S obzirom na to da su osnovne i srednje škole pravne osobe, škole moraju angažirati pravne subjekte koji obavljaju sigurnosnu gospodarsku djelatnost privatne zaštite ako žele zaštititi svoju imovini i pružiti potrebnu i prihvatljivu razinu zaštite svojim zaposlenicima i učenicima
Mogu li mjere zaštite imovine i osoba riješiti sve one probleme koje javnost, roditelji, nastavnici, učitelji i drugi zaposlenici u sustavu odgoja i obrazovanja percipiraju kao problem škola? Mišljenja sam da ne mogu. Situacija je kompleksna i nadilazi problem zaštite osoba i imovine. Bilo bi cijelu situaciju pogrešno svesti samo u područje sigurnosti u kontekstu zaštite osoba i imovine. Problem s kojim se susreću škole dolazi uglavnom iznutra i tu je ključan rad na prevenciji primjenom onih programa prevencije koji su se kroz evaluacije pokazali učinkoviti kao i uvođenjem onih oblika rješavanja konflikata koji dovode do rješavanja problema koji u svojim osnovama imaju neki oblik frustracije koji je doveo do neprihvatljivog ponašanja kod osoba u sukobu. U tekstu koji slijedi fokus je na načinu kojim Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih nastoji odgovoriti na kritični događaj i može li privatna zaštiti kao jedina zakonom predviđena opcija iznad one koju osigurava država odgovoriti na tu potrebu društva za višom razinom sigurnosti u školama.
Pravna sigurnost
Hoće li se privatna zaštita pod utjecajem potreba koje dolaze iz školstva poput Feniksa iz prašine izdići ili će je snažna bura događanja u potpunosti kao prah otpuhati? Može li uopće privatna zaštita, kao sigurnosna gospodarska grana, odgovoriti na društvene potrebe i ispuniti svoju zakonom propisanu svrhu da pruža zaštitu pravnim i fizičkim osobama iznad one koju osigurava država? Trenutačno takav angažman treba, prema javno komuniciranim informacijama, 450.000 učenika u više tisuća škola na teritoriju cijele Republike Hrvatske. Prema onome što možemo vidjeti iz ponuđenih rješenja koja dolaze iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih tu potrebu privatna zaštita ne može ispuniti ili iza tih rješenja stoji neki drugi razlog koji u javno savjetovanje donosi dokument koji predlaže rješenja koje zakoni nisu kao takve propisali. U pravnoj državi nužno je provoditi i poštivati odredbe koje propisuju zakoni jer to daje pravnu sigurnost svim građanima. I ovdje opet dolazimo do termina sigurnosti, te osnovne ljudske potrebe koju na kraju neki dovode u pitanje tako da se podizanjem razine sigurnosti narušavaju ljudska prava. Da, ostvarenje potrebne sigurnosti podrazumijeva odricanje od dijela prava pojedinaca kako bi se osigurala potrebna sigurnost većini građana. U konačnici društveni ugovor iz kojega proizlazi država podrazumijeva prenošenja dijela slobode i prava na državu u kojoj država osigurava svojim građanima sigurnost. Tu sigurnost im osigurava kroz pravne norme i kroz rad svojih institucija. Vratimo se sada korak nazad, vratimo se aktualnoj temi sigurnosti u školama - zaštiti osoba i imovine u obrazovno odgojnim ustanovama.
Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (u daljnjem tekstu: ZOOOSŠ) uređuje se djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja u javnim ustanovama (članak 1. stavak 1.) te navodi da su to osnovne škole, srednje škole, učenički domovi i druge javne ustanove (članak 1. stavak 2.). Iz ovoga jasno proizlazi da su osnovne i srednje škole koje su predmet uvođenja zaštite osoba i imovine javne ustanove. ZOOOSŠ propisuje da se odredbe Zakona o ustanovama i drugih propisa primjenjuju na djelatnost osnovnog i srednjeg obrazovanja ako ZOOOSŠ nije drukčije određeno (članak 1. stavak .)
Sljedeći logičan korak je da utvrdimo kako je Zakonom o ustanovama (u daljnjem tekstu: ZOU) uredio djelovanje javnih ustanova. ZOU propisuje da je ustanova pravna osoba čije je osnivanje i ustrojstvo uređeno ZOU (članak 1. stavak 1.), da se ustanova osniva za trajno obavljanje djelatnosti od javnog interesa sukladno posebnom zakonu (članak 1. stavak 2.). Dalje se u ZOU navodi da se ustanove osnivaju kao javne ustanove ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavljaju zakonom određena kao javna služba (članak 6.) te da javne ustanove mogu osnovati Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru svoga samoupravnog djelokruga i druga pravna ili fizička osoba, ako je to posebnim zakonom izrijekom dopušteno (članak 7.). Iz ovoga jasno proizlazi da su osnovne škole pravne osobe, a to nam je bitno jer je zaštita osoba imovine koja se štiti iznad opsega koji osigurava država propisano posebnim zakonom - Zakonom o privatnoj zaštiti, stoga je sljedeći korak da utvrdimo što određuje Zakon o privatnoj zaštiti u pogledu obveze primjene istoga.
Ostvarenje potrebne sigurnosti podrazumijeva odricanje od dijela prava pojedinaca kako bi se osigurala potrebna sigurnost većini građana
Zakon o privatnoj zaštiti ( u daljnjem tekstu: ZOPZ) uređuje uvjete i način obavljanja djelatnosti i poslova zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i iznad opsega koji osigurava država te uvjete, način i nadzor rada osoba koje obavljaju djelatnost i poslove privatne zaštite (članak 1. stavak 1.). Dalje ovaj zakon navodi da je privatna zaštita sigurnosna gospodarska djelatnost koja se provodi radi postizanja prihvatljive razine privatne i javne sigurnosti građana i njihove imovine te održavanja reda i mira u ugovornom opsegu (članak 1. stavak 2.). Dakle, ovime je propisano da u slučaju potreba postizanja prihvatljive razine javne sigurnosti građana iznad opsega koji osigurava država primjenjujemo odredbe ZOPZ. Pitanje koje se ipak dodatno nameće je tko je sve obvezan primjenjivati odredbe ZOPZ. Odgovor je već u odredbi članka 1. stavka 1. ZOPZ koji propisuje da pravne osobe i obrtnici koji žele zaštititi svoju imovinu i zaposlenike iznad zaštite koju osigurava država ili iznad opsega koji osigurava država moraju u tu svrhu angažirati pravnu osobu ili obrtnika koji ima odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite ili osnovati unutarnju službu zaštite. Dakle, pravne osobe koje žele zaštiti svoju imovinu iznad opsega zaštite koji osigurava država moraju angažirati one pravne subjekte koji obavljaju sigurnosnu gospodarsku djelatnost privatne zaštite. To su one djelatnosti privatne zaštite koje obuhvaćaju poslove zaštite osoba i imovine koji se obavljaju tjelesnom i/ili tehničkom zaštitom te poslove izrade prosudbi ugroženosti, uz primjenu pravila postupanja propisanih i propisima donesenim na temelju ZOPZ.
Prosudbe ugroženosti
S obzirom na to da su osnovne i srednje škole pravne osobe, škole moraju angažirati pravne subjekte koji obavljaju sigurnosnu gospodarsku djelatnost privatne zaštite ako žele zaštititi svoju imovini i pružiti potrebnu i prihvatljivu razinu zaštite svojim zaposlenicima i učenicima. Dodatno treba napomenuti da se privatna zaštita primjenjuje i u svim onim slučajevima kada je posebnim propisima propisana kao obvezna, i to na način i pod uvjetima koji su propisani ZOPZ. Dakle u svakom slučaju i potrebi kada pravne i fizičke osobe trebaju zaštitu iznad opsega koji osigurava država moraju angažirati pravne subjekte koji obavljaju sigurnosnu gospodarsku djelatnost privatne zaštite koja među ostalim obuhvaća zaštitu poslovnih i drugih objekata i prostora te javnih i drugih površina: Također bi uz to mogli bi navesti iznimno važnu izradu prosudbi ugroženosti osoba i imovine koju je obavezno provesti prije uspostave privatne zaštite kojom će se odrediti stvarna razina rizika od počinjenja kaznenih djela i ugrožavanja života i imovine osoba u objektu ili na javnoj i drugoj površini, ovisno o vanjskim i unutarnjim faktorima ugroženosti. Sve navedeno vrijedi i kada se takva potreba uređuje drugim posebnim propisima.
Prije obrazloženo nam je važno u kontekstu rješenja zaštite osnovnih i srednjih škola koje predlaže Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih otvaranjem javnog savjetovanja o izmjenama dvaju Pravilnika kojima se u škole uvodi novo radno mjesto - Operativni djelatnik za sigurnost i civilnu zaštitu. U predloženim izmjena pravilnika (Pravilnici o dopunama pravilnika o djelokrugu rada tajnika te administrativno-tehničkim i pomoćnim poslovima koji se obavljaju u osnovnim i srednjim školama) navedeno je da: “Operativni djelatnik ili djelatnica za sigurnost i civilnu zaštitu obavlja sljedeće poslove: zaštite osoba i imovine od protupravnog ponašanja (otključavanje i zaključavanje škole, obilazak svih prostorija, pregled ispravnosti videonadzora, sustava i uređaja, rasvjete, provjera identiteta osoba i dr.), zaštite od požara i eksplozija (provjera prohodnosti vatrogasnih pristupa), civilne zaštite i upravljanja krizama (provjera prohodnosti evakuacijskih putova i izlaza te evakuacija i spašavanje), zaštite podataka i informacija (nakon pronalaska osobnih dokumenata izvještava nadležne, brine se o zaštiti osobnih podataka učenika i radnika škole u komunikaciji i davanju informacija osobama koje dolaze u školu), komunicira na temeljima uljuđenosti i poštovanja, upozorava na neprihvatljivo ponašanje, sprječava sukobe među učenicima, daje informacije osobama koje ulaze u ustanovu te obavlja i ostale poslove sigurnosti i civilne zaštite koji proizlaze iz godišnjeg plana i programa rada i drugih propisa”. Dakle, ako izuzmemo hvale vrijednu inicijative nadležnosti iz područja civilne zaštite i recimo upitne odredbu da takav zaposlenik “sprječava sukobe među učenicima”, a što nije predmet ovoga članka, takav zaposlenik škole bi kroz ovaj propis dobio ovlastio obavljanja poslova koji su regulirani ZOPZ i obavezni su za sve pravne osobe, a što prema prethodnom utvrđenom jesu osnovne i srednje škole.
Postavlja li se ministar Fuchs iznad zakona kojim se uređuje zaštita pravnih osoba?
Zaključno možemo utvrditi da unatoč tome što ZOPZ propisuju da kod potrebe uvođenja zaštite iznad opsega koji osigurava država pa i onda kada se takva potreba uređuje nekim drugim propisom, postoji obveza za sve pravne osobe primjena odredbi ZOPZ. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih pušta u javno savjetovanje propise koji nisu u skladu sa zakonom koji uređuje područje zaštite osoba i imovine pa čak tim propisom daje ovlasti kojima se zadire u prava i slobode čovjeka. Ovdje se postavlja pitanje da li iza toga stoji osobni stav ministra Fuchsa koji je na samom početku razmatranja mjera zaštite izjavio da će se omogućiti angažiranje zaštitara ako škole to budu inzistirale te je na to dodao da skepsa oko zaštitara postoji i “zbog profila ljudi koji rade taj posao”. Dakle, ministar u tom trenutku spornim smatra angažman zaštitara iako je to jedini zakoniti način zaštite osoba i imovine u školama ali je velikodušan i kaže da će to omogućiti ako škole inzistiraju. Postavlja li se time ministar Fuchs iznad zakona kojim se uređuje zaštita pravnih osoba?
Ostvarenje potrebne sigurnosti podrazumijeva odricanje od dijela prava pojedinaca kako bi se osigurala potrebna sigurnost većini građana
Za sam kraj potrebno je dodatno naglasiti da se ovime ne rješavaju oni problemi koji dolaze iz same škole i za koje je ispravan odgovor u programima prevencije koji mogu svima dati one alate kojima mogu učinkovito rješavati konflikte i suočavati se s nasiljem koje je statistički gledano sve više zastupljeno među pojedincima i društvu u cjelini. Uz način na koji dio roditelja odgovara na takve probleme je upitan jer svojim odlukama direktno štete vlastitoj djeci i potiču nasilje koje se manifestira izoliranjem druge djece te davanjem primjera vlastitoj djeci da je psihičko nasilje prihvatljiv način ponašanja. Na sve to nadležne službe šute i ne postupanjem u odnosu na te roditelje podržavaju takve odluke. To je područje koje se ne može riješiti uvođenjem zaštite osoba i imovine. Posebice ako se to radi na način koji zakoni nisu predvidjeli. Štoviše, tako se uz sve druge gubitke osjećaja sigurnosti, gubi i sigurnost u pravnu državu koja mora provoditi zakone koje je zakonodavca donio, a izvršna vlast ih je dužna poštivati. Da bi to bilo tako, nužno je u cijeli proces uključiti kompetentne osobe i službe koje ovako složen problem mogu riješiti holistički i interdisciplinarno i pri tome da se poštuju zakoni ili mijenjaju ako potrebe traže drugačije pravno uređenje određenog područja ljudske djelatnosti. Rješenje koje je ponuđeno nije takvo i ne smije se dozvoliti da takve nepravilnosti dolaze i sustava koje je nadležno za odgoj i obrazovanje. Ono što dodatno brine je šutnja nadležnih institucija za nadzor provedbe zaštite osoba i imovine - privatne zaštite. Sve to ukazuje na uzroke zašto kapaciteti privatne zaštite nisu kvantitativno i kvalitativno na onoj razini koju društvo treba u ovom trenutku. Ostaje samo nada da će se privatna zaštita iz prašine ipak izdići poput Feniksa i da neće pasti na popravnom - u školi.
Kristian Družeta