medija i cjelokupne javnosti, pa je ovakva vrsta posla i usluge jedan vrlo efektan način prezentacije zaštitarstva toj javnosti.
Što ovaj projekt znači za tvrtku Securitas?
Ročić: U našoj se profesiji vrlo dobro zna da je na području aviosigurnosti Securitas najdominantnija kompanija na svijetu. Mi smo jedan od osnivača nekoliko svjetskih udruženja za sigurnost zračnog prometa i naši stručnjaci redovito i aktivno sudjeluju na stručnim konferencijama širom svijeta, kako bi svojim iskustvom i prijedlozima dodatno unaprijedili struku i povećali razinu sigurnosti na globalnoj razini.
Mi u Hrvatskoj često mislimo da su naši problemi jedinstveni, no istina je da ih imaju i mnogi drugi po svijetu. Zahvaljujući tome mi smo u Hrvatskoj u zadnjih godinu i pol koliko pripremamo ovaj projekt od njih dobili bogata znanja i iskustvo zaštite najvećih zračnih luka po svijetu. Jasno da su u Zagrebu, kao i drugdje, potrebna i neka originalna rješenja, no iskustva tvrtke kojoj pripadamo od izvanredne su nam pomoći. Za našu bivšu tvrtku Zvonimir Security koja je već dvije godine dio Securitasa Hrvatska, ali s više od 20 godina iskustva, ovaj je posao velika čast, ali i obveza. Zapravo je najlakše bilo dobiti posao, jer najteži dio posla – tek slijedi.
Srećom, g. Pivalica s kojim smo već duže bili u kontaktu, pristao je pridružiti nam se. To je velik dobitak za našu tvrtku jer je on naš najveći civilni stručnjak za sigurnost zračnog prometa koji s našim djelatnicima može podijeliti svoje bogato iskustvo. Vjerujem, također, da posao u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb neće biti i naš jedini posao u Hrvatskoj.
Kakvu biste ocjenu dali dosadašnjem stanju sigurnosti zrakoplovstva u Hrvatskoj?
Pivalica: U svakom razgovoru o toj temi nemoguće je ne vratiti se na 2001. godinu i rušenje WTC-a u New Yorku. Bila je to revolucionarna novost jer avijacija nije bila cilj napada, nego samo sredstvo za uništenje objekata na zemlji. Zbog te nove vrste rizika svi smo u svijetu morali mijenjati i regulativu i načine ponašanja i razmišljanja. To je na kraju rezultiralo posve novim pristupom, osobito u smislu analize rizika.
Temelj bilo kakvih zaštitnih mjera, postupaka i protokola prije svega treba biti analiza rizika, u čemu nam je potrebno snažno uključivanje države i obavještajnih službi. U Hrvatskoj postoji tijelo zaduženo za procjenu rizika i to je temelj od kojeg krećemo. Jasno, avijacija je globalna, međunarodna, pa i tu moramo s našim mjerama biti u skladu s onim što diktiraju EU i cijeli svijet. Čitava je stvar vrlo dinamična pa procjenu rizika valja provoditi konstantno, no trenutna je situacija u Hrvatskoj vrlo dobra. Uloženo je dosta sredstava i truda, a vjerujem da će i ova promjena s uvođenjem zaštitara još više doprinijeti zrakoplovnoj sigurnosti u Hrvatskoj.
Sigurnost u našem zračnom prometu dosad je, kažete, bila izvrsna i bez incidenata. Znači li to da nas od srpnja zapravo ne očekuje neke drastične promjene, ili ipak – može bolje?
Ročić: Činjenica je da su policijski službenici koji su dosad obavljali pregled putnika i prtljage to činili odlično, i na tome im treba odati priznanje jer u Hrvatskoj doista nije zabilježen nijedan ozbiljan incident. Njihova su iskustva neprocjenjiva i svakako će ih prenijeti našim djelatnicima tijekom edukacije koja prethodi preuzimanju, na čemu im iskreno zahvaljujemo. Teško je reći da će to ubuduće biti bolje, ali će svakako biti drukčije. Mi ćemo nastojati pružati malo drukčiji tip usluge uslugu koja će više biti usmjerena prema brizi za putnike. U dogovoru s Međunarodnom zračnom lukom Zagreb preuzeli smo obvezu poštivanja pravila o maksimalne tri minute čekanja putnika u tzv. zmiji. To znači da ćemo, temeljem izvješća o redu letenja i broju prodanih karata, po potrebi otvarati i više traka za pregled kako bi čekanje putnika bilo što kraće. A s obzirom da su putnici donekle naši krajnji korisnici, sve ćemo nastojati obavljati maksimalno ljubazno i sa smiješkom, što policiji ipak nije u opisu posla, jer je njihova primarna zadaća prije svega sigurnost. Računamo da će na projektu u ZL Zagreb ukupno raditi oko 80 naših djelatnika, a njihov raspored rada prilagođavat ćemo redu letenja i vrhuncima u prometu, ovisno o sezoni. Raspolažemo izvanrednim softverom koji nam praktički sam računa i prelaže potreban broj ljudi, ovisno o redu letenja.
Neka su istraživanja pokazala da Croatia Airlines spada među najsigurnije zrakoplovne kompanije u Europi i svijetu, što je djelomice i vaša zasluga. Vjerujete li da isto mogu postići i naše zračne luke?
Pivalica: Croatia Airlines doista je jedna od najsigurnijih kompanija, što ne tvrdimo mi Hrvati, nego međunarodne udruge. U povijesti moga rada u CA imali smo tek jednu jedinu incidentnu situaciju, a to je nedavni slučaj s problematičnim slijetanjem u Zurichu. Jako sam ponosan i na djelovanje posade i na djelovanje cijele Croatije Airlines kao tvrtke.
Na kraju nakratko pogledajmo u budućnost. Planirate li javiti se i na natječaje koje će uskoro raspisati, ili su to već učinile, i ostale zračne luke u Hrvatskoj?
Ročić: Sigurno ćemo se javiti na sve natječaje i pokušati uspostaviti partnerske odnose sa svim zračnim lukama. Očekujemo, dakle, nove uspjehe. Već smo napravili kompletnu infrastrukturu, naše su ponude gotove, ali u pitanju je javna nabava pa je teško sada prejudicirati stvari i sa sigurnošću reći da ćemo te poslove dobiti upravo mi. Iako smo površinom mala država, zahvaljujući našim ljepotama i raznolikosti, Hrvatska ima velik broj međunarodnih zračnih luka, pa sada raste i potreba za privatnim zaštitarima u ovom sektoru. Zaključno želim ponoviti da bi od ove promjene u zračnim lukama veliku korist trebalo imati čitava hrvatska zaštitarska struka, a mi ćemo učiniti sve da tako i bude.