Pola stoljeća čuvara Rijeke i Kvarnera

Novi čelnici riječkog Protecta u razgovoru za Zaštitu otkrivaju kada će se spojiti s tvrtkama Zvonimir Security i Sigurnost Buzov i pod istom kapom početi poslovati kao Securitas Hrvatska, predviđaju dobit ove godine, opisuju poslovanje u uvjetima krize, predlažu uvođenje kategorije zaštitara u obrazovni sustav te naglašavaju važnost sudjelovanja hrvatskih zaštitarskih tvrtki u CoESS-u
[ Dražen Najman ]

Pola stoljeća od osnutka tvrtke Sigurnost, dva desetljeća od preimenovanja Sigurnosti u Protect d.d. Rijeka te godina dana od sklapanja posla sa švedskim Securitasom… Ima li boljega povoda za razgovor s upravom zaštitarske tvrtke za koju se vežu imena obitelji Funčić i grada Rijeke. Jadranska luka na Kvarneru mjesto je i nastanka i života Protecta kojeg danas operativno vode braća Ivan i Luka Funčić, iako važnu ulogu u odlučivanju i dalje ima njihov otac Damir. Prošlost, sadašnjost i budućnost bili su sukus našega razgovora s braćom Funčić od kojih smo pokušali saznati kako se Protect snalazi u uvjetima otežanog poslovanja te koji su im planovi s obzirom da sada djeluju u okviru globalne zaštitarske kompanije.
 
U prosincu obilježavate više "okruglih" obljetnica, što je prilika za prisjećanje na prošle dane, ali prednost ipak dajemo budućnosti: je li realno da do kraja 2013. postanete dio Securitasa Hrvatska? Odnosno, koliko ćete dugo još poslovati pod imenom Protect?
Ivan Funčić: To još nije definirano. Tijekom 2013. sigurno ćemo se intenzivnije povezivati sa Securitasovim tvrtkama u Hrvatskoj kojih je zasad tri. Poznato je da je prije nas prošlog ljeta akvizirana tvrtka Zvonimir Security, dok su ovoga ljeta Šveđani kupili i tvrtku Sigurnost Buzov. Trenutačno sve tri tvrtke posluju nezavisno, kao samostalne tvrtke, iako surađujemo i usuglašavamo se. no u dogledno ćemo se vrijeme objediniti kako bi nastao Securitas Hrvatska. Iz centrale još nismo dobili konačan stav o početku spajanja, jer to zasad još nije u fokusu. To je proces koji se vjerojatno neće dovršiti iduće godine. Bitno je da sve tvrtke uspješno rade, unaprjeđuju procese i brinu o kvaliteti.
Securitasu nije primarno dogodine biti broj 1, već im je prioritet imati "zdrave" klijente. U Hrvatskoj zauzimamo ukupno 11-12 posto tržišta te imamo promet od oko 165 milijuna kuna. Konsolidirano, trenutno smo na tržištu broj 2 i definitivno ćemo nastaviti razvoj u Hrvatskoj
Luka Funčić: Rekao bih da je to strateški i marketinški proces. U neke smo procese usklađivanja krenuli samoinicijativno, i to prvenstveno na usklađivanje softverskih rješenja i nekih drugih pitanja, što će svima nama u Securitasu olakšati komunikaciju i međusobnu suradnju. Kad će točno nastati jedna kompanija s jedinstvenim logom, o tome će odlučiti većinski vlasnik. S obzirom da takvih signala još nema, pretpostavljamo da 2013. neće biti formalnog objedinjavanja, s obzirom da je to proces koji prije provođenja treba detaljno isplanirati. Zvonimir Security trenutno je u postupku promjene naziva u Securitas Hrvatska, što također zahtijeva određenu proceduru. Zasad zajednički funkcioniramo na bazi razmjene iskustava i rješenja. 
I.F: Securitas nam je svima nametnuo standarde izvještavanja i to je najvažnije što je implementirano. U pitanju su standardi primarnog financijskog izvještavanja na mjesečnoj razini, a da bismo udovoljili tim zahtjevima, sami sebi moramo olakšati posao poboljšavajući financijsko-knjigovodstvenih programa. S obzirom da se u nekim dijelovima razlikujemo od Zvonimira i Buzova te da 80 posto svih troškova otpada na troškove zaposlenih, moramo si olakšati.
 
Osjećate li već - financijski i psihološki – da iza vas stoji strani kapital koji će vam olakšati poslovanje. Ima li tu promjena u odnosu na razdoblje u kojem ste bili samostalni?
L.F: Financijski ne jer smo zapravo u istoj situaciji. Nastavljamo poslovanje u kontinuitetu otprije i zasad poslujemo u redu. Solventni smo i uredno podmirujemo svoje obveze. Međutim, psihološki je učinak akvizicije vrlo velik jer znamo da iza nas stoji naša Grupa i da u slučaju bilo kakvih problema, prije svega financijskih, od njih možemo dobiti određenu injekciju. U slučaju da nam zatreba financijska pomoć za tehnološki razvoj ili preživljavanje, nećemo morati nastupati kao ranije i pregovarati s nekom bankom za dobivanje povoljnijih uvjeta kredita, već imamo ustaljenu shemu za dobivanje određenih sredstava od matice, što je puno lakše, brže i financijski mnogo povoljnije.
 
Vrijedi li taj "psihološki moment" i kod dobivanja novih poslova na domaćem tržištu? Što se tiče novca za razvoj, kruže glasine da već dobivate novčane injekcije za ulazak u nove poslove? Je li to točno?
L.F: Ne, to je iskrivljena percepcija. Sve tvrtke koje posluju pod kapom Securitasa posluju i vođene su lokalnim ljudima, koji donose najveći dio poslovnih odluka. Možda je to bila i naša percepcija prije ulaska u obitelj Securitasa, ali njihov princip nije pomagati nečije tekuće poslovanje. Oni ne kupuju tvrtke u problemima, već zdrave tvrtke koje imaju standarde kvalitete koje su oni prepoznali, ali se razvijaju primarno akvizicijama. Ono što se može napraviti zdravim rastom, najviše je stvar lokalnog menadžmenta. Oni su dioničko društvo koje kotira na burzi u Stockholmu, imaju vlasnike koji zahtijevaju povratak kapitala, a ako će novac ulagati u nezdravo poslovanje, povrata kapitala neće biti. U fokusu je zadovoljavajuća razina između marže i naplate, a budžet za rast primarno je budžet za akvizicije i kupnju kvalitetnih tvrtki. Organski rast dobrim je dijelom uvjetovan globalizacijom i time da oni prate svoje kupce globalno te da im se zato otvaraju neka tržišta kojima mi ovdje možda nemamo pristup. Drugi je dio poslovanja ono što je u stanju napraviti lokalni menadžment.
 
Između članica grupacije Securitas primjetna je živa aktivnost na suradnji - jer se za djelatnike redovito organiziraju sastanci i skupovi. Je li već i Protect počeo sudjelovati u tim korporativnim aktivnostima?
L. F: S obzirom da je Securitas globalna kompanija, Protect spada pod Securitas Europa, a naša je divizija istočna Europa. Direktor je naše divizije g. Pawel Rafalski. Ivan odlazi na sastanke direktora tvrtki divizije na kojima se prezentiraju rezultati i planovi i ti su nam skupovi vrlo korisni. Postoje i sastanci kontrolora te treninzi, o čemu se doista vodi velika briga. Unutar Securitasa postoji i više tzv. knowledge centara za poslove u, npr. , objektima zračnog i pomorskog prometa. Tako smo zbog jednog našeg vrlo važnog korisnika - Lučke uprave Rijeka - bili pozvani na edukacije na kojima se okupljaju kolege iz cijelog svijeta s ogromnim iskustvom na tim poslovima. Securitasova je snaga i dugoročna strategija ustrajanje na kvaliteti. Stoga se na to troše znatna sredstva, okupljaju se ljudi iz cijelog svijeta, mnogo se pozornosti posvećuje treninzima male divizije ljudi koji su orijentirani na niz segmenata, jer svaki segment kupaca ima svoje potrebe s kojima moramo biti upoznati kako bismo klijentima mogli kreirati primjerenu zaštitu.

Što Securitas očekuje od tvrtki koje je kupio u Hrvatskoj? Koliku dobit očekuje od njih?
I.F: U najmanju ruku onoliko koliko su imale do sada. 
 
O kojim je postocima riječ?
I.F: Ako u zaštitarstvu imate profit od desetak posto godišnje, to je izvrstan rezultat i velika rijetkost. Kod nas je to 3-6 posto, kako gdje. Tržište je takvo kakvo je, a Protect će - kako sada stvari stoje - biti na oko 4-5 posto. Tržište je danas problematično, cijene padaju, a sukladno tome i plaće pa i kvaliteta usluge. Securitasu nije primarno dogodine biti broj 1, već je prioritet imati "zdrave" klijente. Konsolidirano, trenutno smo na tržištu broj 2 i definitivno ćemo nastaviti razvoj u Hrvatskoj.
 
Protect ima oko 600 zaposlenih, Sigurnost Buzov 400, a Zvonimir Security još 1100 - ukupno oko 2100 zaposlenika u Securitasovoj grupaciji u RH. Jesu li to aktualni podaci?
L.F.: Rekao bih da smo na čistom 2. mjestu. Securitas u Hrvatskoj zauzima između 11 i 12 posto tržišta te ima oko 165 milijuna kuna prometa. Sve se to vidi i iz revizije, sa statističkim podacima zaštitarskog sektora u RH u 2009., 2010. i 2011. godini čiju je izradu financirao Hrvatski ceh zaštitara.
Prosječna plaća na razini tvrtke u Protectu iznosi oko 3200 kuna neto, po čemu smo u odnosu na ostale zaštitarske tvrtke na samome vrhu. Satnica zaštitara kreće se od 16,50 za jednostavnije poslove do 34,00 kune za složenije usluge. Iako je KU raskinut, on nam je i dalje baza za visinu satnice i to je razina ispod koje se ne smije ići
L.F: Uredno ispunjavamo obveze, redovito i na vrijeme isplaćujemo plaće radnicima i nikome ništa ne dugujemo, iako trpimo probleme kao i svi poduzetnici, osobito s naplatom. 
I.F: U prosjeku "vani" imamo tri mjesečne realizacije. Bez obzira na trenutne teškoće, naši vlasnici primarno očekuju zdravo poslovanje. Kod Šveđana je princip rada sažet u sloganu "korak po korak" To znači - ulazak u neku zemlju, akviziciju zdravih tvrtki i konsolidaciju redova. Već se na tim koracima štede indirektni troškovi. S druge strane, tu su stroga kontrola svih troškova, od odora do goriva i ostalih indirektnih troškova. Kad se redovi konsolidiraju, kreće se u daljnje širenje. Financijski mislim da je i njima jasno kakva je situacija u svijetu, pa im je primarna naplata usluga.
 
Vjerojatno postoji neki iznos dugovanja koji se od dužnika nikad ne uspije naplatiti? 
I. F: Svake se godine pri izradi izvještaja otpisuju neka potraživanja koja se nisu uspjela naplatiti, no u postotku to i nije tako puno. Većina se kad-tad naplati, bar na neki način, no u našoj je branši to velik teret jer smo radno intenzivna djelatnost gdje je 90 posto djelatnosti vezano uz same ljude. Nama najvišu vrijednost predstavljaju radnici, jer ako 600 ljudi ne isplatiš jedan mjesec, idući imaš dvostruki trošak, a ako ljude ne platimo, tada ne možemo ni očekivati da će oni svoj posao raditi kvalitetno. 
 
Koliki je godišnji promet Protecta, a koliki vam je godišnji profit?
L. F: Lani nam je promet iznosio oko 63 milijuna kuna, a profit oko tri posto.
 
Slovite ponajprije kao riječka tvrtka. Poslujete li i u ostatku Hrvatske? 
L. F: Većinom djelujemo na širem riječkom području, dok smo u Istri vezani uz turizam. No pokrivamo i cijelu Hrvatsku jer pojedini korisnici traže da im odradimo posao i u drugim krajevima zemlje. Ipak, mi smo kao regionalna firma oduvijek bili okrenuti prvenstveno primorskoj regiji i tu smo nastojali pružiti maksimum. 
I. F: Kao predsjednik HUP-a u Rijeci tvrdim da je Protect društveno odgovoran i socijalno osjetljiv poslodavac, jer gajimo dobre odnose između radnika i sindikata, što nam je vrlo bitno. 
 
Kolika je prosječna plaća zaštitara u vašoj tvrtki?
L. F: Prosječna plaća na razini tvrtke iznosi oko 3200 kuna neto.
I. F: To je iznos bez prijevoza i ostalih dodataka. U odnosu na ostale zaštitarske tvrtke u Hrvatskoj po visini plaća nalazimo se na samome vrhu. Satnica zaštitara kreće se od 16,50 za jednostavnije poslove do 34,00 kune za složenije usluge, ovisno o zahtjevima korisnika. Iako je kolektivni ugorov raskinut, on nam je i dalje baza za visinu satnice naših djelatnika i smatramo da je to razina ispod koje se ne smije ići.  Temeljna je satnica ionako zapravo vrlo blizu 'minimalca'. 
L. F: Iako je situacija na tržištu teška, pa se i mi ravnamo po njoj, vodimo računa ispuniti prema radnicima sve ono na što smo se obvezali. Uvijek smo poštovali obećano, iako smo s obećanjima oprezni. Trudimo se biti iznad prosjeka. Osim toga, velike su razlike u cijenama rada između pojedinih dijelova Hrvatske.
 
Koje se novosti mogu uvesti u struku kako bi se poboljšao trenutno težak materijalni položaj zaštitara?
L. F: Kao prvo, u sustav obrazovanja i školstva trebalo bi uvesti kategoriju zaštitara, jer kod nas zasad nema škole za zaštitare. Želimo ukloniti negativnu percepciju da su zaštitari pijanci koje treba maknuti s ceste i staviti ih negdje da nešto čuvaju. Ako ne postoji zanimanje zaštitar, onda to ni ne može biti struka ili strukovna udruga, kad ni djelatnost praktički ne postoji. Slovenci su to dobro riješili jer imaju zaštitarsku komoru. Ona obučava ljude, daje i uskraćuje dozvolu za rad, provodi edukaciju i treninge te kreće ka uvođenju srednjoškolskih programa iz domene zaštitarstva. Doduše, i kod nas u Varaždinu već postoji srednja škola za zaštitare, no to je sve. A ako nema nadogradnje, u obliku nekog smjera na višoj školi, tada od svega ne ostaje ništa. Mi našu djelatnost moramo profilirati.
 
Mislite li da bi se to moglo promijeniti u idućih nekoliko godina?
I. F: Stvari će se promijeniti na bolje upravo preko Ceha jer je on jedina nezavisna udruga koja može pokrenuti tako nešto. Imamo i udruženje pri HGK-u, no pitanje je koliko su oni za to zainteresirani. Tu je i HUP koji prvenstveno posreduje između poslodavca, države i sindikata, dok HCZ promovira samu struku.