Boris Popović, predsjednik Uprave Alarm automatike bio nam je sugovornik povodom četvrt stoljeća tvrtke koja si je do 2020. godine postavila velike ciljeve
[ Dražen Najman ]
Rast prometa stopom od 20 i rast zaposlenosti stopom od 10 posto godišnje, udio izvoza od 50 posto u prihodima tvrtke (s 32 posto u 2013. godini, op. a.), rast produktivnosti s 28.000 na minimalno 52.000 eura te - kao rezultat - rast prosječne osnovne plaće sa 7000 na više od 10.000 kuna, uz smanjenje operativnog ciklusa novca sa 172 na manje od 90 dana, ciljevi su Alarm automatike do 2020. godine. Kompanija koja ovog ljeta obilježava ‘okruglu’ obljetnicu, četvrt stoljeća od osnutka, postavila si je više optimističnih ciljeva u narednim godinama pa smo o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ove regionalne kompanije porazgovarali s Borisom Popovićem, predsjednikom Uprave i jednim od osnivača Alarm automatike, utemeljene 1989. godine. Iako nam je, s obzirom na obljetnicu, bila namjera porazgovarati o nastanku i razvoju firme, to jest o tajni njena opstanka na tržištu, navedeni ciljevi ipak su usmjerili tijek našeg razgovora na blisku budućnost tvrtke specijalizirane za sustave tehničke zaštite.
Među ciljeve do 2020. naveli ste daljnje širenje na Balkan i jugoistočnu Europu s ciljem preuzimanja broja 1 u ‘Novoj’ Europi? Što podrazumijevate pod pojmom ‘Nove’ Europe?
Podrazumijevamo pojas srednje i jugostočne Europe, odnosno države koje su u Europsku uniju ušle naknadno, tijekom 2000-ih godina. Znači podrazumijevamo države od Poljske na sjeveru do Turske na jugu, uključujući države bivše Jugoslavije, Bugarsku, Rumunjsku, Albaniju, Mađarsku, Češku, Slovačku, Poljsku pa i Ukrajinu.
Osim zauzimanja vodeće pozicije u domeni tvrtki iz sektora tehničke zaštite, do 2020. godine postavili ste si ciljeve ulaska među top deset tvrtki u EU, odnosno među top 50 tvrtki u svijetu. Držite li te ciljeve ostvarivima?
Itekako, već radimo na tome. Alarm automatika je kroz 25 godina rada prošla više razvojnih faza, a trenutno smo u fazi planiranog i kontroliranog rasta i razvoja. To znači da ćemo do 2020. godine završiti proces divizionalne organizacije s postavljenom strategijom ‘odozdo’, uz varijabilno nagrađivanje, zatim planiranje kao način života, uvođenje menadžera u vlasništvo tvrtke i moje povlačenje prema Nadzornom odboru. Do tada bismo trebali udvostručiti stope rasta na 20 posto sa strogom kontrolom plana cashflowa i profitabilnosti te smanjiti rizik diverzifikacijom. U tom slučaju kompanija bi do 2020. godine trebala imati 150 zaposlenih u Hrvatskoj i još toliko u grupaciji koja će obuhvaćati sve zemlje u kojima jesmo ili planiramo biti prisutni. U svim zemljama trebali bismo imati firme i urede s najmanje deset zaposlenih.
Jesu li to dohvatljivi planovi za vas?
Jesu, jer primjerice u Poljskoj uopće nije bilo krize, a Bugarska i Rumunjska također bilježe rast. U Srbiji isto tako dobro poslujemo jer nam tamošnje tržište daje dovoljno mjesta za rast, iako moram naglasiti da nam svi uredi dobro posluju. Gledajući opće ekonomske prilike najveći je problem u tri zemlje regije, u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj, dok je u BiH problem u upravljačkoj strukturi države.
Što je s tržištem u Hrvatskoj, kako stojite na domaćem terenu?
Imamo rast i u Hrvatskoj. Doduše, osjetili smo krizu 2008./2009. što nas je pogodilo kao i mnoge druge. Stabilizirali smo se 2010., a godinu iza zabilježili smo mali rast od dva do tri posto. Rast od pet posto imali smo 2012., dok smo prošle godine zabilježili rast od deset posto. Ove, pak, godine planiramo rast od 20 posto, a što bilježimo u prvom kvartalu 2014. Ukoliko ćemo iduće sedmogodišnje razdoblje imati rast veći od 20 posto godišnje, naši će postavljeni ciljevi biti dohvatljivi.
Među ciljeve do 2020. postavili smo daljnje širenje na području srednje i jugoistočne Europe, a s krajnjim ciljem preuzimanja broja 1 u ‘Novoj’ Europi
Kako ste potkraj 80-ih godina došli na ideju otvaranja vlastite firme?
Te 1989. godine moj partner Branimir Vuković i ja bili smo apsolventi na zagrebačkom Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultetu elektrotehnike i računarstva, op. a.) gdje smo završili smjer za automatiku i gdje smo diplomirali na temama alarmnih sustava, daljinskog upravljanja i nadzora te na projektiranju vatrodojavnih sustava. Kako se u drugoj polovici 80-ih godina u tadašnjoj Jugoslaviji, u vrijeme mandata premijera Ante Markovića privatnom sektoru otvorilo tržište, u Rijeci smo otvorili firmu i počeli ugrađivati alarmne sustave, ispočetka u objekte, a nešto kasnije i u vozila što je bio dobar business '90-ih godina. I sama ideja za ime firme došla je s fakulteta gdje smo studirali o alarmima i automatici. Tako smo počeli posao, a sve ostalo je – kako se kaže – povijest.
Jeste li u počecima imali viziju kompanije kakva je danas?
Prve tri godine smo se tražili, radili smo, što bi se reklo, iz dana u dan, bilo je i nije bilo posla. U hodu smo se učili i formirali. Prijelomna je bila 1992. godina kada smo iz obrta prešli u d.o.o., firmu razdvojili na dva dijela i poslovanje proširili na Zagreb, to jest na razinu cijele Hrvatske. Alarm automatika tada je postala regionalna tvrtka, dok je Alarm Express nastavio putem obrta u Rijeci i bližoj okolici. Ključno je bilo kada smo se, osim instalacijom, odlučili baviti veleprodajom, distribucijom i inženjeringom. Tu smo bili među prvima u području tehničke zaštite. Ključan je bio i izbor vrhunskih dobavljača - DSC-a u protuprovali i Kantecha u kontroli prolaza (tada još nisu bili dio Tycoa), Notifirea u vatrodojavi (još nije bio dio Honeywella) te Pelcoa u videonadzoru (nije bio dio Schneidera) s kojim i danas uspješno surađujemo kroz nove multinacionalne korporacije kojih su dio.
Jedan od bitnih obilježja razvoja je širenje tvrtke u zemlje regije pa i šire?
Da, još smo u ratnim godinama počeli razmišljati o širenju van Hrvatske. Nakon što smo se proširili u Zagreb, idući cilj bilo nam je tržište Slovenije na kojem smo prisutni od 1993. U BiH smo prisutni od sredine 90-ih, dok smo na širenje u Srbiju morali pričekati mirnije političke uvjete i uvođenje PDV-a. Zadnje širenje bilježimo ove godine u Bugarskoj gdje smo nedavno našli čovjeka i gdje smo otvorili ured. Nadamo se da ćemo u Sofiji uskoro postaviti na noge pravu firmu.
Koja je tajna opstanka i rasta Alarm automatike svih ovih godina?
Svakako specijalizacija i regionalizacija, odnosno globalizacija, što je naša strategija. Uz to, kreiranje rješenja egzaktno prilagođenih klijentu. Mi ne nudimo samo jedno rješenje, već nudimo jednostavna, ‘klasična’ ili provjerena, projektna ili napredna te tzv. solution rješenja prilagođena mjeri korisnika. Na početku smo nudili komponente, potom sisteme i rješenja da bismo završili na specijaliziranim i integralnim specijaliziranim rješenjima. Da zaključim s planovima – do 2020. godine udio prodaje izvan RH trebao bi se popeti sa sadašnjih 40 na 80 posto. U svakoj fazi dogodili su nam se teški trenuci. Pojedini dobavljači, partneri i klijenti su propali, promijenili vlasnika ili prekinuli suradnju s nama. Važno je da s većinom i danas radimo i održavamo dobre poslovne odnose i zahvalni smo im za poslovnu suradnju jer bez njih ne bi uspjeli rasti i razvijati se. Tu svoje zasluge sigurno ima i jaka konkurencija. Sve je to normalno u poslovnom svijetu jer vas promjene tjeraju na prilagodbu. Tajna je u tome tko se brže diže i tko ne odustaje.