Od ovoga broja časopis Zaštita kreće sa serijalom tekstova o tjelohraniteljima, opasnom životnom pozivu o kojemu šira javnost gaji mnoge predrasude jer sve što o njima zna u pravilu temelji na filmskim hitovima bez ikakve veze sa stvarnošću
[ Antun Krešimir Buterin ]
Sigurnosna industrija u svijetu buja. Globalnoj gospodarskoj krizi unatoč, a možda čak i zahvaljujući baš njoj, potreba za iskusnim tjelohraniteljima i osobnim čuvarima nikad nije bila veća. Jer, usporedo s rastom stope kriminala u socijalno napetim okolnostima, raste i potražnja za većom sigurnošću imućnijih pojedinaca iz poslovnog svijeta.
Svijet je u devedesetima svjedočio padu komunizma u velikom dijelu svijeta. Države bivšeg Sovjetskog saveza, čija je površina zauzimala gotovo šestinu ukupne Zemljine površine, doživljavaju najveću ekspanziju zapošljavanja tjelohranitelja i osobnih čuvara, s obzirom da je u komunističkom sustavu privatno poduzetništvo bilo najstrože zabranjeno. No bilo bi, jasno, sasvim pogrešno smatrati da se razvoj tog sektora odvija samo na Istoku.
Trend i na istoku i na zapadu
Upravo suprotno, trend je primjetan i u zapadnim zemljama gdje sve više poslovnih ljudi, bogataša svih vrsta, zaleđa i izvora imetka, osjeća izravnu ugroženost sve češćim prijetnjama beskrupuloznih zločinaca spremnih na otmice, ubojstva, provale i pljačke...
U jednom od prijašnjih brojeva "Zaštite" analizirali smo, primjerice, dramatičnu situaciju u Meksiku koji, uslijed rata narko-kartela, doživljava neviđenu potražnju za tjelohraniteljima. Štoviše, bogataši koji si mogu priuštiti takvu vrstu zaštite, okružili su se pravim pravcatim mini-vojskama tjelohranitelja koji njih i članove njihovih obitelji štite 24 sata dnevno. Neke procjene spominju i 10.000 zaštitarskih kompanija, odnosno čak 300-postotno povećanje broja tjelohranitelja!
Za razliku od prijašnjih vremena, danas i vlade mnogih država priznaju da je u tom pogledu privatni sektor zaštite mnogo učinkovitiji i svrsishodniji od tradicionalnog državno-javnog sektora koji uključuje policiju i vojsku.
Velika većina ljudi percipira tjelohraniteljstvo kao relativno novu, svježu profesiju koju vjerojatno možemo zahvaliti 20. stoljeću. Istina je, međutim, stubokom drukčija. Dokazi o profesionalnim tjelohraniteljima sežu, naime, duboko u povijest čovječanstva i ljudske civilizacije. Štoviše, mišljenju mnogih povjesničara, čak je riječ o jednom od najstarijih ljudskih zanimanja!
Povijesno gledano, prva zanimanja/profesije nastajala su u lovačkim i poljoprivrednim kulturama. Pradavni poljoprivrednici koji su vodili brigu o usjevima, vlasništvu zemlje i poplavama zapravo su na taj način potaknuli razvoj slova i općenito pismenosti. Pisari, arhivari i svećenici uvijek su bili dijelovima najranijih kultura. A onda, nakon više stotina godina, "rodili" su se trgovci koji su putovali s jednog kraja svijeta na drugi, što je označilo početak stvaranja tržišta roba i usluga.
Bez spomena u Bibliji
Povijest civilizacije pokazala je da su u najvećem broju društava postojala četiri temeljna zanimanja: svećenici, vojnici, prostitutke i političari. No neki autori tvrde da su peto zanimanje bili tjelohranitelji
Povijest je, tvrde stručnjaci, pokazala da su u najvećem broju društava postojala četiri temeljna zanimanja: a) svećenici; b) vojnici; c) prostitutke i d) političari. Oni su, dakle, uvijek bili "s nama", no neki smatraju da su tjelohranitelji bili – peto zanimanje.
Nažalost, o povijesti tjelohraniteljstva kao profesije povjesničari nikad nisu pisali kronike. Premda se pouzdano znade da su "stručnjaci za sigurnost i zaštitu" postojali i u biblijska vremena, sama ih Biblija izrijekom ipak nigdje ne spominje. Prvim slučajem spominjanja pojma "tjelohranitelj" u povijesti smatra se događaj iz 400 godine poslije Krista. U to su doba, naime, anglosaksonska plemena osvojila Britaniju, a sa sobom su donijeli i germanski kodeks apsolutne vazalske vjernosti svome vojnom vođi.
U idućem broju: Povijesni pregled tjelohraniteljstva prema arhivskoj građi IBA-e (International Bodyguard Association)